Published On: Pon, kol 20th, 2012

Kako se zaposliti u državnoj službi?

Oglasi za posao u državnoj službi djeluju ohrabrujuće, ali se često radi o raspisivanju natječaja za pozicije koje su već popunjene ili rezervirane. Procedura zapošljavanja državu košta mnogo novca, kandidate još i vremena, te negativno utječe na povjerenje građana u vlast.

Jedino pitanje koje se nametalo bilo je – koja će od nas tri dobiti posao? Tri novinarke Centra za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva su početkom godine konkurirale za posao novinara u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela u Bosni i Hercegovini. Uvjeti su bili sveučilišna diploma, poznavanje engleskog jezika te dvije godine iskustva na istim ili sličnim poslovima.

 

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo

Izgledalo je nemoguće da jedna od novinarki CIN-a ne dobije posao, jer svaka ima najmanje osam godina iskustva u novinarstvu, govori engleski jezik, dvije od nas posjeduju titulu magistra, a treća je diplomirani ekonomista.

Međutim, poziciju je dobila osoba koja nije diplomirala novinarstvo niti je ikada radila taj posao. Posjeduje iskustvo od dvije godine volonterskog staža u Internacionalnoj udruzi kriminalista i Upravi za policijsko obrazovanje u Banja Luci, a na testu je osvojila maksimalan broj bodova.

U natječaijma se traže obrazovanje i iskustvo koji bi u igri trebali ostaviti samo najbolje kandidate. Ipak, ispunjavanje uvjeta na knatječaju nije uvijek jamstvo da ćete dobiti posao. Istraživanje CIN-a je pokazalo da ovakvo iskustvo pri traženju posla u državnoj službi u BiH nije rijedak slučaj.

Na osnovu podataka koje je CIN prikupio iz 33 državna ministarstva, direkcije i agencije, u posljednjih pet godina najmanje 260 osoba je već radilo na pozicijama za koje je natječaj raspisan naknadno. One su prije raspisivanja natječaja već radile na tim radnim mjestima, po osnovu ugovora o djelu ili ugovora na određeno.

Za veliki broj ljudi u BiH zapošljavanje u državnoj službi predstavlja bacanje novca poreskih obveznika i vremena kandidata. Nekvalitetan proces zapošljavanja otvara mogućnosti za nepotizam, korupciju i slabi povjerenje građana u rad državnih institucija.

Jedini koji imaju koristi od zapošljavanja u državnoj službi jesu “novi” zaposlenici i članovi povjerenstava koji zarađuju i do 300 KM za provjeru .

Država kao najbolji poslodavac

Posao u državnoj službi znači redovnu plaću, dobre radne uvjete, sigurnost i zajamčenu mirovinu. Za mnoge građane koji se više od dva desetljeća suočavaju s nesigurnim političkim okruženjem, nezaposlenošću i uništenom ekonomijom, država je idealan poslodavac.

Stoga, nije čudno da se na svaki objavljeni oglas prijavi više desetina kandidata za jednu poziciju. Konkurencija je često prividna – paravan kojim se prikriva činjenica da je pozicija već popunjena ili rezervirana za nekoga. Najbolji način da dobijete posao u državnoj službi nije da konkurirate na javni oglas, već da uđete u instituciju preko ugovora o djelu ili ugovora na određeno vrijeme za koje nije obvezno raspisivanje natječaja.

Stručnjaci za ljudske resurse se slažu da je osoba koja već radi na poziciji za koju je raspisan konkurs u prednosti u odnosu na kandidate izvana te ima veće šanse da dobije posao.

Fuad Kasumović, zamjenik državnog ministra finansija, ide i korak dalje, navodeći da kandidati za koje se raspisuju formalni konkursi često dolaze i do pitanja koja će biti na testu.

Ako je unaprijed poznato ko će dobiti posao, procedura zapošljavanja stvara nepotrebne troškove za državu.

Istraživanje CIN-a za razdoblje između 2006. i 2011. godine pokazuje da su desetine tisuća maraka poreskih sredstava potrošene za objavu oglasa i naknade članovima povjerenstava za izbor novih uposlenika.

Natječaji za popnjena mjesta

Novinari CIN-a su na 54 adrese državnih institucija poslali zahtjeve za slobodan pristup informacijama, tražeći imena i prezimena državnih službenika i zaposlenika te vrstu ugovora koju su imali u periodu od 2006. do 2011. godine.

Cilj je bio da se na osnovu vrste i datuma sklapanja ugovora dobije slika o tome koliko je državnih službenika i zaposlenika imalo privremene ugovore prije raspisivanja javnih konkursa koji su im omogućili da dobiju stalno zaposlenje.

Neke državne institucije su odbile dostaviti ove podatke, pravdajući se da time štite privatnost svojih zaposlenika. Zbog toga je CIN tužio Agenciju za državnu službu (ADS) i dobio presudu u svoju korist.

Državni sud u presudi navodi da građani imaju pravo znati tko su državni službenici i da su to javne informacije koje se po zahtjevu moraju dostaviti na uvid.

I pored presude, tek 33 institucije su dostavile djelimične ili potpune podatke u skladu sa zahtjevom CIN-a. Podaci pokazuju da institucije često raspisuju natječaje za već popunjene pozicije.

Na primjer, od 17 osoba koje imaju ugovor na neodređeno vrijeme u Agenciji za policijsku podršku BiH, njih sedam je prije objavljivanja natječaja već radilo na tim mjestima.