Koga sve i kako Sarajevo ekonomski izrabljuje i tko je dužan to spriječiti?

Osim nastojanja da ih se politički potčini, Hrvate u BiH, a u nekim segmentima i Bošnjake izvan Sarajeva, već se više od desetljeća ekonomski izrabljuje. I ništa ili gotovo ništa se ne čini da se to okonča.

Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis

Prema  neslužbenim podatcima za tzv. “uvezivanje radnog staža” u prijevodu za plaćanje doprinosa i poreza za uposlenike tvrtki na bošnjačkim područjima do sada je isplaćeno oko milijardu maraka iz federalnog proračuna.

Ne zna se da je uplaćena i jedna marka za te namjene za neku hrvatsku tvrtku. Ako jeste to treba objaviti da se zna koliko i komu.

I dok se jednima novcem iz federalnog proračuna izmiruju obveze koje su po zakonu dužni bili izmiriti poslodavci radnika “neuvezanog staža”, drugima se šalju inspekcije i blokiraju računi zbog neplaćanja doprinosa i poreza na plaće uposlenika. No ovo je tek jedan od primjera diskriminacije jednog naroda u FBiH. Ima ih još.

Raspodjela novca braniteljima

Prema riječima premijera Federacije BiH Fadila Novalića za braniteljsku populaciju troši se godišnje 670 milijuna maraka proračunskog novca, što je trećina federalnog proračuna. Delegat u Hrvatskom klubu Doma naroda Parlamenta BiH Mario Karamatić izjavio je, nedavno, kako je, kada je uspostavljena Federacija BiH omjer raspodjele novca bio 1:2,3 u korist pripadnika Armije RBiH, a danas je 1:20 na štetu hrvatskih branitelja i njihovih obitelji. Njegovu tvrdnju još nitko iz Federalne vlade nije demantirao.

Kome uzima novac grad s “posebnim potrebama?

Prema zakonu o pripadnosti javnih prihoda Sarajevo, glavni grad “s posebnim potrebama” ima koeficijent 2 pri raspodijeli neizravnih poreza, pa dobiva dvostruko više novca nego druge županije u FBiH. Kad je taj zakon 2006. godine usvajan rečeno je kako će taj koeficijent važiti samo nekoliko godina, a onda će se Zakon izmjeniti i Sarajevo dobivati kao i drugi. No Sarajevo i dalje dobiva dvostruko više nego druge županije.

Za 12 godina na osnovu protekcionističkog koeficijenta Sarajevo je uzelo približno po 240 milijuna maraka novca građanima Hercegovačko-neretvanske i Srednjebosanske županije, oko 120 milijuna maraka građanima Zapadno-hercegovačke, blizu 100 milijuna maraka građanima Hercegbosanske, više od 300 milijuna maraka građanima Tuzlanske, približno toliko građanima Unsko-Sanske i Zeničko-dobojske županije.

I nitko se ozbiljno do sada nije pobunio niti poduzeo ozbiljne pravne i političke akcije da se to promijeni. Vjerojatno zato što političari, premijeri i ministri ovu diskriminaciju ne osjećaju na vlastitu džepu, oni uredno primaju svoje mjesečne plaće čija visina ne ovisi jesu li njihovi proračuni, a time i njihovi korisnici, državni službenici, policajci, prosvjetni djelatnici i drugi građani oštećeni diskriminirajućim zakonom o pripadnosti javnih prihoda.

Raspodijela novca bolnicama u HNŽ rezultat političke trgovine

I onda se pitamo zašto liječnici u Mostaru imaju mjesečnu plaću od tisuću, a njihove kolege u Sarajevu 2000 maraka. No, u zdravstvu u HNŽ, u kojoj egzistiraju tri bolnice, postoji još jedna vrsta diskriminacije. Najveći broj medicinskih usluga pruža Sveučilišna bolnica Mostar, koja dobiva daleko manje novca u odnosu na broj usluga nego bolnice u Istočnom Mostaru i Konjicu. Omjer 63 posto novca SKB Mostar i 37 posto za bolnice u Konjicu i Istočnom Mostaru daleko je od omjera pruženih usluga na štetu bolnice na Bijelom Brijegu. Umjesto da se novac isplaćuje prema broju i ekonomskoj vrijednosti pruženih usluga isplaćuje se na osnovu političke trgovine u vrijeme kada su se dva HDZ-a nadmetala tko će SDA ponuditi više da ga izaberu za partnera u vlasti prije 12 godina. I ceh te trgovine i danas plaća SKB Mostar. Vrijeme je da se taj nepošteni i nepravedni dil razvrgne.

Autoceste kroz Bosnu 100, kroz Hercegovinu 7 km

Sljedeći primjer diskriminacije, također je više nego očit.

Do sada je na koridoru 5C izgrađeno 102 kilometra autoceste, od toga tek 7 u većinski hrvatskoj Hercegovini. U posljednje tri godine u Hercegovini nije izgrađen ni metar autoceste, a  vodeća hrvatska stranka HDZ BiH ima svog čovjeka, Hercegovca, na čelu federalnog ministra prometa i veza!

Ovo su samo neki od najdrastičnijih primjera ekonomskog izrabljivanja jednog naroda, ali  u nekim segmentima ( raspodjela novca od neizravnih poreza) i županija ne samo s većinskim hrvatskim, već i bošnjačkim stanovništvom. S vremena na vrijeme o tome se pojavi tek po neka informacija. Na nepravdu i raspodijeli javnih prihoda upozoravali su premijeri Hercegovačko-neretvanske, Zapadnohercegovačke i Tuzlanske županije Nevenko Herceg, Zdenko Ćosić i Jakub Suljkanović.

Na diskriminaciju u dodijeli novca za tzv. uvezivanje radnog staža nedavno je skrenuta pažnja javnosti kada su radnici Hotela Ero tražili da se i njima “uveže” radi staž, kao i radnicima Željezare Zenica kojima je za doprinose, nakon štrajka glađu, iz Federalne blagajne uplaćeno nekoliko milijuna maraka.

Prije desetak godina Europska unije tražila je da se usvoji zakon o državnoj pomoći kojim bi se osiguralo da sve tvrtke i državne i privatne mogu aplicirati za državni novac i dobivati ga na osnovu ispunjavanja određenih uvjeta/kriterija koji bi bili za sve jednaki. Europska unija od toga je vrlo brzo odustala i to pitanje više nije uvijet za napredovanje prema članstvu u Uniji koja ima jasne, transparentne i nediskriminirajuće standarde za dodijelu novca.

Zašto izostaju pravne i političke akcije?

Je li to razlog da hrvatski ministri i premijeri ne insistiraju da se takav zakon donese. Naravno da nije.

To što je Sarajevo do sada prisvojilo više od pola milijarde maraka novca koji, istina ne po nepravdenom zakonu, ali po pravdi i Ustavu ( koji svim građanima jamči jednakopravnost) pripadaju županijama s hrvatskom većinom i više od milijardu maraka kantonima s bošnjačkom nije kriv Sarajevski kanton- već oni koji to i dalje toleriraju.

Oni se mogu pravdati da se ne može osigurati većina za promjenu aktualnog nepravednog zakona o pripadnosti javnih prihoda. I to je, vjerojatno, istina. No istina je da postoje i drugi načini da se nepravda ispravi. Nepravda koja diskriminira građane Federacije koji žive izvan Sarajevskog kantona.

A jedan od načina je apelacija Ustavnom sudu kojom se lako može dokazati da je aktualni zakon o raspodijeli javnih prihoda u suprotnosti s ustavnim načelima o jednakopravnosti svih građana i naroda u BiH. A ovaj ih zakon očito diskriminira.

Postoje naravno i drugi istrumenti da se ovaj diskriminirajući zakon izmjeni, ali i druge nepravde u raspodijeli javnog novca. Onaj tko ima više nikada se dobrovoljno neće odreći onog što mu ne pripada, ako ga se na to ne prisli. Oni koji u vlasti imaju poluge moći dužni su ih koristi da bi se postojeće nepravde prema narodu ili regijama koje predstavljaju ispravili. U protivnom pred onima koji su ih birali odgovarat će za nečinjenje./HMS/