Maronitski patrijarh kardinal Béchara Boutros Raï tvrdi da je susret pape Franje i patrijarha Kirila bio čin Providnosti, te da bliskoistočni kršćani pozitivno ocjenjuju rusko miješanje u sirijski sukob – piše talijanski novinar Gianni Valente, pozivajući se na razgovor s kardinalom, koji je objavio na portalu Vatican insider, prenosi Radio Vatikan.
Oluja rata, terorizma i etničkoga čišćenja zahvatila je Bliski istok. Oluja će proći, a kršćani će ostati u zemlji gdje se Isus rodio i gdje se širio prvi kršćanski navještaj. Čini se da libanonski kardinal Béchara Boutros Raï, antiohijski maronitski patrijarh, nije zaražen katastrofalnim predviđanjima koja se zamjećuju u nastupu brojnih bliskoistočnih biskupa i patrijarha. On zanosno obrazlaže kršćansku nadu u budućnost Evanđelja u tom dijelu svijeta – istaknuo je novinar Valente.
Na primjedbu kako su druge katoličke istočne crkve hladno prihvatile susret između Pape i Kirila, poglavito potpisanu izjavu, kardinal je rekao da ekumenizam kod njih nije akademska rasprava, već svakodnevni život. Razne se kršćanske tradicije susreću i često zajedno odlučujemo. U susretu pape Franje i patrijarha Kirila vidimo prst Providnosti, a to sam i papi napisao. Zajedničku izjavu malo po malo objašnjavam na televiziji tijekom kršćanske formacije, o kojoj govorim jednom tjedno. Počeo sam s člancima koji se odnose na Bliski istok, a potom ću govoriti o onima koji se odnose na obitelj. Imam bratski odnos s patrijarhom Kirilom, dopisujemo se, a s njim sam se savjetovao i o političkim pitanjima – ustvrdio je maronitski patrijarh.
Na upit kako bliskoistočni kršćani ocjenjuju ruski pothvat u Siriji, rekao je da se Rusija oduvijek skrbi za kršćane na Bliskom istoku, poglavito pravoslavne. U Libanonu su pridonijeli otvaranju osamdesetak pravoslavnih škola, a to puno znači za crkveni život. Što se pak tiče rata, smatramo da je koalicija na čelu s Amerikancima pridonijela jačanju džihadista samozvane Islamske države. Nije nam bilo jasno zašto to čine. Došli su Rusi i napali džihadiste, a Amerikanci ih optužuju da štite Assadov režim. Stoga se ne shvaća ništa. Mi jedino znamo da ne možemo biti u milosti i nemilosti terorističkih organizacija: Daesha, al Qaede, al Nusre i plaćenika koje nam šalju sa Zapada. Upravo stoga pozitivno ocjenjujemo ruski pothvat, kao stvarnu borbu protiv samozvane Islamske države, a razumljivo je da države imaju svoje političke interese – ustvrdio je kardinal.
Na upit treba li bliskoistočnim kršćanima izvanjska zaštita, rekao je da nema nikakvoga protektorata, a možda ga nije bilo nikada. Ne trebaju nam pokrovitelji. Želimo samo da se nitko ne miješa, da nas puste u miru. Bilo je mnogo problema i prije ovih izvanjskih miješanja, a ipak smo živjeli u miru. Uvijek smo našli put za ići naprijed – ustvrdio je Béchara Boutros Raï.
Na primjedbu kako brojne organizacije, čak i političke, žele pomoći kršćanima na Bliskom istoku, rekao je kako treba imati na umu da kršćani nisu pojedinačne osobe, ili neznatne manjine. Mi smo Kristova Crkva na Bliskom istoku, a neki bliskoistočne kršćane smatraju bijednicima i pozivaju ih da dođu k njima, neki će prihvatiti pedeset, neki stotinu ili petsto kršćana …Takve upozoravam da nam ne žele dobro. Mi želimo ostati u svojoj zemlji, s muslimanima, gdje smo 1400 godina zajedno živjeli; ovdje želimo ostati u ime Evanđelja. Ovi koji se bore na Bliskom istoku, nisu s Bliskoga istoka – ustvrdio je kardinal Raï.
Na primjedbu kako na Bliskom istoku vlada diktatura ili džihadistički fanatizam, ustvrdio je da je vrijeme krvi i bola započelo kada su razni narodi očitovali opravdanu želju za političkim promjenama. Svatko ima pravo tražiti promjene. Kada su pak nestale te želje, pojavile su se terorističke organizacije, izvana podržane novcem, oružjem i logistikom. Mnoge koji uvijek pričaju o demokraciji i slobodi, ne zanima ni demokracija ni sloboda jer imaju druge interese – istaknuo je kardinal.
Na upit o genocidu i progonima kršćana, odgovorio je kako muslimanski progoni kršćana nisu problem Bliskoga istoka. Drugi su pak problemi: između šijita i sunita, između režimâ i terorističkih skupina, između Saudijske Arabije i Irana, koji vode rat u Siriji; problem Iraka, Jemena, kao i politički rat u Libanonu. Kršćani su u vrtlogu rata; bilo je ciljanih napada, jer u kaosu ima svega. Ali ne možemo govoriti o pravom i sustavnom progonu kršćana, još manje o genocidu. Muslimane se progoni više od kršćana. Kršćani su žrtve kao i svi drugi. Dvanaest milijuna Sirijaca koji su pobjegli iz svojih kuća nisu kršćani. A užasi su Daesha upereni protiv muslimana i protiv kršćana – ustvrdio je kardinal.
Na spomen diskriminacije kršćana u drugim dijelovima svijeta, rekao je kako kršćani imaju velikih teškoća i zlostavljanja. Neki režimi ne poštuju vjersku slobodu, ali se ne može govoriti o pravim progonima ili genocidu. S neudobnim se situacijama odavno sučeljavamo. Ako nas ostave na miru, naći ćemo rješenja kako ići naprijed i suočiti se s novim izazovima. Povijesni protektorati, koje smo prije spomenuli, kršćanima su donijeli više štete nego dobra – kazao je dodajući:
Države gledaju samo svoje interese, a kršćane smatraju strancima koje treba prognati. Ali ovdje smo rođeni, znali smo živjeti i pod diktaturama. Stoga u svojim državama nikada nećemo biti „manjine“, čak i kad bi samo jedan kršćanin ostao na Bliskom istoku. Bliskoistočni kršćani priznaju granice, poštuju zakone i uspostavljenu vlast. Svjesni su da žive u državama gdje je islam državna religija, a šerijat glavni izvor prava. Ne može se vjerovati onima koji s bombama dolaze govoreći da žele pomoći kršćanima. Oni ne žele promjene, oni traže nešto drugo – primijetio je kardinal.
Na upit kako pomoći kršćanima, rekao je da onaj koji prima udarce nije kao onaj koji ih broji. Uvijek se moramo poistovjećivati s onima koji su u teškoći, jer smo Kristova Crkva. Suosjećati s trpećima ne znači pozivati kršćane da napuste Bliski istok. Treba im pomoći tamo gdje jesu. Uvijek ponavljam stranim političarima: Obustavite rat, nađite politička rješenja za sukobe i pustite nas u miru, ništa drugo ne tražimo – istaknuo je kardinal.
Osvrćući se pak na institucionalnu krizu u Libanonu, istaknuo je važnost Libanona za Bliski istok. U Libanonu su jednaki kršćani i muslimani. Institucionalna je kriza prouzročena sukobom između saveznika Irana ili Saudijske Arabije. Od Irana tražimo da izvrši pritisak na šijitsku stranku Hezbolah, da prestane bojkotirati predsjedniče izbore. Gotovo dvije godine nemamo predsjednika, Hezbolah ne sudjeluje na parlamentarnim izbornim sjednicama. Predsjednik treba biti kršćanin-Maronit. Članovi Hezbolaha ne žele birati kandidata ako im nije po volji – istaknuo je kardinal.
Na upit kako okončati sukob u Siriji, rekao je da neće biti rješenja sve dok su turske granice otvorene za terorističke organizacije. Čini se da je umrla savjest međunarodne zajednice. Sva ljudska bića po ulicama cijeloga svijeta svjetskim moćnicima ne znače ništa – primijetio je kardinal Raï.
Na isticanje njegova optimizma unatoč mnogim izjavama kršćanskih vođa, rekao je da kršćani nisu neka etničko-vjerska skupina, niti su politička stranka. Oni su sinovi Kristove Crkve. Njihovo prisutnost na Bliskom istoku ne ovisi samo o političkim ravnotežama i povijesnim situacijama. U tijeku je oluja, a mi smo kao trska koju vjetar savija ali ju ne slama. Kad oluja prođe, trska se ponovo uspravi. U povijesti smo imali i težih situacija – ustvrdio je patrijarh dodajući:
Maronitski su patrijarsi 400 godina živjeli na nepristupačnim mjestima, u samicama na visokim brdima, a katkada i u dubokim, nepristupačnim provalijama, kako bi čuvali i očuvali se u katoličkoj vjeri. Trpljenje nikada nije ugušilo vjeru, razvidno je to i iz povijesti Rimske crkve. Osjećam da nas Bliski istok danas treba više nego ikad, da ima potrebu čuti drukčiji glas, različit od glasa rata, mržnje i žrtvovane nevine krvi. Potreban mu je glas Evanđelja, danas više nego ikad – zaključio je maronitski patrijarh kardinal Béchara Boutros Raï.
RV | Bitno.net
wpDiscuz