SARAJEVO – Jedan od najvećih spin stručnjaka u svijetu, arhitekt izbornih pobjeda i revolucionar političke komunikacije, britanski novinar i politički analitičar Alastair Campbell odnedavno je angažiran u SDP-u BiH i predsjedniku te stranke Zlatku Lagumdžiji treba osigurati pobjedu na općim izborima sljedeće godine.
“Da, s nama radi, sa mnom radi, sa SDP-om radi. On mi je, između ostalog, kazao da trebam više govoriti s ljudima s kojim se ne slažem. Da probam uvjeriti i sebe i njih u ono što je najbolje za sve”, potvrdio je Lagumdžija uredniku Face TV-a, Senadu Hadžifejzoviću.
Koliko će SDP košatiti angažman jednog od najpoznatijih ‘spin-dokora’ današnjice je, svakako, poslovna tajna, ovisi o trajanju angažmana, a već se nagađa o iznosu i do milijun eura.
Zašto baš Alastair John Campbell? Iz prostog razloga što njegov angažman zasigurno donosi pobjedu, a pobjeda je Lagumdžiji itekako potrebna jer SDP iz dana u dan bilježi silaznu putanju popularnosti kod bh. građana.
Dobro je podsjetiti da je Campbell bio od 1994. do 2003. bio šef komunikacija u uredu Tonyja Blaira, a radio je i za Hashima Thacija u kampanji protiv Srbije i Borisa Tadića.
Iako se mnogi ne bi složili da se radi o uspjehu, Campbell je uvjerio svjetsku javnost u opravdanu akciju bombardiranja Srbije i invazije na Irak, lansirajući informacije o oružju za masovno uništenje u Iraku. Ovo se pokazalo potpunom neistinom, no Campbell je postigao cilj ali i ponovno potvrdio zvjezdani status ‘spin-dokora’ koji može uvjeriti javnost u ono što želi, pa makar to bila i obična laž.
Poznato je da, u situacijama kada se angažira stručnjak sa strane, on vodi čitav projekt, a ostatak tima (marketing, stručnjaci za odnose s javnošču i glasnogovornik) podrška su u zacrtanom planu.
Angažiranjem ovom Britanca već sada je izvjesno da će SDP uložiti najviše novca i truda kako bi osigurala pobjedu na predstojećim izborima. Pitanje je koji će ‘spin’ britanski stručnjak upotrijebiti kako bi SDP i Lagumdžija zabilježili još jednu pobjedu.
Campbellova analiza: Kako pobijediti u političkoj kampanji
Kralj političkog spina Alastair Campbell, slavni direktor komunikacija i strategije bivšeg britanskog premijera Tonyja Blaira, oglasio se u specijalnom izdanju američkog Timea, posvećenom predstojećoj konvenciji Republikanske stranke na Floridi. Campbell kritizira izbor Paula Ryana za potpredsjedničkog kandidata u kampanji republikanca Mitta Romneyja, analizirajući sličnosti s odabirom Sarah Palin u propaloj kampanji senatora Johna McCaina. Tekst prenosimo u cijelosti.
Da biste pobijedili u političkoj kampanji, morate stvoriti ‘vremenske prilike’ za pobjedu. To je jedno od mojih zlatnih pravila. No dok je stvarne vremenske prilike mjerljive do posljednje decimale u temperaturi ili do posljednje kapi kiše, političko vrijeme teže je izmjeriti. Ankete mogu pomoći, no u konačnici, sve se svodi na sposobnost prosuđivanja samog kandidata.
U ovom trenutku, republikanski predsjednički izazivač Mitt Romney stvara vremenske prilike odabirući mladog kongresmena iz Wisconsina, Paula Ryana, za svog partnera u utrci. Ryanova osobna priča, uključujući pronalazak mrtvog očevog tijela, odrađene šihte u McDonald’su i režim tjelovježbe koji mu pomaže u klesanju ‘pločica’ na trbuhu, brzo se probila u nacionalnu, a među političkim krugovima i u globalnu svijest.
Njegove ranije političke izjave i glasačka evidencija sada su pod povećalom, a slika na obzoru prikazuje bistrog, ambicioznog, konzervativnog političara, pozicioniranog ponešto desnije od čovjeka koji bi mu bio šef u Bijeloj kući.
Strategija važnija od taktike
Republikanci bi se, međutim, trebali zabrinuti oko svog novog mladog manekena, iako i demokrati imaju razloga za brigu, jer je Ryan (42) ubrizgao toliko potrebnu energiju u Romneyjevu prilično mirnu i neodređenu kampanju. Romneyjeve aktualne ‘vremenske prilike’ proizašle su iz onoga što se čini hrabrom odlukom – odabira partnera s tako tvrdim stajalištima o abortusu, nošenju oružja i državnoj potrošnji. Drugim riječima, stvari dizajniranih tako da se svide republikanskoj biračkoj bazi.
Ostali svjetski čelnici prate američke predsjedničke izbore pomnije od svih ostalih, osim svojih vlastitih, jer pobjednik postaje važan igrač i u njihovim životima i politici. Zasad je Romneyjev glavni učinak na London bilo uznemiravanje britanske vlade loše odabranim riječima o pripremi Olimpijskih igara. Do tada, njegov politički profil u Europi bio je relativno skroman. Europski analitičari smatrali su da se taj republikanac pokušava svrstati što bliže centru utrkujući se s Barackom Obamom u bitci za političku umjerenost. Nakon odabira Ryana, strane vlade analiziraju može li Romneyjeva administracija predstavljati veću promjenu nego što se ranije mislilo.
Biračka baza u politici je važna, ali to ne znači da je morate automatski slušati. Romneyjev prethodnik u bitci protiv Obame, senator John McCain, poslušao je svoju bazu i odabrao Sarah Palin za partnericu u kampanji. U to vrijeme rekao sam da je to bilo ‘taktički briljantno, strateški pogubno’.
Ovdje dolazimo do drugog zlatnog pravila vođenja kampanje: strategija je važnija od taktike. Uistinu, taktika bez strategije gotovo uvijek završi katastrofom. Palin je elektrizirala bazu, nadražila medije i za neko vrijeme poremetila demokrate, uvelike onako kako to sada čini Ryan. No McCainova strategija bila je ukorijenjena u njegova vlastita iskustva i, suptilnije, u distanciranje od Georgea W. Busha. Njegov odabir nepredvidljive desničarke Palin bio je poput pucnja iz dvocijevke kroz obje planjke njegove dotad neokrznute kampanje.
‘Najzlatnije’ pravilo: pridobivanje birača iz suprotnog tabora
Ryan je solidnija figura, promišljenih političkih stavova od Sarah Palin. Ipak, prerano je isključiti mogućnost da je, nastojeći pokrenuti svoju biračku bazu, Romney udaljio one glasače čiju podršku treba za pobjedu. Evo i ‘najzlatnijeg od svih zlatnih pravila’ za izazivača u kampanji: ne možete uspjeti bez osvajanja podrške makar nekih birača koji su prošlog puta glas dali suprotnoj strani. Izborni uspjeh laburista u Britaniji, poput uspjeha Billa Clintona u SAD-u, izgrađen je na shvaćanju da one stranke koje izgube na izborima moraju osvojiti glasače koji su ih u prošlosti odbacivali. Hoće li zbog Ryana neki razočarani Obamin glasač vjerojatnije glasati za Romneyja? Sumnjam.
Ryan je lansirao konzervativne američke stavove u srce diskusije pružajući republikancima priliku da nešto brane, kao i demokratima da nešto napadnu. No onog trenutka kada Romney izgleda nesretan dok brani neki od tih stavova – TV diskusije u tome će biti osobito važne – znat ćete da je strategiju pobrkao s taktikom, i da zbog toga žali. To je rizik u prepuštanju dužnosti stvaranja vremenskih prilika izbornom partneru u kampanji.
Pred nama je još dosta vremena da otkrijemo hoće li imenovanje Ryana u konačnici više pomoći Romneyju ili Obami. Američke predsjedničke kampanje žešće su od svih ostalih. Kako su mi nekoć rekli Clintonovi, u razgovoru koji sam tada zabilježio u svom dnevniku, izborne kampanje su ona vrsta aktivnosti dizajniranih da sve nas prikaže u svjetlu fotografija za putovnice.
Republikainfo.com