Otežavajuća okolnost za freelancere je i to što u aktuelnom Zakonu o radu ne postoji kategorija “samozaposlenik”, koji bi im omogućio da budu dio sistema i ukoliko sami zarađuju za sebe, državi plaćaju određeni mjesečni porez.
Kako je pojam freelancera postao sve učestaliji poziv u većini zemalja, shodno potrebama tržišta , razvoja tehnologija i same globalizacije, ni države regije do unazad nekoliko godina nisu ni razmatrale ovo pitanje.
Hrvatska
Hrvatska je još 2016. godine počela s reguliranjem ovog pitanja. Poreznoj upravi Hrvatske bio je olakšan posao jer je kao članica Europske unije imala brži i jednostavniji uvid zaradu njenih državljana u drugim zemljama Europe.
“Svaka fizička osoba koja živi u Hrvatskoj, a ostvari dohodak od rada iz inozemstva, dužna je o tome obavijestiti Poreznu upravu i upisati se u Registar poreznih obveznika. Na temelju isplaćenih honorara potrebno je obračunati i platiti poreze i doprinose. Visina, način i obuhvat oporezivanja ovise o vrsti ugovora i zemlji u kojoj je ostvaren prihod”, navedeno je u pozivu svim poreskim obveznicima Hrvatske, koji zarađuju u iniozemstvu.
Honorarni prihodi u Hrvatskoj (drugi dohodak) tretiraju se na dva načina ovisno o tome o kakvoj vrsti djela se radi. Ako se radi o autorskim naknadama (ugovor o autorskom djelu), porez treba obračunati po stopi od 25 posto uz umanjenje porezne osnovice za 30 posto na ime paušalno priznatih izdataka (u slučaju naknada za umjetnička djela 55 posto). Autori nisu dužni plaćati doprinose, a na porez od 25 posto dodaje se još prirez, ovisno o mjestu prebivališta.
Ako se radi o prihodima koji ne ulaze u kategoriju autorskih djela (ugovori o djelu), uz porez i prirez plaća se doprinos za penziono osiguranje po stopi od 20 posto.
Ukoliko freelancerima prilikom isplate njihove zarade u inozemstvu bud eobračunat porez u zemlji u kojoj su naplatili novac, postoji obaveza izbjegavanja dvostrukog oporezivanja.
Kada su u pitanju žalbe freelancera one s enajčešće odnose na kompliciran proces prijave i plaćanja poreza iako protiv samog poreza nemaju ništa protiv.
Srbija
Slična situacija je i u Srbiji, gdje je sve veći broj freelancera. Ipak, porezni sistem u Srbiji još uvijek je, kao i u slučaju BiH zastario, te je nužno nadograđivati porezne zakone.
Ipak, i Srbija traži od svojih freelancera plaćanje poreza i podnošenje poreznih prijava. Rok za prijavu poreza je 30 dana od naplate novca iz inozemstva.
Freelancerima u Srbiji ostavljeno je nekoliko mogućnosti kada je u pitanju oporezivanje:
– Oporezivanje prihoda od samostalne djelatnosti: fizičko lice se ne registruje za obavljanje delatnosti, već po svakom prilivu sredstava podnosi poresku prijavu, obračunava i plaća porez i pripadajuće doprinose.
– Osnivanje produzetničke radnje: fizičko lice se registruje kao poduzetnik za obavljanje djelatnosti i fakturiše usluge klijentima. Poduzetnik za sve obaveze, koje nastanu tokom poslovanja, odgovara cjelokupnom svojom ličnom imovinom. Postoji mogućnost oslobođenja od vođenja knjiga i plaćanja fiksnog godišnjeg iznosa poreza na dobit (paušalno oporezivanje), ali to je omogućeno samo za poduzetnike iz određenih djelatnosti koji ostvaruju godišnje prihode manje od 6.000.000 dinara.
– Osnivanje privrednog društva: fizičko lice osniva privredno društvo (d.o.o. ili a.d.), koje fakturiše usluge klijentima. Osnivač društva za sve obaveze koje nastanu tokom poslovanja odgovara samo do iznosa ulaganja u društvo, što prilikom osnivanja d.o.o. može biti i 100 dinara. Međutim, treba imati u vidu da ova opcija iziskuje najviše napora u cilju zadovoljenja administrativnih zahtjeva države, a i predviđene su najstrožije kazne.
Ono što je uočljivo jeste nedovoljno prilagodljivoi zakoni, koji bi trebali biti usklađeni sa trenutnim tržišnim kretanjima kada je riječ o oporezivanju.
wpDiscuz