Problemi država u globalnoj polikrizi, koja se odnosi na razne destabilizirajuće činitelje u trenutnoj transformaciji svijeta, mijenjaju se u odnosu na one u prošlom stoljeću, baš kao i klimatski uvjeti.
Piše: Anto Ivić, Hrvatski Medijski Servis
Na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, glavni tajnik UN Antonio Guterres upozorio je na očekivani porast prosječne temperature od 2,8 oC. I bez statističkih pokazatelja, svatko tko se suočio s poteškoćama pri sušenju mesa ili kiseljenju kupusa, svjestan je promjena. Kada snijeg ipak prekrije tlo, starijim vraća sjećanja na djetinjstvo i hladnije zime s većom količinom snijega.
Temperature prije tri stoljeća
Poslije toplijeg srednjeg vijeka, od 16. do 19. st., a posebno početkom 18. st. u Europi je vladalo „Malo ledeno doba“ s procijenjenim odstupanjem do -2 oC u odnosu na prosječnu temperaturu s kraja prošlog stoljeća.
Hladnoća sa snijegom okovala je veliki dio Europe u siječnju 1709. Stanovnici Venecije su hodali i klizali se gradskim kanalima. Dalmacija je veći dio siječnja 1749. bila pod snježnim pokrivačem, koji je otežavao ljudima grijanje i odlazak do pojata da bi nahranili i napojili stoku. U to doba vrhovi planina Visoke Hercegovine i Bosne bili su najveći dio godine pod snijegom. Makarski biskup Nikola Bijanković prilikom pohoda hercegovačkim župama i Rami u kolovozu 1735. prošao je „ispod vrlo visoke planine Čvrsnice, pune snijega u svako doba godine.“ Planine Jelin i Vran također su bile pod snijegom.
Snjegovi prije jednog stoljeća
I izvan najhladnijeg doba godine, snježna hladnoća je mogla biti poguban. Istraživač i botaničar Maksimilijan Mandl uspeo se s prijateljem iz Basta kod Makarske po sunčanom vremenu 15. travnja 1927. na vrh sv. Jure. Zaspali su u šatoru pod vedrim nebom. Probudila ih je snježna mećava, u kojoj je istraživač pothlađen sljedeće noći umro od infarkta.
Alija Nametak je opisao dojmove Arapina koji je prije Drugog svjetskog rata putovao preko Kupresa prema Duvnu. Na odredištu je počeo padati snijeg nošen vjetrom. U Bosnu se istim putom nije moglo vratiti, pa su morali preko Splita okrenuli za Mostar, a zatim nastavili za Sarajevo. Arapinu, koji je vokale izgovarao na svoj način, ostao je u sjećanju „Kupris“ kako su ga zvali domaći ljudi.
Dvadeset godina ranije, vidjevši vrelo Bosne, zaključio je da Bosanci žive u raju. A poslije povratka s Kupresa, na pitanje o snijegu odgovarao je: „Ovo je vaš džehennem (pakao). Ima i u nas Kibris – a mislio je na Cipar, kako ga Arapi izgovaraju – ali je ono dunjalučki džennet (raj na Zemlji). Tamo rastu grožde, smokve, masline, ali ovaj vaš Kibris … Opisujući strahote vjetra nije nalazio riječi koje bi dočarale kulminacije njegove razorne snage.“
Fotografije jednog Zagrepčanina prikazuju visoki snijeg na putu preko Kupresa i kroz Koprivnicu prema Bugojnu krajem travnja 1938. Danas Kupresu nedostaje snježni prekrivač veliki dio zime, a možda počnu uspijevati grožđe, masline i smokve.
Klima i migracije
Nakon posljednjeg rata burnu reakciju u Sarajevu izazvao je interes, navodno američke agencije, za kupovinu zemlje u Bosni. Obrazložen je predviđanjem da bi zbog promjene klime, Europljanima iz predjela ugroženih porastom razine mora, kao npr. Nizozemcima, bilo prihvatljivo preseljavanje u unutrašnjost kontinenta, pa tako i u BiH. U dijelovima Federacije BiH tada je počinjao cvjetati posao s kupcima nekretnina iz arapskog muslimanskog svijeta.
Bez obzira na moguće manipulacije u pitanjima klimatskih promjena, dugoročne posljedice sigurno će upoznati dio živućih generacija, koje bi mogle skije i sanjke gledati u muzejima. Uz ekonomske, sigurnosne i druge nestabilnosti te egzistencijalne razloge i ideološke pritiske, i klimatske će promjene uzrokovati migracije iz ugroženih područja. Ne shvatiti da će budući problemi biti drugačiji od onih prije 50 godina, znači ne razumjeti brzinu i razmjere promjena koje se događaju./HMS/
wpDiscuz
