Konstitutivnost i Ustav: Pogrešno shvaćena izjava britanskog veleposlanika

Zelićeva reakcija

Miroslav Zelić, predsjednik hrvatske udruge, oštro je reagirao na izjavu britanskog diplomata, tvrdeći da ona negira postojeće ustavno uređenje BiH te implicira želju za nestankom konstitutivnih naroda.

„Za mene je takva izjava skandalozna jer negira ustavno uređenje BiH, njezinu sadašnjost“, rekao je Zelić, izražavajući sumnju da veleposlanik priželjkuje takav razvoj događaja.

Međutim, izjava veleposlanika Reillyja nije negacija trenutnog ustavnog uređenja već ukazivanje na potrebu za njegovom transformacijom u skladu s europskim standardima. EU standard nije brisanje imena naroda niti stvaranje BH nacije. Ne. Radi se o nečem posve drugačijem. Federalizaciji zemlje.

EU integracije zahtijevaju ravnopravnost svih građana i uklanjanje diskriminatornih elemenata u političkom sustavu. Takvo nešto osigurava samo potpuna ili centralizacija zemlje ili potpuna federalizacija. Sigurno je da UK veleposlanik ne zagovara centralizaciju zemlje. Zašto? Pa s obzirom da predstavlja federalnu državu bilo bi to glupo uopće pomisiliti.

Reillyjeva tvrdnja mogla bi se shvatiti kao poziv na postepenu evoluciju sustava koji, umjesto na etničkoj, počiva na građanskoj osnovi, no uz zadržavanje prava na kolektivni identitet svih naroda kroz federalne jedinice unutar BIH u kojoj je svaka od njih većinska federalna jedinica nekog naroda. Tako bi se konstitutivni narodi zamijenili konstitutivnim teritorijima. A što je praksa u UK.

Kontekst izjava

Umjesto osude, veleposlanikova izjava mogla bi se sagledati kao prilika za dijalog o modernizaciji političkog sustava BiH.

Reilly nije poricao pravo konstitutivnih naroda na postojanje ili na vlastiti identitet, već je ukazao na to da koncept konstitutivnosti, kako je danas primijenjen, nije održiv u dugoročnoj budućnosti zemlje unutar EU.

Zelić je naglasio kako je jedini put za BiH međusobno uvažavanje i jednaka prava za sve. Upravo to je u svojoj izjavi implicitno naglasio i veleposlanik Reilly, sugerirajući transformaciju trenutnog uređenja prema federalnom i građanskom modelu, kakav je standard u mnogim zemljama Europske unije.

Alternativna interpretacija i pomirljivi zaključci

Zelić je pozvao veleposlanika da radi na povjerenju među narodima, no veleposlanikova izjava mogla bi se shvatiti upravo kao korak u tom pravcu. Umjesto da izaziva podjele, ona potiče na razmišljanje o dugoročnim rješenjima.

„Jasno sam mu poručio da je put međusobnog uvažavanja i gradnje povjerenja uz jednaka prava za sve jedini put kojim BiH može graditi svoju budućnost. Sve drugo izvor je nezadovoljstva, frustracija i nestabilnosti ovoga prostora“, kazao je Zelić.

Ako ovu izjavu promatramo kroz prizmu budućnosti BiH unutar EU, može se zaključiti da je britanski veleposlanik upravo ukazao na potrebu za reformama koje će omogućiti ravnopravnost, ali i očuvati kulturnu i političku raznolikost zemlje. Umjesto osude, takve izjave trebale bi potaknuti širi politički dijalog i približiti BiH europskim standardima.

Put reforme prema viziji UK ambasadora: Britanizacija  kao budućnost BiH

Bosna i Hercegovina je već tri desetljeća zarobljena u okvirima daytonskog uređenja koje je zaustavilo rat, ali je sustav vrlo brzo pogažen od strane austrijskih OHR predstavnika te kao takav ranjen, nije omogućilo dugoročnu političku stabilnost i funkcionalnost. Dok Daytonski sporazum plaho osigurava ravnopravnost triju naroda kroz koncept konstitutivnosti, njegova rigidna polustruktura (izvorni Dayton nikada nije primijenjen) često vodi u blokade, političke tenzije i neefikasnost. Ključ za izlazak iz ovog začaranog kruga leži u evoluciji Bosne i Hercegovine iz daytonskog modela prema modernom uređenju poput britanskog, gdje bi koncept teritorijalne ravnopravnosti postao temelj stabilnosti.

Inspiracija iz Ujedinjenog Kraljevstva

Ujedinjeno Kraljevstvo predstavlja sjajan primjer kako federalizam i teritorijalna autonomija mogu funkcionirati unutar složenog državnog sustava. Škotska, Wales, Sjeverna Irska i Engleska imaju vlastite parlamente ili skupštine, koji upravljaju pitanjima od ključne važnosti za njihove regije, dok ključne odluke o vanjskoj politici, obrani i monetarnoj politici ostaju u domeni centralne vlade. Ovakav model omogućava teritorijima da očuvaju svoj identitet, dok istovremeno sudjeluju u zajedničkom državnom projektu.

Bosna i Hercegovina, s tri konstitutivna naroda i složenom poviješću, može pronaći inspiraciju u ovom sustavu. Umjesto fokusiranja na nacionalnu konstitutivnost, reforme bi trebale osigurati teritorijalnu ravnopravnost, gdje bi tri federalne jedinice – srpska, bošnjačka i hrvatska – postale ključne komponente državnog uređenja. Ovaj model omogućio bi decentralizaciju i bolju funkcionalnost, dok bi istovremeno očuvao prava svih građana, bez obzira na nacionalnost.

Ključna uloga riječi “teritorij”

Jedan od ključnih problema daytonskog uređenja leži u prijevodu Ustava BiH, gdje je riječ “teritorij” izostavljena u pojedinim ključnim dijelovima. U originalnom engleskom tekstu jasno stoji da član Predsjedništva može ulagati veto za teritorij s kojeg je izabran. U bosanskohercegovačkoj verziji, ovaj teritorijalni element je zamijenjen samo entitetskom konotacijom – “predsjednik ulaže veto u entitetu u kojem je izabran” čime je narušena poveznica između članova Predsjedništva i područja koje oni predstavljaju.

Povratak ove riječi u službeni prijevod Ustava BiH nije samo tehnička ispravka već i temeljna politička korekcija.

Naglašavanjem teritorijalne dimenzije, otvara se put prema britanizaciji BIH gdje bi veto, kao i druga politička prava, bio povezan s interesima određenih područja, a ne isključivo s nacionalnom pripadnošću. To bi omogućilo evoluciju političkog sustava, smanjilo tenzije među narodima i ojačalo teritorijalnu ravnopravnost, putam nje nacionalna ravnopravnost bila bi osigurana.

Od daytonizma prema britanizmu

Evolucija BiH iz daytonske u federalnu zemlju zahtijeva nekoliko ključnih koraka:

1. Priznanje teritorijalnog koncepta: Povratak riječi “teritorij” u Ustav BiH ključan je za jačanje veza između predstavnika vlasti i regija koje zastupaju. Time bi se omogućilo jasnije povezivanje političkih odluka s potrebama stanovništva na određenom području.
2. Stvaranje tri federalne jedinice: Umjesto trenutnog kompliciranog sustava entiteta, kantona i distrikta, BiH bi mogla biti preuređena u tri federalne jedinice – srpsku, bošnjačku i hrvatsku. Svaka bi imala vlastite ovlasti u pitanjima obrazovanja, kulture, ekonomije i lokalne uprave, dok bi ključne funkcije poput vanjske politike, obrane i monetarne politike ostale na državnoj razini.
3. Zajednička građanska vlada: Federalno uređenje omogućilo bi postepeni prelazak prema građanskom modelu vlasti, gdje bi teritorijalna autonomija bila osigurana, ali bi političke odluke bile usmjerene prema svim građanima, a ne samo prema pripadnicima određenih naroda.
4. Harmonizacija s EU standardima: Federalno uređenje omogućilo bi BiH da ispuni zahtjeve EU za ravnopravnošću građana, dok bi istovremeno očuvalo kulturnu i političku raznolikost zemlje.

Građanska vlada ili konsenzualna vlada teritorija: Što je bolje za BiH?

Bosna i Hercegovina se suočava s ključnim izazovom: kako oblikovati politički sustav koji će osigurati stabilnost, funkcionalnost i ravnopravnost svih građana i naroda. Pitanje građanske vlade ili zadržavanje modela u kojem vlada mora imati odobrenje sva tri teritorija je temeljno za budućnost zemlje. Inspiraciju za rješenje ovog problema možemo pronaći u iskustvima Ujedinjenog Kraljevstva.

Model Ujedinjenog Kraljevstva: Balans između teritorijalne autonomije i centralne vlasti

U UK-u, četiri teritorijalne jedinice – Engleska, Škotska, Wales i Sjeverna Irska – imaju različite razine autonomije i vlastite parlamente (ili skupštine) za lokalna pitanja. Centralna vlada u Westminsteru zadužena je za ključne funkcije poput vanjske politike, obrane i monetarne politike, ali u nekim pitanjima, poput zdravstva ili obrazovanja, regionalne vlade imaju značajnu moć.

Škotska, Wales i Sjeverna Irska imaju svoje “devoluirane” vlade koje funkcioniraju u okviru dogovorenih ovlasti, dok Engleska nema zaseban parlament – nju izravno upravlja Westminster. Međutim, u Westminsteru postoji konvencija poznata kao Barnett formula i Sewel konvencija, koje osiguravaju da se odluke koje utječu na devoluirane regije ne donose bez njihovog pristanka. Ovaj model održava ravnotežu između teritorijalne autonomije i centralnog odlučivanja.

Građanska vlada za BiH: Je li moguća u praksi?

Građanska vlada teoretski bi značila da se politički sustav u potpunosti odmakne od nacionalnog i teritorijalnog koncepta te da građani biraju vladu neovisno o nacionalnoj ili teritorijalnoj pripadnosti. Ovo bi zahtijevalo:

1. Jedinstveni izborni sustav: Ukidanje nacionalnih i teritorijalnih kvota te uvođenje jedinstvenog glasačkog tijela.
2. Centralizaciju ovlasti: Premještanje ovlasti s entiteta i kantona na centralnu vladu.
3. Promjenu političke kulture: Prelazak s etničkog na građanski identitet.

Međutim, u praksi bi ovakav model mogao izazvati otpor, jer bi se mnogi osjećali politički marginalizirani. Manjinski narodi (npr. Hrvati ili Srbi u određenim dijelovima zemlje) strahovali bi od majorizacije i gubitka političkog utjecaja. Zbog tih razloga, građanska vlada se često percipira kao “ideal” koji nije praktično ostvariv u trenutnom kontekstu BiH.

Konsenzualna vlada triju teritorija: Evolucija postojećeg modela

Konsenzualni model, gdje vlada mora dobiti odobrenje svih triju teritorija (federalnih jedinica), nudi rješenje koje kombinira postojeće daytonske principe s modernim federalizmom. Ključne točke ovog modela:

1. Federalne jedinice: BiH bi se sastojala od tri federalne jedinice (sadašnji entiteti i potencijalno treća jedinica s većinskim hrvatskim stanovništvom).
2. Vlada na državnoj razini: Vlada bi bila izabrana uz odobrenje teritorijalnih parlamenata, što bi osiguralo da sve jedinice imaju utjecaj na ključne odluke.
3. Rotirajuće predsjedništvo ili premijer: Inspirirano modelom EU-a, gdje bi se premijerska funkcija rotirala među teritorijima, čime bi se osigurala ravnopravna zastupljenost.
4. Prava veta: Pravo veta bilo bi vezano za teritorije, a ne za narode, čime bi se smanjila etnička polarizacija.

Kako riješiti problem veto mehanizma?

Povratak riječi “teritorij” u Ustav BiH ključno je za omogućavanje teritorijalnog veta. U UK, devoluirane regije imaju “Sewel konvenciju”, prema kojoj Westminster neće donositi zakone koji utječu na devoluirane regije bez njihove suglasnosti. Slično, u BiH bi pravo veta trebalo biti jasno definirano na teritorijalnoj osnovi:

• Srpski član predsjedništva bi ulagao veto unutar Skupštine RS-a.
• Bošnjački i hrvatski članovi bi ulagali veto unutar federalnih struktura koje zastupaju njihove teritorije.

Ovakvo rješenje zadržalo bi daytonski duh ravnoteže, ali bi omogućilo evoluciju prema funkcionalnijem i modernijem sustavu. Ukratko Komšić više ne bi mogao biti hrvatski član predsjedništva ako ne dokaže da je izabran s teritorija s kojeg je izabrano 2/3 zastupnika u hrvatskom klubu Doma naroda.

Federalizam kao most prema građanskoj vladavini

BiH može krenuti putem UK-a, gdje se federalizam koristi za osiguravanje ravnoteže između lokalne autonomije i centralnog upravljanja. Povratak teritorijalnog koncepta u Ustav omogućio bi stvaranje tri federalne jedinice s jasnim ovlastima, čime bi se smanjile etničke tenzije i otvorio put prema funkcionalnoj, stabilnoj i ravnopravnoj državi. U konačnici, ovaj model može evoluirati prema građanskom sustavu, ali samo uz prethodno osiguranu višegodišnju ravnotežu i povjerenje među narodima.

Ivan Sh l poskok.info

Vezani tekst:  

POKRADENI U PRIJEVODU: Daytonski sporazum na engleskom jasno spominje “teritorije unutar entiteta s kojih su izabrani članovi Predsjedništva”. Prijevod je to maknuo!