Ako SDA ne želi ustavan Izborni zakon nije li to znak da ne želi Ustav? Državu? Suživot? Jeste. To je jasan dokaz i znak.
Naprosto prelazi svaku logiku očekivanja, uporno odbijanje SDA i njihovih trabanata da se urazume i ispoštuju institucije BIH, presude Europskog suda za ljudska prava i Ustav ove zemlje.
Zemlja je odavno u političkoj krizi, zapravo nikada nije niti prestala biti.
Uporno nametanje Komšića, čak i uz neustavan Izborni zakon, znak je da nekome nije stalo do pomirenja i napretka ove zemlje.
Postavlja se pitanje može li se spriječiti raspad BIH zaobilaženjem SDA?
Je li moguće staviti BIH u funkcionalan okvir , na način da neke institucije funkcioniraju , uz SDA blokadu Federacije?
Moguće je.
Prostim referendumima u kantonima u kojima bi kantoni federalne ovlasti prenijeli na državni nivo, u kojem bi državni Dom naroda i Dom građana priznali kao jedine nadležne, dok bi Federaciju stavili ad acta do daljnjeg, BIH bi mogla postati funkcionalna država.
Vijeće Ministara BIH preuzelo bi ulogu i nekadašne Vlade Federacije a Federacija BIH kao entitet naprosto bi odumrla u korist jačanja države.
Država bi se sastojala od RS i 10 kantona. Većina u Vijeću ministara mogla bi otvarati nova ministarstva nadležna za teritorij Federacije. I služila bi ujedno za kordinaciju s ministarstvima RS-a.
Ostaje pitanje Komšića. Što s tom malformacijom u Predsjedništvu?
Iako je Komšić u političkom smislu “koristan korov” koji Hrvatima puno pomaže u artikulaciju njihove podređenosti pred EU i SAD-om korov je u nekim krajnjim stadijima važni isčupati.
Vijeće ministara države blokiralo bi mu sav financijski dotok otetom uredu dok ne podnese ostavku. A demokratsko rješenje je i potpuna blokada države.
Ne mislimo ovdje na institucionalnu blokadu. Mislimo na potpunu blokadu ulica, trgova, blokadu protoka robe, sve dok Nasilnik i Nacionalist ne odstupi.
Netko će to nazvati pozivom na nasilje. Ne. Mi to nazivamo direktnom demokracijom. Uostalom neka sutra dođe pred te prosvjednike i pojasni im da je čovjek rješenja i da je cool.
Alija je recimo došao.
Nameće se pitanje imaju li hrvatski političari snage za to? Imaju ako im dozvole fratrizani. A fratrizani sve rade za pare. Dakle pitanje je tko će platiti fratre više, mi ili SDA.
Drugo je pitanje ima li hrvatski narod snage za to? Ima ako mu opet dozvole fratrizani.
Znate, ne znamo jeste li toga svjesni il niste, al Hrvati su nekad bili emancipirana i samosvjesna politička nacija. Bilo je to doba Stjepana Radića kada su još bili živi naši pobijeni djedovi. Djedovi nas , nacije pobijenih djedova.
Odlukom hercegovačke i bosanske franjevačke provincije, nad narodom kojem su pobijeni očevi i djedovi, pretvoreni smo u male nemisleće ministrante, fanatičnu molitvenu zajednicu koja umjesto da se bori za svoja politička prava, uglavnom se bori za prava jedne malene sektice, predatora na tamnopute hodočasnice, časne sestre a i našu djecu, i koja je u upornom i nesuvislom no stalnom ratu s Vatikanom.
Čudan narod, čudna molitvena skupina. Koja i u ključnim momentima kada imaju rješenje pred sobom, u pravilu ode na neki molitveni skup. Ili blene u nebo i čeka “trajni znak”. I tako punih 40 godina evo.
Pomolimo se za njih. Jer teško da će im i Bog pomoći. Bog, kako nas uči Knjiga, doista pomaže, al prvo čeka da ti sam, kreneš u nešto.
I Isus je, piše u New Testamentu, dijelio hranu gladnima, al prvo je morao imati neki uzorak, koji je potom umnožio.