U usporedbi s drugim zemljama stopa smrtnosti od korone u odnosu na broj zaraženih je u Njemačkoj mala, oko 0,4 posto. Ta stopa je u Italiji ekstremno visoka. Prema podacima Sveučilišta Johns Hopkins iz Baltimorea prije sedam dana (24.03.) je stopa smrtnosti u Italiji bila dvadeset puta veća. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) vidi uzroke u različitim uvjetima, starosnoj strukturi, medicinskim mogućnostima, ali i u broju provedenih testiranja. Naime, broj statistički registriranih zaraženih osoba i stvaran broj oboljelih u nekim zemljama se bitno razlikuju. Ponegdje se čak ne provede testiranje ni kada netko umre.
Koga testiraju?
Ekonomist Andreas Backhaus je u svom tvitu napisao da u Italiji prosječna starosna dob oboljelih iznosi 63 godine, dok u Njemačkoj taj prosjek iznosi 45 godina. Mogući uzrok ove razlike je da u Italiji mlađe ljude s blagim simptomima uopće ne testiraju, pa ih nema ni u statistikama. To podiže statističku stopu smrtnosti jer je vidljiv samo vrh sante leda – vidljivi su samo teško oboljeli. Talijanske novine Corriere della Sera navode pretpostavku da nije samo velik broj neregistriranih slučajeva zaraze već i smrtnih slučajeva.
Starosna struktura
Prosječna starosna dob stanovništva bi mogla također igrati neku ulogu. Starije osobe su izložene većem riziku od zaraze, često imaju druge bolesti. Virus nailazi na mnogo manji otpor nego kod zdravih osoba. U starosti opada i imunitet. Imunosni sustav ne funkcionira jednako dobro kao kod mlađih osoba. Stoga starije osobe spadaju u zdravstveno rizične skupine, kada se radi o infekcijskim bolestima.
Ipak to ne može razjasniti razlike između Njemačke i Italije pošto je starosna struktura obje zemlje slična. Prosječna starosna dob u Njemačkoj je 46 godina, a u Italiji 46,3.
Ovaj faktor bi mogao imati veću ulogu u zemljama južno od Sahare, gdje je prosječna starost znatno niža. U Maliju, Čadu ili Kongu prosječna starosna dob je 16 godina.
Koronavirus: broj smrtnih slučajeva na milijun stanovnika
Vrijeme izbijanja epidemije
Različito vrijeme izbijanja epidemije bi također možda moglo objasniti različite stope smrtnosti. U Italiji i Španjolskoj epidemija je izbila znatno ranije nego u Njemačkoj. Postoje stručnjaci koji smatraju da vrhunac epidemije u Njemačkoj još nije dostignut. Ako je to točno, broj umrlih bi u Njemačkoj mogao rasti.
Medicinske usluge u odnosu na raširenost zaraze
Najvažnije je kako je zdravstveni sustav pripremljen i hoće li uspjeti obuzdati nekontrolirano širenje zaraze. Broj smrtnih slučajeva može se smanjiti stavljanjem pacijenata u teškom stanju na respiratore. Zato je presudno s koliko ležajeva raspolažu odjeli intenzivne njege, kako bi se zbrinuli svi pacijenti koji su u kritičnom stanju. Ako nagli porast oboljenja prenapregne zdravstveni sustav onda se ne može izbjeći da pacijenti umiru zbog izostanka adekvatne medicinske pomoći. Za 60 milijuna Talijana na početku epidemije bilo je spremno 5.000 kreveta na odjelima intenzivne njege. A Njemačka s 80 milijuna stanovnika ima na raspolaganju 28.000 takvih kreveta. I taj broj bi se mogao uskoro udvostručiti.
Broj bolničkih kreveta za intenzivnu njegu od zemlje do zemlje jako varira. Na 100.000 stanovnika Njemačka ima 29, Sjedinjene Američke Države 34, Italija 12, a Španjolska 10. Ali Južna Koreja, koja je masovnim testiranjem i izolacijom uspješno suzbila virus, ima samo 10,6 kreveta na intenzivnoj njezi za 100.000 stanovnika. Do sada u toj zemlji ima svega 10.000 slučaja infekcije. Italija ima osam puta više zaraženih, a Španjolska šest puta više.
Sve dok pandemija traje registrirat ćemo i nadalje različite stope smrtnosti u različitim zemljama svijeta. A tek kada pandemija prođe mogu se napraviti potpuno pouzdane statistike.
wpDiscuz
