Winston Churchill i Dwight Eisenhower pokušali su zataškati zaplijenjene nacističke dokumente koji su pokazivali kako je bivši britanski kralj EdwardVIII diskutirao o svojoj želji za mirom s Adolfom Hitlerom, prema dokumentima koji su nedavno objavljeni u Londonu, piše Bloomberg.
Britanski Nacionalni arhiv objavio je u četvrtak dokumente iz tajnog skladišta iz Ureda premijera, gdje su skriveni papiri koji su bili “preteški i previše osjetljivi” za redovno podnošenje. Dokumenti uključuju Churchillov memorandum iz 1953., označen “strogo povjerljivo”, koji objašnjava postojanje serije njemačkih telegrama koji prenose izvještaje o komentarima vojvode od Windsora, kako je Edward VIII bio poznat nakon što je 1936. abdicirao.
Tajni nacistički telegrami
“On je uvjeren da je ostao na prijestolju da bi rat bio izbjegnut, opisujući se kao čvrstog zagovornika mirnog kompromisa s Njemačkom”, izvjestio je telegram iz Lisabona u tada neutralnom Portugalu gdje je vojvoda boravio u srpnju 1940. “Vojvoda sa sigurnošću vjeruje da će nastavak teškog bombardiranja učiniti Englesku spremnom za mir”.
Edward je abdicirao kako bi se mogao oženiti za razvedenu amerikanku Wallis Simpson. Par je živio u kući u Francuskoj, ali su se, kada je izbio Drugi svjetski rat, preselili u Španjolsku. Vlada u Madridu, formalno neutralna, ali sklona Njemačkoj, zatražila je uputu od Berlina što bi trebalo napraviti s njima. Njemački ministar vanjskih poslova Joachim von Ribbentrop odgovorio je, pitajući ih mogu li ih tamo zadržati. Potom je naredio nazdor njihove kuće.
Churchill je bio svjestan opasnosti
Ribbentropovo zanimanje zaokupljeno je nakon para dana, kada je privatno “Windsor snažno govorio protiv Churchilla i protiv ovog rata”. Dok je on razmatrao što treba učiniti, vojvoda i vojvotkinja krenuli su u Portugal, gdje su njihovi komentari bili slični. Nacisti su odlučili djelovati, nastavlja Bloomberg. “Vojvoda bi se trebao vratiti u Španjolsku pod svaku cijenu”, napisao je Ribbentrop dodajući kako bi ih trebalo “uvjeriti ili prisliti” da ostanu tamo. Njegov je plan bio ponuditi vojvodi “ispunjene bilo koje želje”, uključujući “povratak engleskog prijestolja”.
U međuvremenu, Chruchill je bio svjestan opasnosti situacije u kojoj je alternativni monarh bio tako blizu da padne u nacističke ruke. Postavio je vojvodu kao guvernera Bahama. Windsori nisu bili presretni s napuštanjem Europe, no Churchill je zaprijetio Edwardu, koji je imao počasni vojni čin, vojnim sudom. Ribbentrop, uznemiren takvim razvojem događaja, pokrenuo je Operaciji Willi kako bi uvjerio Windsore da se vrate u Španjolsku, a ako bude potrebno i da ih se otme. No, unatoč brojnim pokušajima sabotaže i bombaškim prijetnjama, Nijemci nisu uspjeli.
Operacija Willi
Plan je bio “uvjeriti vojvodu da napusti Lisabon u automobilu kao da ide na prilično dugu putovanje iz užitka, a onda prijeđe granicu na točno određenom mjestu gdje bi španjolska tajna policija osigurala siguran prijelaz”, prema bilješki poslanoj Ribbentropu.
Telegrami koji opisuju njihovu operaciju pronađeni su 1945. godine kada se Hitlerov režim urušio. Kada su ih proslijedili britanskoj vladi, Clement Attlee, koji je zamijenio Churchilla na mjestu premijera, pisao je svom prethodniku rekavši kako njihova publikacija “može učiniti najveću moguću štetu”. Churchill se u odgovoru složio, izražavajući nadu da će biti moguće “uništiti sve tragove” tih dokumenata.
No, nakon što se Churchill vratio na vlast 1951. godine, bio je užasnut kada je saznao da je Atlee promijenio mišljenje, očito prema želji britanskog ministra vanjskih poslova Ernesta Bevina. Povjesničari u Washingtonu sada su predložili objavljivanje nacističkih telegrama. 1953. Churchill je pisao predsjedniku Eisenhoweru izrazivši zabrinutost da “ostavljaju dojam da je vojvoda bio u bliskoj vezi s njemačkim agentima i da je slušao prijedloge koji su bili nelojalni”.
Eisenhowerova pomoć u zataškavanju dokumenata
Eisenhower je telegrame vidio 1945. Vjerovao je da ih je uspješno zataškao, tvrdeći da su “očito stvoreni s nekom idejom promicanja njemačke propagande”. Nije bio svjestan da je fotografski snimak dokumenata proslijeđen u State Department.
Do pedesetih godina prošlog stoljeća previše je ljudi vidjelo te poruke da bi bile uništene, a britanski povjesničar zadužen za pripremu dokumenata za objavljivanje prijetio je da će dati ostavku ako budu zataškani. Na kraju su objavljeni 1957. godine, a vojvoda ih je opisao kao “potpune izmišljotine”.
wpDiscuz