Kao kod raspada Jugoslavije, opet se stvara klima koja može izmaći kontroli

Razgovarao: Delvin Kovač

Ko drži ključ rješenja srbijansko-kosovskog dijaloga?

MINIĆ: Presudnu ulogu igraju glavni akteri iz Srbije i sa Kosova. Ne treba zanemariti unutrašnje okolnosti i međunarodni kontekst u kome se ovo pitanje rješava i kapacitet eksternih aktera da kreiraju casus belli, ukoliko je to iz bilo kojih razloga njima potrebno. Utoliko je odgovornost onih koji vode dijalog veća.

Treba se samo sjetiti raspada Jugoslavije i beskonačnih pregovora republičkih rukovodstava koji su samo zaoštravali međusobne odnose. Čini se da se opet stvara klima koja može izmaći kontroli.

Vrhunac je zajednička prijetnja gradonačelnika deset opština na Kosovu, sa srpskom većinom, da će one na Kosovu i u Srbiji koji imaju različito mišljenje i ne slijede predsjednika Vučića “posjećivati po njihovim kućama i vilama” zbog njihovog štetočinskog djelovanja. Znamo kako se završila slična hajka na Olivera Ivanovića, koji se protivio podjeli Kosova.

Kada možemo očekivati konačno razrješenje/razgraničenje i koja je opcija po Vašem mišljenju najrealnija?

MINIĆ: Pritisak je, očigledno, veoma veliki da se dođe do rješenja i predsjednici Vučić i Tači pripremaju javnost i u Srbiji i na Kosovu na posljednji čin briselskih pregovora. Od većine spoljnih aktera se može čuti da će “prihvatiti svako rješenje do koga dođu Beograd i Priština”. Istovremeno, njemačka kancelarka Merkel izjavila je da ne dolazi u obzir nikakva promjena granica.

Kako u tom smislu gledate na uticaj Zapada – Evropske unije, Njemačke i Amerike s jedne, te Rusije s druge strane?

MINIĆ: Pet zemalja Evropske unije nisu priznale nezavisnost Kosova, i Španija je oko Samita u Sofiji pokazala kakve sve teškoće mogu da čekaju Kosovo u budućnosti. Čak i u slučaju da se Beograd i Priština dogovore. Njemačka insistira na Kosovu u sadašnjim granicama. Iz Amerike dolaze protivrječne poruke: dijelite se, ne dijelite se. Ostaje uvijek prostor da se kaže “pa nismo tako mislili”.

Rusiji odgovara da se ništa ne riješi, jer time njena politika na Krimu, Abhaziji, Južnoj Osetiji, Pridnjestrovlju itd. samo prati međunarodno prihvaćen obrazac u slučaju Kosova po kome se etnički definišu teritorije.

Šta bi po Vašem mišljenju značilo razgraničenje promjenom granica, odnosno razmjenom teritorija? Da li smatrate da bi to uzburkalo duhove na Balkanu, te bi se možda probudili i neki apetiti?

MINIĆ: Dalja fragmentacija regiona predstavlja najgore rješenje. Oni koji obećavaju etničko objedinjavanje Srba, Albanaca, Hrvata… imaju moćnu polugu vladanja i utjerivanja svojih građana u poslušne nacionalne korpuse, htjeli to oni ili ne. Pred tim izgledima mladi u regionu masovno odlaze negdje drugdje gdje se nadaju da mogu da budu samo obični građani i da normalno žive. Većina će nas dočekati u EU, ako tamo jednom stignemo. U međuvremenu, naša društva gube energiju i znanje.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da su temeljni ciljevi Beograda na Kosovu očuvanje mira i stabilnosti, zaštita državnih interesa i osiguranje imovinskih prava kosovskih Srba. Je li sve pobrojano ostvarivo u paketu?

MINIĆ: Jeste. Zavisi kako se paket složi. Štaviše, on je rekao da je cilj očuvanje mira i stabilnosti “po svaku cijenu”. Upozorio je da su Ustav Srbije i realnost na Kosovu u raskoraku. Rekao je da se ne može ostaviti zamrznuti konflikt jer to koči Srbiju i nosi nove prijetnje njenoj budućnosti. Ovo je rečeno u raznim prilikama i sa time se može bez teškoća složiti. Da li je smisao ovolike buke da se bezbolnije prihvati neizbježno?

Predsjednik Kosova Hašim Tači rekao je da neće biti podjele Kosova niti autonomije za Srbe. Kako to komentarišete?

MINIĆ: U medijima se špekuliše da su predsjednici Tači i Vučić u stalnoj komunikaciji i da testiraju razne varijante. Nijedan od njih nema bezrezervnu podršku svih političkih aktera i javnosti. Usaglašeni model Zajednice srpskih opština spasio bi obraz obojici – Vučić bi mogao reći da su Srbi dodatno institucionalno zaštićeni, a Tači da nisu dobili autonomiju. Brisel bi se mogao pohvaliti da je bio dobar medijator. Ali, uvijek treba računati i na to da se neko preigrao, a nije ni primijetio. Jedan od simptoma je kada se poimence prijeti onima koji drugačije misle i spremni su to da kažu, kada se optužuju da su izdajice, špijuni, štetočine.

(Vijesti.ba)