Published On: Tue, Oct 22nd, 2013

Katar – nova destinacija za radnike iz BiH

katarGrađevinski radnici, kompjutorski stručnjaci i inženjeri iz Bosne i Hercegovine sve češće odlaze na privremeni rad u Katar. Ova bliskoistočna zemlja je najnovija adresa mnogih koji u svojoj zemlji ne mogu naći posao.

Bez obzira na vrstu posla koju obavljaju u Kataru, bosansko-hercegovački radnici su zadovoljni zaradom i uvjetima na poslu. Najteže je kažu,prilagoditi se vremenskim uvjetima, pogotovo ako je radno mjesto pod vedrim nebom. Ekstremne vrućine su za Marka Vujanića iz Gradiške bile nepodnošljive, pa se prije nekoliko mjeseci vratio kući, piše Deutsche Welle. Ipak, kaže da bi ponovo išao, a razlog je mjesečna plaća od 2.000 KM.

– Bolje je i u Kataru na plus pedeset nego ovdje raditi za 400 maraka – kaže Marko.

Posao nije lak, nova je zemlja, nov način života, kaže Zoran Lojpur iz Trebinja. Ističe da su iskustva s kojima se vratio iz Katara pozitivna i da se nema na što požaliti.

– Nisam otišao da radim za Microsoft već za građevinsku firmu. Mnogo više sam dobio nego što sam očekivao. Živio sam u vili, svi smo imali bazen, internet…

Povlašteni u odnosu na Azijce

 

Katar je jedno od najvećih svjetskih gradilišta. Pripreme za Svjetsko nogometno prvenstvo 2022. godine već su počele. U idućih nekoliko godina milijarde dolara bit će uložene u izgradnju infrastrukture. Tu su priliku da se zaposle vidjeli brojni radnici sa svih kontinenata. Oni koji dolaze iz azijskih zemalja poput Indije, Indonezije, Nepala, često se žale na neljudske uvjete u kojima rade. Neusporedivo su manje plaćeni od radnika iz BiH.

– Oni su baš robovi. Rade za tisuću, a mi za pet-šest tisuća rijala – kaže Marko.

Zarada i novo iskustvo bili su razlozi zbog kojih je Zoran Lojpur otišao u Katar. Ističe da su bosansko-hercegovački građani solidno plaćeni, ali ni približno kao Englezi i Amerikanci.

– Nije to prevelika zarada. Zarađivali smo više od Indijaca, manje od Engleza. Bosanci se dobro drže na tržištu radne snage – Zoran za svoje poslodavce ima samo riječi hvale. Kaže da mu je i zrakoplovna karta u oba smjera bila plaćena, kao i godišnji odmor.

Slično iskustvo ima i njegov sugrađanin Goran Radulović. Radio je na gradilištu i po dvanaest sati dnevno, a najveći i jedini neprijatelj bila mu je vrućina:

– Preko dana se od 11:00 do 15:00 sati ne radi zbog vrućine. Prva smjena je od jedan ujutro do 11 prijepodne.

Odlaze i mladi stručnjaci

 

Na privremeni rad u Katar ne odlaze samo građevinski radnici. Odlaze visokoobrazovani mladi ljudi, najviše stručnjaci iz oblasti informatičkih tehnologija. Posla ima i za arhitekte, među kojima je Jasminka Usanovićiz Sarajeva. Prije šest mjeseci je otišla u Dohu, planira ostati još najmanje četiri godine.

– Tamo se mnogo više cijene trud, rad i znanje nego u našoj zemlji, nažalost. U mojoj firmi radi još jedna djevojka iz BiH, a vjerujem da će doći još ljudi u narednom periodu.

Već nekoliko mjeseci se govori o sporazumu između Vijeća ministara BiH (tj. vlade te zemlje) i vlade države Katar, kojim bi se reguliralo zapošljavanje državljana BiH u toj zemlji.

Glasnogovornik Agencije za rad i zapošljavanje BiH Boris Pupić kaže da su svi uvjeti ispunjeni i da je pitanje dana kada će sporazum biti potpisan. U međuvremenu, potražnja za radnom snagom raste iz dana u dan, objašnjava Pupić.

– Skoro svakodnevno dobivamo zahtjeve privatnih agencija iz Katara koje regrutiraju radnu snagu. Međutim, mi ne možemo odgovoriti na njihove zahtjeve jer još uvijek nemamo na temelju čega – kaže Boris Pupić.

Idu na svoj rizik

Jasminka nije čekala da BiH potpiše sporazum s Katarom. Pronašla je način da sama dođe do poslodavca i nije jedina. “U mojoj i sličnim firmama ima mnogo prostora za nove radnike i uglavnom ljudi dolaze jedni preko drugih, preko preporuke”.

Ipak, iz Agencije za rad i zapošljavanje BiH upozoravaju da treba biti oprezan, jer radnici često ne znaju što ih čeka u dalekoj zemlji. Pupić daje sljedeći savjet:

– Mogu nam se obratiti svi koji odlaze na privremeni rad, bez obzira što ne idu preko naše agencije. Provjerit ćemo je li ta osnovna procedura ispoštovana i je li sve legalno.

Iz Unije udruženja poslodavaca Republike Srpske u BiH kažu da su ovakvi sporazumi mač s dvije oštrice. S jedne strane, ne možete spriječiti nekoga tko je nezaposlen da ode i radi u inozemstvu. Ali bi, umjesto toga, trebalo više truda uložiti da ljudi ostanu i rade u svojoj zemlji, kaže Saša Aćić, tajnik Unije.

– Na individualnom planu to svakom pojedincu koji ode znači mnogo. Ali se moramo kao društvo zapitati zašto nam značajan broj radne snage odlazi.

D.N.