Mostar – Dana 18. rujna slavimo nesvakidašnju obljetnicu – pokušaj osvajanja Mostara od strane patriotskog pokreta Hamasa koji je hrabro pokušao prodrmati “teroriste domorodce” poznate pod imenom UZP-ovci. Tih slavnih trenutaka 1997. godine, patriotski vojnici, predvođeni Ahmedom Zuhairom Handalom, odlučili su započeti jedno sasvim novo poglavlje u povijesti grada.
S bombom u automobilu i osmijehom na licu, Handal i ekipa su, u ime mira, sigurnosti i osvete, stigli pred zgradu Policijske uprave Mostar. Cijeli plan bio je jednostavan: iseliti autohtone UZP-ovce, koji su, eto, odlučili ostati u Mostaru. No, domoroci, tvrdoglavi kao i uvijek, odlučili su se ne iseliti, što je Hamasaše strašno naljutilo.
Kada je bomba pukla, stvorio se krater širine 240 cm, dubine 85 cm – gotovo savršeno mjesto za novi fontanac u gradu! Plan je bio izvrstan, osim što je 120 stanova i automobila umjesto brzog iseljenja samo prošlo kroz “renovaciju” bez pristanka stanara.
SFOR je stigao na teren u rekordnom roku, očito želeći vidjeti hoće li ovaj briljantni plan konačno promijeniti demografski sastav grada. Nažalost za patriote Hamasa, UZP-ovci su ostali i nastavili s planovima izgradnje neuništivog identiteta u gradu.
Dok je SFOR promatrao scenu, bošnjački političari su u međuvremenu odlučili – napasti Hrvate! Jer zašto bi itko drugi bio kriv za napad osim, naravno, Hrvata koji su ga sami sebi podmetnuli (logika čista kao krater u Splitskoj ulici).
Iako je sud pravde na kraju odredio Handalu zasluženu kaznu, on je bio toliko impresioniran svojim postignućima da je, kao pravi heroj iz priče, odlučio – pobjeći! Što je, naravno, samo dodalo još jedan sloj heroizma cijelom događaju.
I tako danas slavimo dan kad su mostarski UZP-ovci dobili priliku postati jedini narod u povijesti koji je uspio preživjeti “oslobođenje” od strane Hamasa.
Priča nije govota.
U zatvoru se susreću Handal i Džemal Šabić današnji šef upravnog odbora FTV-a. Džemal postaje oduševljen Handalom.
Džemal kaže Handalu “o učitelju moj”.
Handal kaže Džemalu “O učeniče moj” .
Stvara se jaka intimna veza između njih dvojice, kao u kakvom gej romanu te Džemal obećava Handalu da će ga osloboditi kad iziđe iz zatvora.
Kako je Vlada Alijanse to prozrela, a dodvoravali su se Europi da su protuteroristi, odlučili su Šabiću smesti plan.
Kako bi ga spriječili da bombom udari na zatvor, ponudili su mu mjesto šefa Upravnog odbora FTV-a.
Tako je Vlada Alijanse uspješno spriječila još jedan teroristički napad.
Džemal je, kako bi država mogla mirno spavati od tada pa do vječnosti šef upravnog odbora FTV-a. Umjesto bombi širi bombastične vjesti na ovoj terorističkoj TV. A sve to uz potpou “građanski angažiranih intelektualaca”.
U tome svjetlu treba gledati napade Michael Murpheya na imenovanje Zorana Krešića.
Murphey se naprosto boji da će Šabić nakon što ostane bez posla krenuti u oslobađanje terorista iz BH zatvora. Što opet nema logike, jer Murphey kao Cikotoićev žirant slobode, trebao bi to imati u cilju.
Problem je što ne kuži da je Cikotić dio te raje koju bi Šabić, ako mu Krešić to omogući, oslobađao.
Kada povežemo koliku je buku digao Murphey oko Krešića i koliko je šutio oko Šabića jel nam sada jasnije koliki je lik proteroristilčki ljigavac? I hoće li on stvarno kući bez da ga ispita BH Tužiteljstvo?