Kad dođe tema o kanalu na hrvatskom jeziku, malo tko postavlja pitanje otkud uopće priča o “potrebi” i “zahtijevima” za taj kanal ako je FTV federalna institucija i ako je Federacija BIH i hrvatski entitet?! Čemu u demokratskoj državi uopće toliko godina “rasprave” i “zahtijeva” o nečem tako trivijalnom kakav je kanal na jeziku naroda te zemlje? Možemo li zamisliti da u Kanadi traje rasprava o kanalu na francuskom deset godina? Ili da u Njemačkoj netko Bavarcima onemogući Bavaria TV ako oni žele Bavaria TV?
Budući da su Hrvati u BIH ravnopravni, ustavno, u svom entitetu, zašto kroz institucije sistema, ne mogu promjeniti uređivačku politiku i sadržaj FTV-a? Je li FTV jedina federalna institucija na kojoj Hrvati, kao dio FBIH nemaju nikakav utjecaj? Izgleda da jest.
To je jedno od pitanja koje malo tko postavlja premda u tom pitanju leži odgovor. Hrvati premda su dio zemlje BIH, i tvorci Federacije BIH, iako imaju utjecaj na Federalnu Vladu, (osim kada nekad nemaju) nemaju pravne i političke poluge, utjecati na kadrovsku politiku FTV-a, na programsku šemu FTV-a na broj kanala na FTV-u itd. Kako su onda ravnopravni?
Ovdje ne govorimo HDZ-u, nego o građanima FBIH hrvatske nacionalnosti. Konstitutivnom narodu BIH. Militantni komunisti, i unitaristi, kada žele denuncirati hrvatsko nezadovoljstvo sramotom od ove TV kuće, redovno zahtjeve za kanal na hrvatskom jeziku fakturiraju HDZ-u kako bi cijelu stvar ispolitizirali. No ovdje se ne radi o nezadovoljstvu HDZ-a ovom televizijom. Radi se o nezadovoljstvu jednog BH naroda. Nezadovoljstvu koje malo brine one kojima su puna usta BiH. Radi se o osnovnom ljudskom pravu, ustavnom pravu, pravu koje je i u povelji o ljudskim pravima, pravu informiranja na materinjem jeziku na vlastitom jeziku. S naglaskom na ovo “informiranja”. A ne indoktriniranja.
Čak niti Bošnjaci u FBIH nemaju to pravo niti ga konzumiraju, pravo infmiranja s javnog medija. I oni su, kao i Hrvati pod udarom indoktrinacije i praktički su jednake žrtve, osim što je utjecaj jednog dijela bošnjačkih partija na FTV veći od drugog. No i Bošnjacima je uskraćen pošten kanal na bosanskom jeziku s kojeg bi bili informirani, ne indoktrinirani. Da ne govorimo o Srbima u FBIH.
Zamislimo sad ovu situaciju. Program BBC-a, broj njegovih kanala, jezik na njemu, u Britaniji uređuju svi osim Engleza. Ili program HRT-a uređuju svi osim Hrvata u RH? U BIH je to normalno. Urednike, direktore FTV-a iz hrvatske kvote, novinare, postavljali su svi osim nekakvog hrvatskog medijskog establišmenta u BIH. Ukratko, na FTV-u ne postoji niti jedan uposlenik koji je politički federalist, koji nije unitarist osim ako nije čistač prozora. Sudeći opet po čistoći prozora FTV i taj je dobio otkaz ako je bio federalist.
U FBIH koja je i hrvatski entitet, Hrvati nemaju model utjecanja na programsko vijeće FTV-a. Da imaju, program te TV kuće bio bi manje militantan, a Hrvati bi bili zadovoljniji tom televizijom kao i samom FBIH.
Ukratko, da je FTV javni RTV servis, imao bi par kanala, na jednom koji bi bio pretežno hrvatski trajale bi političke emisije na kojima bi se obračunavale hrvatske stranke, hrvatski intelektulaci itd. I taj kanal služio bi nekakvoj vrsti filtriranja i bistrenja hrvatske politčke scene u BIH. Upravo to nije u interesu HDZ-a pa oni koji kažu da je taj kanal u interesu HDZ-a sami se love za jecik. Imao bi taj kanal obrazovni program na hrvatskom jeziku, teletekst na hrvatkom jeziku i bavio bi se kulturom tog BH naroda. Jedan kanal bio bi više posvećen Bošnjacima na isti način a jedan bi bio primjerice kanal Federacije BIH i na njemu bi se radilo nešto slično ovome danas no bez političke propagande i indoktrinacije. Uz novinare kojima recimo Lagumdžija ne uređuje Dnevnik i bez emisija u kojima Burić ne galami na sugovornike. Trijezan il pijan.
Kako je moguće uopće ovakvo bizarno stanje u javnim BH medijima? Lijepo. Ljude koji su skrojili FTV 2002-e godine , ovakvu kakva je danas nisu birali Hrvati u BIH. Postavio ih je OHR. Radi se o mentalnim komunistima koji su onda po političkoj liniji doveli svoje novinarske kadrove. Takva militantna FTV traje do danas. Otišao je s nje Hadžiomerović al su nakon njega ostali militantniji kadrovi od njega. Zaštićeni zakonom o državnoj službi i pravilnicima koje je donijela SDP vlada kako bi TV ostala što duže SDP TV. Te zakone OHR nije ukinuo. A i što bi kad su gospoda iz OHR-a omiljeni gosti na tim TV kućama. Predstavljeni kao anđeli.
Kanal2 koji je postojao na FTV-u ugašen je u doba Alijanse. Sve do 2013 FTV je televizija SDP-a. Uređuje ju se telefonskim pozivima. Šačica bivših marksista ima poptunu kontrolu nad državnom TV kućom. 2013 ova TV postaje SDA-ov bastion. Financijski postaje neodrživa. Partijska i financijski neodrživa.Najčešći prigovori Hrvatima oko novog kanala jesu da će to biti partijska TV i da će biti financijski neodrživa. Da nije smiješno bilo bi žalosno.
Ako pitate FTV prvake, mogu li navesti barem tri razloga zbog kojih su Hrvati u BIH nezadovoljni program FTV-a oni će vam slegnuti ramenima. Sve da znaju odgovor ne smiju ga reći. Režim je prejak.
Ukratko FTV je danas TV na kojoj recimo Nino Raspudić nikada nije pozvan, s koje je Ugo Vlaisavljević praktički protjeran, jednako kao i Bačanović, TV na kojoj su generalno – pravi, ne režimski intelektualci izbrisani.
Zato je Slavo Kukić u svim emisijama.Taj stida nema. Još se samo nije pojavio u dječijem programu. Ili možda religijskom. Pošto se u zadnje vrijeme ubio od zazivanja Svevišnjeg, a ima iskustva i s religijskim simbolima još iz srednjoškolskih dana. Ili možda recimo, da ga pošalju da radi putopisne emisije. U tome se još nije okušao. Nek prva bude o Gibraltaru.
______
Oko kanala na hrvatskom jeziku godinama se spore bh. političari. Hrvati žele svoj kanal na hrvatskom i smatraju da na to, kao konstitutivan narod, imaju pravo. Bošnjaci ne žele podjelu na TV-kanale po etničkom principu.
Hrvati smatraju da je hrvatski jezik, odnosno da su sadržaji od njihovih interesa, nedovoljno zastupljeni na postojećim javnim servisima, piše DW.
Oko ove teme vodile su se i vode mnoge rasprave, a posljednju je organizirao Hrvatski studentski politološki forum. Zastupanje stajališta o potrebnosti hrvatskog kanala, ponekad se graniči s krajnošću. Mario Karamatić, izaslanik u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH iz Hrvatske seljačke stranke (HSS) drži kako Hrvati moraju dobiti svoj javni servis te poziva na neplaćanje RTV pristojbe, tvrdeći da je ni on sam ne plaća jer nije zadovoljan postojećim servisima.
Nužna reforma javnih emitera
“Javni RTV servis je klinički mrtav. Hrvatskog kanala će biti ili neće biti javnog servisa na kojem vladaju mentalni komunisti, koji su u službi klijentelističkih grupa”, kaže ovaj izaslanik i nailazi na odobravanje brojnih poklonika među bh. Hrvatima.
Međutim, Duška Jurišić, novinarka i urednica FTV-a velikim dijelom se ne slaže s ovakvim stajalištima. “Nazvati mentalnim komunistima i moje brojne kolege Hrvate koji rade na FTV-u je neprihvatljivo, a među njima i Marija Vrankića, ravnatelja BHRT-a”, izričita je ona. Ipak, smatra da je reforma javnih emitera nužna kao i da je potrebno više sadržaja vezanih uz interese i želje Hrvata u BiH.
“Ovo je postalo jedno od vodećih političkih pitanja. No, u reformskoj agendi o ovome nema niti riječi. Hrvatski predstavnici u parlamentu mogu poduzeti mjere ukoliko im se neki zakon ne sviđa i to su činili, primjerice, kada je bio u pitanju Zakon o igrama na sreću. Stvari treba uozbiljiti i od isprazne vike oko hrvatskog kanala poduzeti ozbiljne korake. Zašto to hrvatski političari ne učine”, pita Jurišić, zaključujući kako je priča o kanalu na hrvatskom jeziku postala predizborno potkusurivanje u političkim kampanjama.
‘Nisam ZA, ali nemam ništa ni protiv’
Senad Hadžifejzović, novinar i vlasnik Face TV, na ovo pitanje odgovorio je notornim nacionalizmom, te ćemo u ime suživota njegov komentar cenzurirati. Njegova TV je inače Božu Ljubića koji je primjer političke dosljednosti, prije dva tjedna nazvala kameleonom, pa stavljamo packu DW-u na izbor sugovornika.
‘Hrvatski kanal krši bošnjačke interese’
I Branimir Stojkić, suvlasnik internet televizije PrviTV, novog medijskog projekta u BiH, za DW komentira kako je pogrešno uopće i osporavati pravo konstitutivnog naroda na servis na vlastitom jeziku.
“I nacionalne manjine, primjerice u Belgiji ili Švicarkoj, imaju to pravo. Nevjerojatno je da kanal na hrvatskom jeziku Bošnjaci smatraju kršenjem bošnjačkog nacionalnog interesa”, naglašava on. Pri tom objašnjava kako su, zbog nezastupljenosti tema vezanih u Hrvate, oni prinuđeni na medije iz privatnog sektora.
Obična, neozbiljna, politička manipulacija?
No, o ovoj temi postoje i nešto drukčiji stavovi. Prezimenjak Marija Karamatića, Emil Karamatić novinar BHR1, kaže da obećanja o kanalu na hrvatskom jeziku služi u svrhu političkih manipulacija. “Ta priča je naplativa i ona kao takva funkcionira u političkom životu vodećih hrvatskih političara u BiH. Ako se vratimo nekoliko godina unatrag, vidjet ćemo da su se zagovarači kanala mijenjali. Vodstvo HDZ-a priču bi s lakoćom kapitaliziralo na izborima. Potom bi je unovčili u sljedeće četiri godine, sjedeći u nekom od brojnih parlamenta”, komentira Karamatić, pitajući se koliko su ovakvi zahtjevi uopće ozbiljni.
Ovaj novinar to ovako objašnjava: “Kada bi se kanal na hrvatskom jeziku realizirao, oni bi izravno radili protiv sebe. Izgubili bi jednog od glavnih aduta iz ruku. To se neće dogoditi, a priču oko kanala na hrvatskom jeziku, vjerojatno, ‘krampat’ će još godinama. I to što je najgore – po leđima hrvatskog naroda koji iz dana u dan, svjedočimo, napušta BiH”, zaključuje on.
A hoće li se priča o hrvatskom kanalu pokrenuti s mrtve točke, zasigurno hoće. To smatraIvan Vukoja, sociolog i voditelj Odjela za kulturu, medije, sport i informiranje Hrvatskog narodnog sabora. On ocjenjuje da treba napraviti rekonstrukciju cijelog RTV-sustava u sklopu kojeg će se emitirati sadržaji na hrvatskom jeziku.
“Glavno vijeće HNS-a izaći će s prijedlogom novog zakona. U okviru toga moguća su tri rješenja: hrvatski kanal kao drugi kanal u okviru FTV-a, potom rekonstrukcija dijela RTV sustava tako što će FTV i RTRS biti entitetski emiteri, a javni BHT s tri kanala na tri jezika konstitutivnih naroda. Ukoliko to ne bude omogućeno političkim sredstvima, hrvatski političari mogu proglasiti servis, odnosno, paralelnu mrežu i odašiljač”, zaključuje Vukoja dajući i nešto rigoroznije mogućnosti.
Političari bez dogovora i kompromisa, novinari se ne pitaju ništa
Ipak, ma koliko god se mišljenja razilazila ili slagala kao i prijedlozi koje brojni stručnjaci i zaposlenici u medijima imali po ovom pitanju, posljednju riječ o ovome imati će ipak političari – parlamentarci.
Ljilja Zovko, članica HDZ-a i predsjednica Kluba hrvatskog naroda u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, stajališta je da su tri kanala s odgovornom uređivačkom politikom svakog konstitutivnog naroda važan iskorak BiH prema EU.
“Status javnih RTV servisa u BiH je, prije svega, političko pitanje i za rješavanje problema RTV ustanova potrebna je politička volja predstavnika svakog naroda u vlasti. Javni RTV sustav mogao bi se urediti po uzoru na neke od europskih, također višenacionalnih država: Švicarske, Belgije ili Španjolske”, zaključuje ona za DW. Smatra da osporavanje javnog emitera nekom od konstitutivnog naroda nije u duhu europske prakse.
Njezin kolega Halid Genjac, s kojim dijeli parlamentarne klupe, dobrim dijelom se slaže s ovakvim stajalištima, ali… Ovaj član SDA i predsjednik Kluba bošnjačkog naroda u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH ističe kako je u međustranačkim dogovorima bilo razmatranja ove ideje.
“Moguće je razgovarati o reformi unutar postojećih javnih emitera na način da bi imali tri redakcije, Sarajevo, Banja Luka, Mostar i program na tri jezika pa i dijelove informativnog programa, što i ispunjava zahtjeve u objašnjenju s hrvatske strane. Ali, zahtjev o podjeli emitera po etničkom principu za nas je neprihvatljiv”, kaže on za DW. Boji se da će ova tema biti kamen spoticanja i u budućnosti između njihove dvije političke stranke, koje sada tvore koaliciju na vlasti. “Kompromis je jedino rješenje”, zaključuje ovaj parlamentarac.
U cijeloj priči novinare Hrvate u postojećim javnim servisima nitko ništa ne pita. “Kada pišem kolumnu za ‘hrvatski portal’ onda sam Hrvat, a kada radim prilog za BHRT i pošteno zarađujem za život, onda sam ‘bošnjački Hrvat’ i komunist. Ovo je sve – zbogom pameti”, zaključuje jedan od novinara hrvatske nacionalnosti na javnom emiteru.
DW
wpDiscuz