Američki veleposlanik u BiH Eric Nelson izjavio je kako se Daytonski sporazum treba mijenjati spominjući pri tom bh. građane koji, kako navodi, žele biti dio transatlantske zajednice.
Profesor Dražen Pehar pojašnjava kako je isti mijenjan više puta i to nasilnim intervencijama od strane OHR-a, odnosno, visokih predstavnika.
Peharov komentar pisan za Bild.ba prenosimo u cijelosti:
Ovo što je Glas Amerike – VOA (na tzv. bosanskome, koji je lažno, u okviru ove kompanije, i protivno važećem Ustavu BiH, predstavljen kao ‘jezik bosanskih naroda’) objavila izjavu Veleposlanika Nelsona, na način kako je to urađeno, meni zvuči kao neka vrsta neslane šale.
Prvo, mnogo je toga sporno. VOA navodi da je izjava dana kao podsjećanje na početak Daytonske mirovne konferencije.
Podsjetit ću vas da je Daytonska konferencija počela 1. studenog 1995., dakle ne u kolovozu. Zemlja čiji je ključni predstavnik to zaboravio, namjerno ili ne, ima vrlo čudan odnos prema mirovnim pregovorima koje je organizirala na vlastitoj teritoriji (uključujući i mirovni sporazum potpisan na istome teritoriju, što ima određene pravne posljedice, odnosno, imalo je početkom implementacije kad je trebalo slati američke vojnike u BiH).
No, svakako najsporniji dio izjave predstavlja ‘poziv na reformu [promjenu] Daytona.’ Kao što većina čitatelja zna, Dayton je do sada nekoliko puta već promijenjen, i to nasilnim i nametnutim interpretacijama Visokoga Predstavnika koje su prezentirane kao ‘interpretacije.’
Samo zbog te činjenice, ostavljen je, verbalno, nekakav prostor za navodnu promjenu Daytona. No, kao što većina odraslih i zrelih ljudi u BiH razumiju, procedura promjene Daytona predviđena je Ustavom – ona se može, kao legitimna, dogoditi samo u Parlamentu, i to dvotrećinskom većinom uključujući Dom Naroda i konsenzus predstavnika konstitutivnih naroda.
Srpski su predstavnici bili uglavnom protiv toga. I još uvijek su.
Prema tome, ova Nelsonova izjava samo je jedna od mnogih namjerno destabilizirajućih izjava danih od strane američkih veleposlanika, bilo iz samog veleposlanstva, bilo u okviru OSCE-Ureda u Sarajevu bilo kao dijela Ureda visokog predstavnika (gdje zamjenik, i predstavnik za Brčko uvijek imaju status američkog veleposlanika, i zvanično predstavljaju politiku američkog State Departmenta).
Drugo, odavno je poznata američka politika namjere brisanja onih odredbi Daytona koje, za Ameriku, navodno predstavljaju zastarjele i retrogradne oblike politike, ono što je Holbrooke u nekoliko navrata nazvao ‘etnički rasizam’, a riječ je o dijelovima Daytona gdje je vrlo vidljiva potreba ustavnog konsenzusa između konstitutivnih naroda – tročlano Predsjedništvo, primjerice.
Upravo zbog toga, pogledajte što Nelson ustvari kaže: on ne kaže samo ‘promjena’; on kaže promjena koju raže ‘građani’ koji žele biti dijelom ‘transatlantskih integracija’: drugim riječima, to bi bila promjena sukladno Komšićevoj politici, tzv. “bosanstva” koje odmah želi ući u NATO. Nelson ne koristi termin ‘građani’ slučajno.
On namjerno izbjegava pojam ‘konstitutivni narodi’. Jer, jedan konstitutivni narod ne želi u NATO, očevidno.
Također, jasno vam je da je ova poruka izravno protu-ruska. Možda je čak više namijenjena ruskim ušima, nego domaćim.
Dakle, sveukupno, riječ je o štetnoj izjavi, izjavi koja definitivno ne implicira neka veća prava za Hrvate npr., posebno ne prava koja bi išla na štetu ‘prava pravoga građanina kakav je Željko Komšić.’
Riječ je o jednoj u nizu izjava i politika koje namjerno destabiliziraju, i podrivaju, jedan mirovni okvir, ponašajući se neprincipijelno i pristrano, u smislu podrške bošnjačko-muslimanskome unitarizmu i njihov tobožnjoj težnji za gradnjom homogene ‘bosanske nacije.’
To je projekt ‘nastavka rata’ pod koprenom ‘implementacija mira’, dakle, isti će se problemi političko-pravni nastaviti i u budućnosti, bez ikakvih novina, upravo onako kako je slučaj posljednjih 22-3 godine u BiH.
O obavještajnome djelovanju Inde Swanke iz VOA, i njenoj namjernoj manipulaciji podacima (oko jezika BiH), neki drugi put.
Dražen Pehar: neovisni komentator, analitičar, povremeno sveučilišni predavač; autor ‘Peace as war: Bosnia-Herzegovina post-Dayon’ (CEU Press 2019), ‘Vladavina zakona i njeni čuvari’ (Mostar 2014), “Alija Izetbegovic i rat u BiH” (Mostar, HKD Napredak 2011); te mnogobrojnih ogleda, analiza, i kolumni (doktorat 2006. iz UK – SPIRE, Sveučilište Keele, s tezom o diplomatskoj višeznačnosti).