U svijetu tajni i sjena, gdje rat nije samo pitanje metaka već i prijevare, poziv u noći bio je dovoljan da smjesti Fuada Shukra u zamku iz koje nije bilo povratka. Sedmi kat, mjesto koje nije postojalo u njegovom rasporedu ni mislima, postalo je njegova sudbina. Telefonski poziv, naizgled bezazlen, postavio ga je na pozornicu za posljednji čin tragedije. Nevidljivi režiseri iz Izraela, savršeno upućeni u dramu koja će uslijediti, povukli su konce i poslali mu raketu kao završni aplauz.
Tajnoviti zapovjednik Hezbollaha, koji je godinama uspješno izbjegavao klopke neprijatelja, taj put nije mogao umaknuti. Dok se penjao tih pet katova više, prolazio je kroz prostor gdje su stambeni zidovi pričali priče o obiteljima, radostima i strahovima – priče koje su u sekundi postale prah i pepeo, baš kao i njegovi planovi. Na sedmom katu, Shukr se nije suočio s neprijateljem, već s hladnim i preciznim izraelskim zračnim napadom. Bilo je to kao da je cijeli njegov život bio usmjeren prema tom trenutku, tom jednom smrtonosnom trenutku kad je sudbina zatvorila krug.
No, nije samo Shukr ispaštao. Njegova supruga, dvije druge žene i dvoje djece dijelili su s njim posljednje trenutke u zgradi koja je trebala biti sigurno utočište, a ne grobnica. Izraelci su pokazali kako tehnologija može nadmašiti ljudsku pronicljivost i oprez, kako se najčuvanije tajne mogu otvoriti jednim klikom na tipku.
Hezbollah sada grmi, prijeti, govori o crvenim linijama koje su pregažene, dok cijeli Bliski istok drhti u strahu od eskalacije koja visi u zraku poput olovnog oblaka. Jer, kad netko uzme život jednog od vođa, nije pitanje hoće li, već kad će krvni dug biti naplaćen. A dok pregovori o primirju traju, zloslutna tišina odjekuje—poput odbrojavanja do sljedećeg udara.