MOSTAR – Navikao sam na virtualne batine, koje obligatorno slijede čim suvislije progovorite temeljem struke a ne govorite tzv. poželjnim glasom, pa se već znalo dogoditi da budem na najčitanijim portalima u BiH počašćen silnim prostotama. Jedne takve prilike postavljena je na najčitanijem sarajevskom portalu, ne zaslužuje da mu spomenem ime, platforma “Profesor Mile Lasić – ustaša u janjećoj koži”, pa su se virtualni nasilnici iživljavali više od 400 puta dok se nisu umorili. Nekako u to vrijeme imao sam na sarajevskim ulicama priliku susresti profesora Ugu Vlaisavljevića i njegovu suprugu Sanju, koji su se gorko našalili kako ih još nisam dostigao u neomiljenosti u sarajevskoj čaršiji, jer oni doma imaju iskopiranih preko 500 stranica sličnih ogavnosti.
Piše: Prof. dr. sc. Mile Lasić l Dnevni list
No, možda sam ih u ovoj ružnoj igri stigmatizacije preostalih istinoljubivih ljudi dostigao ovih dana, kada se povodom tzv. zagrebačke promocije moje knjige “Transnacionalne socijalizacije, politike i institucije Europske unije” (HKD Napredak, Paneuropska unija BiH, Sarajevo, 2016.) sručio ponovno silni unitaristički bijes na mene, pri čemu se ti “nadirući prostaci” nisu uzdržali ni od implicitnog vrijeđanja uglednih bh. i hrvatskih udruga – mojih nakladnika i organizatora promocije, niti pak jednog istinskog prijatelja BiH kakav je gospodin Tonino Picula, ugledni socijaldemokrata i zastupnik u Europskom parlamentu, iznimno važan političar i u daljnjim procesima približavanja BiH ka EU. Razložno je, pak, sumnjati da do takvog nečeg može uopće doći s ovima koji organiziraju antieuropske bojkote i harange već protiv nacrta rezolucija Europskog parlamenta, ako im se ne dopadne njezin sadržaj, odnosno s tim istima koji već nekoliko godina vode političke ratove protiv dviju vrlo važnih rezolucija EP-a, onih iz 2014. i 2015., koje su (pro)unitaristički akademski i politički krugovi već zgadili i “poništili”, što im je namjera i s ovom rezolucijom u pripremi.
Inače, poučen gorkim iskustvima ignorirao sam ovaj put brojne ružne komentare, jer oni i ne govore o meni, pa ni o knjizi i sudionicima promocije, nego o jednodimenzionalnim protagonistima hajke, dokazanim antieuropejcima i dogmatama. Samo sam iz obveza prema čitateljima Dnevnog lista napravio izuzetak na online stranici ovog lista, i to radi obrane časti jednog od promotora moje knjige u Zagrebu, gosp. Tonina Picule. Kazao sam: “Poštovani, sve što ste napisali ne govori o istinskom prijatelju BiH i važnom zastupniku u EP-u tijekom procesa privođenja BiH u EU, nego o Vama kao o neupućenom čovjeku u poslove EU parlamenta i u suštinu fenomena reformske, kozmopolitizirane socijaldemokracije, koja ne trpi bilo kakvo golo ili političko-pravno nasilje, posebice ne na oformljenim identitetima”! Ovo je bila poruka, naravno, ne samo sarajevskim, nego svim “nadirućim prostacima”, tviterašima i piscima anonimnih i drugih paškvila, ma gdje ili otkuda bili!
“Federalizacija” nije projekt rušenja, nego spašavanja višenacionalne BiH!
Bila su to tri prelijepa dana u Zagrebu, tijekom kojih sam obišao prijatelje, imao desetominutno gostovanje na HTV-u uoči promocije u Napretkovom kulturnom centru (HRT, Studio 4), te dao brojne izjave i intervjue, da spomenem ovdje samo intervjue Stipi Majiću (Agencija Anadolija) i Boženi Matijević (Hrvatsko izdanje Večernjeg lista, s kojim se, kako izgleda, urednici muče, ali to se nedavno već dogodilo i s intervjuom riječkom Novom listu, pa je već indikativno.). Uostalom, i u Dnevnom listu je veoma korektno prezentirano priopćenje mojih nakladnika i organizatora promocije u Zagrebu, pa je ovdje dovoljno samo ponoviti da su Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Hrvatska paneuropska unija i Paneuropska unija Bosne i Hercegovine organizirali osim promocije i tribinu o odnosima BiH i Europske unije, na kojoj su vrlo sadržajno i obzirno govorili zastupnik u Europskom parlamentu Tonino Picula, predsjednik Hrvatske paneuropske unije, akademik Mislav Ježić i predsjednik Napretka mons. prof. dr. Franjo Topić. Raspravu je sjajno moderirao Vanja Gavran, predsjednik Paneuropske unije BiH, koji me je zagrebačkoj publici predstavio “istinoljubivim čovjekom i profesorom”, na čemu sam mu zahvalan, da bi mi na kraju rekao: “Profesore, morate biti zadovoljni, jeste li čuli ovaj pljesak upućen Vama na kraju”!
Jesam, naravno, mada vjerujem da je bio upućen svim sudionicima od strane sudionika promocije i tribine, među kojima je bio i jedan broj posjetitelja iz Sarajeva ili Zagrepčana podrijetlom iz BiH. Najdraža mi je post-promotivna mail reakcija, priznajem sujetno, gospodina Jasmina Smajlovića iz Zagreba: “Dragi profesore, prije svega lijepi pozdravi i mnogo hvala. Još uvijek sam pod dojmom sinoćnjeg predstavljanja Vaše knjige i predavanja u Napretku, u Zagrebu. Hvala Vam na predavanju za našu bolju budućnost. Kada bih mogao, ja bih glasao za Vas bilo gdje u Svijetu. U nadi da ste dobro i do skoroga viđenja, pažljivo Vas pozdravlja Vaš Jasmin”.
Dirljive su bile i reakcije mojih studenata iz BiH i Hrvatske. S njima u vezi, Vanja Gavran mi je javio sljedeće: “Zanimljiva statistika – video s gostovanja na HTV-u bio je prikazan na 2411 facebook profila…”. No, tu je i kraj veselije strane podsjećanja na promociju i tribinu u Zagrebu. Iz priopćenja organizatora moram izdvojiti par Piculinih ocjena s promocije i tribine u Zagrebu, održanih uvečer 27. siječnja, u vrijeme Noći muzeja i mnoštvo kulturnih happeninga te uoči rukometnog polufinala na EP-u u Parisu, što je vjerojatno spriječilo jedan broj građana da nazoče promociji i tribini u Bogovićevoj ulici, u samom srcu Zagreba, jer su “uvrijedile“ tobožnje neupitne patriote u političkom Sarajevu, pa će se bijes spomenutih sručiti – uz mene – upravo na Tonina Piculu, zastupnika u EP-u, iako je samo vrlo razborito upozorio: “Prof. Lasić uhvatio se složene tematike da objasni institucionalnost funkcioniranja Europske unije i logiku njezinog nastajanja. On o tome ne piše hladno profesorski već sa stavom.
No, isto tako piše jasno o Bosni i Hercegovini… EU je najznačajniji politički projekt u europskoj povijesti i o logici plemenitih ideja treba hrabro govoriti. Ne smije se zaboraviti da je EU 2012. s pravom dobila Nobelovu nagradu za mir, jer je EU projekt mira. Ona je ispunila svoja očekivanja, ali model sada trpi ozbiljna ograničenja i oštećenja. Na sceni više nisu euroskeptici već eurofobični političari koji ovaj projekt ozbiljno dovode u pitanje. Mislim da će se Europska unija testirati na samoj Bosni i Hercegovini gdje jačaju disolucijski a ne integracijski čimbenici”. Buku i bijes prounitarističkih krugova izazvala je, zapravo, Piculina završna poruka na tribini u Bogovićevoj, kako je Dayton u Bosni i Hercegovini stvorio klasu ljudi koji u zadnjih 25 godina žive odlično, te i posebice iskreno priznanje: “Ja sada muku mučim da se iz Nacrta rezolucije Europskog parlamenta o napretku Bosne i Hercegovine ne izbaci formulacija konstitutivni narodi i da ostanu samo građani, a što zamislite traži dio mojih socijal-demokrata i Zeleni u Europskom parlamentu. Borba je to i trajat će kao i rasprava o preuređenju BiH”.
Iz razloga što i potonja prepiska Tonina Picule i mene ima u momentu kad se očekuje u Europskom parlamentu rasprava i usvajanje Nacrta rezolucije o “contry reportu” za BiH, koja je nažalost od strane par excellence antieuropljana u BiH već omalovažena, čak proglašena ujdurmom protiv BiH, navodim ovdje i dio iz Piculina pisma poslije promocije u Zagrebu: “Poštovani profesore, bilo mi je zadovoljstvo nastupiti s Vama i kolegama na predstavljanju knjige u Zagrebu, a još draže jer su naše riječi izazvale i stanoviti odjek ‘zainteresirane’ javnosti. Ti su se otpori racionalnoj argumentaciji i pravičnim prijedlozima kako dalje u BiH samo umnožili uoči i nakon jučerašnjeg izjašnjavanja o EP Rezoluciji o BiH za 2016. Kao što sam najavio na tribini, morao sam lomiti podršku unitarizmu na svojoj S&D grupi i objašnjavati zašto je referenca o konstitutivnim narodima ključna u dokumentu o multinacionalnoj državnoj zajednici. Uspio sam postići da Grupa podrži rezoluciju unatoč njihovom neslaganju sa kompromisnim amandmanom o konstitutivnosti, federalizmu i ostalom. Vjerujem da će Rezolucija u ovom obliku ‘preživjeti’ i glasovanje na plenarnoj sjednici u Strasbourgu”.
U važnom intervjuu u Dnevnom listu koji je potom uslijedio, Picula je dodatno pojasnio da se ovdje radilo i radi o otporima tzv. veto skupina u BiH reformama, odnosno otporima “da se i formalno prizna realnost u BiH, tj. da se radi o višenacionalnoj državnoj zajednici”, kao i o promoviranju “neke alternativne stvarnosti građene alternativnim činjenicama”, što je drugo ime za “fake news”, odnosno laži. Kako drukčije objasniti pokušaje izbacivanja iz Rezolucije o BiH reference o konstitutivnim narodima – zapitao se Picula – u rečenici kojom se “poziva na očuvanje reformskog zamaha kako bi se BiH transformirala u potpuno djelotvornu, inkluzivnu i funkcionalnu državu temeljenu na vladavini prava, zajamčene jednakosti i demokratske zastupljenosti svih konstitutivnih naroda i građana”?! Prema Piculinim objašnjenjima, među kompromisnim amandmanima opravdano se našao i onaj koji inzistira na provođenju presude Europskog suda za ljudska prava u slučajevima “Sejdić-Finci”, “Zornić” i “Pilav”, kojima se traži nediskriminatorski odnos prema nekonstitutivnim zajednicama u BiH, ali dok se, na jednoj strani, inzistira na provođenju navedenih presuda, bolje rečeno odluka Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, i dalje se krše prava konstitutivnih naroda. Zbog toga Picula u Dnevnom listu i upozorava: “Istovremeno neke političke skupine u EP ne vide problem u diskriminiranju – konstitutivnih naroda! Bošnjaka i Hrvata u Republici Srpskoj i Hrvata u Federaciji. Više puta sam govorio kako će se europskoj budućnosti BiH sve žilavije opirati tzv. veto skupine, jer će opravdano smatrati da sa svakim korakom prema EU dolaze u pitanje njihove privilegije i prava stečena u ovom daytonskom razdoblju još od 1995. godine.” Po njemu je, inače, “isforsirano, stranačko čitanje“ Nacrta rezolucije od “onih s nečistom političkom savjesti u BiH”, te onih u europskim institucijama koji zagovaraju krajnje shematska rješenja, jednako opasna za razumijevanje kompleksne BiH, što pokazuje u biti njegovo izvrsno poznavanje i (ne)prilika u BiH i u EP-u. Piculina dobronamjernost i upućenost došla je do izražaja, inače, i u potonjem razgovoru s mojim vrijednim asistentom Ivanom Kraljevićem za jedan mostarski portal.
Čitatelji u Dnevnom listu su već korektno upoznati i s mojom ocjenom iz priopćenja organizatora tribine u Zagrebu da mi kao profesoru i javnom djelatniku i ne preostaje ništa drugo nego da pišući i govoreći razotkrivam laži u vremenima “fake news”, lažnih informacija i relativizirani činjenica. Kazao sam i u Zagrebu: “Jugoslavija se raspala jer nije uspjela upravljati različitostima. To prijeti i Bosni i Hercegovini ali i Europskoj uniji, koja bi trebala biti najjača civilna sila u svijetu. U vrijeme nasilja teško se opredijeliti za politiku nenasilja. Europska unije će preživjeti sigurno, ali u kakvom obliku to se još ne zna. A za samu Bosnu i Hercegovinu najbolje je rješenje konsocijacija i federalizacija, a to ne znači razbijanje zemlje, već upravljanje resursima. Zamislite, ima onih koji su protiv federalizacije, a jedan dio zemlje se zove Federacija. U Bosni i Hercegovini nema osnova demokracije, putujemo u millete u 19. stoljeće, a ti isti nas tobože vode u Europsku uniju. I večeras kažem da nema ‘kalajisanja’ u BiH i da ona može opstati samo kao zajednica konstitutivnih naroda i manjina”. U priopćenju organizatora je, također, zabilježena i ocjena da su za BiH “opasne i desne nacionalističke opcije i lažna dogmatska ljevica”, dok je u Dnevnom listu korektno izvučeno u naslov: “Za BiH najbolje rješenje konsocijacija i federalizacija, što ne znači razbijanje zemlje”. Međutim, već pripremljena hajka je krenula, strijele su odapete i protiv mene i Picule, zapravo protiv svih oni koji tragaju za razumnim rješenjima, unatoč tomu što uvažavaju BiH i kao zemlju i državu i sve njezine nacionalne i druge identitete. Sve to nije dovoljno onima koji se zalažu za dekonstituciju bh. ko-nacija pod krinkom da su samo te nadute neznalice “građani”!
“Ko-nacije” se ne smiju negirati, nego se moraju kozmopolitizirati!
U međuvremenu je svima već postalo jasno i u BiH i u Europi, koji ne slijede logike „zarobljenog uma“ u unitarističke logike, kako bh. politički nasilnici velikog formata ne prežu ni od čega, te da će nastavili s kontraproduktivnim negacijama višenacionalnog karaktera naše zemlje i tako što će i dalje lobirati u svijetu, pa i u EP-u protiv karaktera svoje zemlje pod egidom njezine obrane. Meni su ovi likovi smiješni i žalosni, pa ih se najradije ne bi ni doticao, ali oni su za svoje najružnije igre i stigmatizacije počeli bestidno koristiti čak i jedan od preostalih javnih servisa u BiH, do kojeg i sam držim, unatoč svemu. Nažalost, upravo BHRT je prokomentirao glasanje u Vanjskopolitičkom odboru Europskog parlamenta o Nacrtu rezolucije za BiH na nedopustiv prounitaristički način, pa sam reagirao na mojim online stranicama da će taj pristup ostati zabilježen u analima tendencioznog izvješća o jednom country reportu, tj. nacrtu izvješća. Ružno stigmatizirati raspravu, ili nazvati uvjerljivu većinu od 45 (od 59 zastupnika) onih koji su bili “za” (uz samo 11 “protiv” i tri “uzdržana”) “malom podrškom”, iako se radilo o 76,27 postotnoj podršci, što je više nego uvjerljiva dvotrećinska podrška, sramotno je i po autore i urednike u bilo kojem mediju, a na javnom servisu prosto nedopustivo. Usput kazano u svim prounitarističkim sarajevskim medijima se krivotvorilo, ili skrilo kako u ovom nacrtu i nema ništa što već nije rečeno u poznatim rezolucijama EP-a za BiH iz 2014. i 2015., protiv kojih se u Sarajevu vodi rat od kad su obranjene. Čast eurološke struke su dakako spašavali upućeni pojedinci, vrsni poznavatelji procesa približavanja BiH ka EU poput dvostrukog magistra euroloških i pravnih znanosti Adija Ćerimagića. On je ovim povodom na mojim online stranama napisao komentar koji odiše i stručnošću i čestitošću: “U medijima i javnosti je također propuštena i zanimljivost da su se prilikom glasanja o kompromisnom amandmanu br. 2, onog u kome se spominju principi koje bi bh. političari morali pratiti prilikom promjene uređenja BiH, doveli do državno-stranačke divizije: Delegacija hrvatskih članova iz većine grupacija je zajedno sa većinom članova iz grupacija EPP i ALDE (njih 35) glasalo za i usvojilo tekst kompromisnog amandmana, a većina Socijal-demokrata (S&D) i Zelenih (njih 25) su glasali protiv”. Time je u osnovi Adi Ćerimagić samo objasnio muke u Vanjskom odboru o kojima je već govorio Tonino Picula. Vrijedna navođenja je i sljedeća ocjena Adija Ćerimagića: “U praksi Vanjskopolitičkog odbora i EP-a, a koji njeguju proces kompromisa i uvažavanja, bez obzira na gubitak u glasanju oko amandmana, (gotovo) nikada se ne obara čitav tekst nacrta ili rezolucije. Tako da je i 11 protiv na čitav nacrt neobična poruka. U svakom slučaju, tekst takav kakav je sada, je i službeni stav Vanjskopolitičkog odbora EP-a i g. Preda će takvog morati braniti tijekom plenarnog zasjedanja EP-a 14. i 15.2. Bit će novih amandmana. I novih turbulencija. I sve na kraju će se opet vratiti na nas i naše u BiH. Hoće li, kada i kako stvoriti uvjete za razgovor i dogovor. O bilo čemu”. Neće, ne treba imati nikakvih iluzija, jer je antieuropljanima u BiH još jednom uspjelo zabiti autogol, odnosno ogaditi dobronamjerne sugestije iz EP-a i time osuditi BiH na stajanje u mjestu u procesima europeizacije Zemlje, što je i krajnji cilj svih bh. otuđenih političkih kasti, ogrezlih u bezobrazluku i antieuropejstvu! U svom autizmu takvi, zapravo, namjerno previđaju da rezolucije EP-a imaju težinu preporuke za slijed poteza europskih institucija, koje moraju uvažavati raspoloženja u EP-u, ma koliko rezolucije EP-a nisu pravni akti, nego samo preporuke. One, nažalost, u BiH nemaju nikakvu težinu ukoliko se ne slažu s politikama domaćih aktera. A hvala bogovima da se ne slažu!
Nigdje u BiH, ali i posebice u akademskom, političkom i medijskom Sarajevu nisu se više u stanju razlikovati prijatelji i neprijatelji u Zemlji i u Okruženju, pa se posvuda vide samo urotnici, uključivo u EP-u. Razlog tomu je što se nisu još uvijek u stanju početi propitivati vlastite iluzije o BiH i što se pati od sindroma “paralelnih svjetova” ili “sindroma jednosti”. A bilo bi krajnje vrijeme propitati ne samo sve secesionističke narative i politike, nego i sve pro-unitarističke teorije i teoretičare i njihove nadute politike i političare kantonalnih dosega, posebice one koji prostački govore o Hrvatima i Srbima, a po potrebi se pozivaju na “većinski bošnjački narod” ili “građanstvo”, ne odustajući da drugima biraju političke predstavnike. Otuda bi ova poučna lekcija iz EP-a trebala biti razumljena i kao posljednji poziv unitarističkim profesorima, političarima i njihovim sljedbenicima u medijima da se urazume, te počnu učiti kako je BiH višenacionalna zemlja kojoj je potrebno građanstvo utemeljeno u svim njezinim identitetima, kako bi se od njih pošlo, te uz pomoć kozmopolitskih teorija i obzora eventualno i stiglo do “političke zajednice” u svakoj općini, kantonu, entitetu i u cijeloj BiH. To bi trebalo biti moguće upravo tragom Beckovih teorija kozmopolitizacije, čija je suština – aplicirana na BiH – da se mora poći od oformljenih identiteta i raditi potom na njihovoj kozmopolitizciji, jer se samo tako može postati članicom EU i nadživjeti sve svoje osporavatelje i secesionističe i untarističke provenijencije. Pokojni profesor Ulrich Beck nam u stvari iz groba putem svojih knjiga poručuje kako kozmopolitizam u osnovi znači “priznavanje različitosti drugih” (vidjeti, BECK, Ulrich i GRANDE, Edgar: Kozmopolitska Europa. Društvo i politika u drugoj moderni, Školska knjiga, Zagreb, 2006., str 26.), te da se u drugomu i ne treba osjećati prijetnja, ili ugrožavanje vlastitog identiteta, već prilika da obogatimo vlastiti identitet!
wpDiscuz