Svi oni koji poznaju legendu i izreku „cijela Tuzla jednu kozu muzla“ sigurno se ne čude što su baš Tuzlaci prvi pokrenuli prosvjedni val. Prema toj legendi, stanovnici Tuzle bili su vrlo hrabri i snalažljivi, te su se itekako znali oduprijeti raznim političkim reformama. Tako su, prema legendi, naredbu austrougarskih vlasti da pobiju sve koze […]

" />
Published On: Pet, velj 7th, 2014

„Kantoni nam deru Federaciju“ reče bebolucioner i Tuzlak iz Sarajeva

Svi oni koji poznaju legendu i izreku „cijela Tuzla jednu kozu muzla“ sigurno se ne čude što su baš Tuzlaci prvi pokrenuli prosvjedni val. Prema toj legendi, stanovnici Tuzle bili su vrlo hrabri i snalažljivi, te su se itekako znali oduprijeti raznim političkim reformama. Tako su, prema legendi, naredbu austrougarskih vlasti da pobiju sve koze jer navodno uništavaju šume djelomično i proveli. Sve su koze pobijene, no samo je jedna spašena i skrivena na tajnom mjestu, daleko od očiju vladajućih. I tako je cijela Tuzla jednu kozu muzla. Ipak, suvremeni građani Tuzle odlučili su nesvakidašnjim metodama iskazati svoje frustracije i probleme. Prosvjedi u kojima je već i nekoliko ozlijeđenih postaju iz sata u sat simbol otpora besperspektivnih i siromašnih građana protiv nekompetentne i korumpirane vladajuće kaste. Tuzla postaje simbol otpora i mnogi očekuju da se nešto slično dogodi i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine, no zasad toga nema. Nešto se moglo vidjeti i na ulicama Sarajeva, Zenice i Bihaća, no ti prosvjedi nisu masovni kao oni u Tuzli.

piše: Ivan Pepić

Naravno, uz zahtjeve pojedinih radnika propalih tvrtki, nezaposlenih i umirovljenika, možemo primijetiti da postoje i politički zahtjevi. Očito je da se u Bosni i Hercegovini pojmovi miješaju ili ne razumiju, a i ako se razumiju namjerno se krivo upotrebljavaju za pojedine političke svrhe. Tako je BHT1 u središnjem dnevniku 6. veljače prikazao nekoliko intervjua koji su bili više protiv političkog sustava Federacije BiH nego protiv loše situacije koja je dovela do gladi građane Tuzlanskog Kantona. Naime, građani su poželjeli da kantoni ne postoje. „Što će nama kantoni, kad imamo općine i Federaciju BiH“? Takvo razmišljanje možemo čuti ne samo u Tuzli, nego u cijeloj Federaciji BiH, ali i EU. Složit ćemo se, glomazna administracija, velik broj ministara, službenika i raznih predstavnika pojedinih agencija guše bosanskohercegovačke proračune i tako opterećuju građane. Međutim, je li doista rješenje u ukidanju kantona? Je li ne smije postojati više nijedna vlast između lokalne (općinske) i entitetske? Jesu li zbog toga Tuzlaci na ulicama?

Prvo, istina je da međunarodna zajednica – provodeći politike racionalizacije odnosno (neo)liberalne politike – nastoji pokrenuti smanjivanje preskupih administracija. Federacija BiH jest oličenje neefikasnosti, trulog i korumpiranog političkog sustava. Međutim, međunarodna zajednica zanemaruje odakle u domaćoj javnosti dolaze zahtjevi ukidanja kantona. Europskoj uniji cilj je da se novac racionalno troši, bez obzira hoće li jedan narod izgubiti određene koristi ako se smanji broj kantona. Europska unija je u ovom slučaju neutralno tijelo te će nesmetano zatražiti „racionalizaciju“, bez obzira što u istim priopćenjima piše da se bori protiv centralizacije u Bosni i Hercegovini. Isto tako, takvi i slični zahtjevi dolaze od onih koji ne žele provesti odluke Ustavnog suda Federacije BiH a koje bi trebale ukinuti Federalno ministarstvo nauke i obrazovanja i Federalno ministarstvo kulture i sporta. I umjesto da prije svega dođe do racionalizacije u tom smislu, da se ta dva preskupa ministarstva ukinu, kao i mjesto predsjednika Federacije BiH i još oko četrdesetak zaposlenih u tom tijelu, nekima odgovara i dalje govoriti kako „treba smanjiti broj kantona“.

Među propagatorima ukidanja kantona našli su se i predstavnici Narodne stranke Radom za boljitak. Oni u svom priopćenju naglašavaju da je skupo imati kantone te da građani ovim prosvjedima upravo ukazuju na to. Međutim, nijedan od čelnika te stranke nije spomenuo koliko je skupo imati ministra poljoprivrede Federacije BiH koji kriminalnom radnjom dijeli financijska sredstva onako kako njemu odgovara, bez poštivanja zakona. Ukratko, Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva ne želi kantone, jer bi se na taj način kontrola preraspodjele financijskih sredstava dodatno centralizirala i bilo bi lakše raspolagati novcem, a to odgovara šefu tog resora čije tvrtke duguju državi nekoliko milijuna maraka. Dakle, umjesto da se prije svega osvrnu na neefikasnost političkih tijela u Federaciji BiH, raznim makinacijama pokušava se bosanskohercegovačkim građanima prikazati da je pravi problem u kantonima. Prešućuju se činjenice poput nelegalnih i „skupih“ ministarstava Federacije BiH, prešućuje se očigledni kriminal u pojedinim ministarstvima Federacije BiH, ne spominje se spašavanje privatnih tvrtki novcem iz proračuna Federacije BiH… Umjesto da se predloži ujedinjenje pojedinih kantonalnih ministarstava i smanjenje određenih osobnih ovlasti i raznih skupih imuniteta koji uživaju pojedini zaposlenici u tim kantonima, predlaže se kompletno „rezanje“ odnosno ukidanje kantona i mijenjanje političkog sustava, što bi stvorilo kaos i još veće nezadovoljstvo jednog konstitutivnog naroda, koji bi vjerojatno tek tad iskazao svoje nezadovoljstvo. To bi bio svjetski presedan koji bi našao mjesto u Guinnessovoj knjizi rekorda u rubrici „najlošiji politički potezi“.

lijan

Razni agitatori za smanjenje broja kantona, i domaći i strani, strahuju kad im se predloži najracionalnije i najjeftinije rješenje, koje bi jednom zauvijek smanjilo političke tenzije i ekonomske troškove. Stvaranje dvaju kantona u Federaciji BiH: jedan bi kanton sadržavao većinski hrvatske općine i imao bi, prema najnovijim podacima, oko 570 000 stanovnika. Iako bi se i tu našli nepametni argumenti o teritorijalnoj nepovezanosti, oni se mogu pobiti činjenicom da živimo u XXI. stoljeću i da se svijet virtualno povezuje. Tako se Odžak i Čitluk mogu povezati s Usorom putem jednog klika. Osim toga, ni današnja Federacija BiH nije teritorijalno povezana, kao ni neke države poput SAD-a (Aljaska) ili Hrvatske (problem Neuma). Bez obzira na „nepovezanost“, nitko se ne buni. Ne treba sumnjati u ogorčenost Tuzlaka i dovoditi u pitanje bijes siromašnih građana Bosne i Hercegovine, ali je očito da se i ovi prosvjedi, poput „bebolucije“, koriste kako bi se proveli određeni politički ciljevi, kao ukidanje ili smanjenje broja kantona te povećanje ovlasti Federacije BiH nauštrb kantonima.

 

Poskok.info