Još od Baršunaste revolucije 1989. godine i pada komunističke vlasti, Slovačka nije imala značajniju političku figuru od Roberta Fica. Međutim, preko noći, ovaj dugogodišnji premijer proglašen je „neprijateljem“ svoje zemlje. Kako razumjeti naglu promjenu percepcije u javnosti? Jesu li prosvjedi u Slovačkoj spontani ili dio šire geopolitičke igre?
Četvrta vlada i pokušaj atentata
Robert Fico, lider stranke SMER, bio je premijer Slovačke tri mandata (2006–2010, 2012–2018), a na izborima 2023. osvojio je četvrti mandat. Još 2008. odbio je priznati neovisnost Kosova, a tijekom ukrajinske krize 2013. kritizirao je uplitanje EU-a u unutarnje poslove Ukrajine. Od izbijanja rata 2022. protivio se sankcijama Rusiji i vojnoj pomoći Kijevu.
Njegov povratak na vlast 2023. bio je obilježen suverenističkim stavovima – odbacivanjem rodne ideologije, istospolnih brakova i ilegalne imigracije. Nakon što je izjavio da je „Ukrajina američki vazal“ i da rat treba završiti pregovorima, 15. svibnja 2024. preživio je pokušaj atentata. Napadač, Juroj Cintula, naveo je kao motiv Ficovu „antieuropsku“ politiku i njegovu kritiku vojne pomoći Ukrajini.
Neovisnost od briselske diktature
Fico je u listopadu 2024. posjetio Kinu, gdje je, poput Viktora Orbána, osudio sankcije Rusiji i istaknuo da Slovačka mora voditi neovisnu politiku, oslobođenu „diktata iz Bruxellesa“. Njegov cilj bio je osigurati kineske investicije za gospodarski oporavak, posebice kroz infrastrukturne projekte i energetsku suradnju. Također se usprotivio europskim tarifama na kineska vozila, što je dodatno naljutilo Bruxelles.
Jedno od ključnih pitanja koje je Fico otvorio u vanjskoj politici bilo je odbacivanje slanja oružja Ukrajini i blokiranje njenog ulaska u NATO. Taj stav naišao je na veliki odjek među Slovacima, koji su sve nezadovoljniji sankcijama Rusiji i ekonomskom krizom.
Sorosove mreže i orkestrirani prosvjedi
Istraživanja pokazuju da čak polovica Slovaka vidi SAD kao prijetnju svojoj zemlji, dok je 2022. taj broj bio 39%. Stoga nije čudno da je Fico izabran upravo zbog svoje antiratne politike. Međutim, unatoč njegovom legalnom izbornom legitimitetu, masovni prosvjedi izbili su u siječnju 2025.
Glavni pokretač prosvjeda je organizacija „Mir za Ukrajinu“, koju vodi Lucija Štaselova. Njezina organizacija, financirana iz zapadnih fondova, pokrenula je medijsku kampanju protiv Fica, prikazujući ga kao „prijatelja Rusije“ i „izdajnika“ Slovačke.
No, prosvjedi su imali neobičan tijek. Prvotne demonstracije 23. prosinca bile su male i spontane, ali su do siječnja prerasle u masovne i organizirane.
- 3. siječnja – 4.000 prosvjednika
- 10. siječnja – 15.000 prosvjednika
- 24. siječnja – 100.000 prosvjednika diljem Slovačke
Najveći skup održan je 7. veljače u čak 41 gradu, a prosvjedi su organizirani i u Pragu, Londonu i Parizu.
Uloga stranih udruga i EU-a
Ključni organizatori su prozapadne studentske skupine, NVO-i i veterani baršunaste revolucije, ali i značajan broj ukrajinskih izbjeglica. Retorika kojom se Fica povezuje s „komunizmom“ i „autoritarizmom“ pokazuje da prosvjednici vješto koriste antikomunistički sentiment Slovačke kako bi ga diskreditirali.
U međuvremenu, Bruxelles je počeo ekonomski pritiskati Ficovu vladu, koristeći iste metode kao protiv Mađarske i Poljske – prijetnje financijskim sankcijama i blokadama europskih fondova.
Europski mediji prosvjednike prikazuju kao „glas naroda“, dok Ficovu vladu etiketiraju kao „represivnu“ – već viđen scenarij iz obojenih revolucija u Srbiji, Gruziji i Ukrajini.
Plan za državni udar?
Fico je javno optužio oporbu i strane NVO-e da organiziraju državni udar uz podršku zapadnih centara moći. Prema informacijama slovačkih sigurnosnih službi, prosvjede financiraju strane organizacije s ciljem rušenja legitimno izabrane vlade.
Nakon što je Fico najavio protjerivanje stranih „instruktora“, uključujući i ukrajinske aktiviste koji pomažu organizaciji prosvjeda, Zelenski je reagirao izjavom: „Bratislava nije Moskva. Slovačka je Europa.“ Ova izjava jasno pokazuje tko stoji iza destabilizacije Slovačke.
U međuvremenu, američki i britanski mediji otvoreno podržavaju prosvjednike, inzistirajući na „autoritarnoj naravi“ Ficove vlade i njegovoj „izdaji europske budućnosti Slovačke“.
Što dalje?
Ficova vlada suočava se s teškom situacijom:
- Pad Ficove vlade – uz nametanje prozapadne, pro-NATO vlasti koja će podržavati vojnu pomoć Ukrajini i vraćanje Slovačke pod potpunu kontrolu Bruxellesa.
- Uspješan otpor prosvjedima – ako Fico uspije zaustaviti destabilizaciju i nastaviti svoju suverenističku politiku.
- Kompromis sa Zapadom – gdje bi Ficova vlada mogla biti prisiljena na popuštanje, ali uz gubitak političke autonomije.
Situacija u Slovačkoj nije izoliran slučaj. Ovakvi prosvjedi organiziraju se u svim zemljama koje pokušavaju voditi neovisnu politiku – od Srbije, preko Gruzije, do Mađarske i Slovačke.
Ostaje pitanje: hoće li Slovačka uspjeti sačuvati suverenitet ili će postati još jedna marioneta Bruxellesa i Washingtona?
Aleksandar Bajić l poredak.rs
wpDiscuz
