Godinu 2014. obilježilo je snažno skretanje pozornosti globalne kulturne zajednice na feminističke teme – na crvenim tepisima i na pozornicama, na policama knjižara, na Twitteru i u televizijskim talk show emisijama, pa čak i u britanskom parlamentu i Ujedinjenim narodima, istaknute glumice, pjevačice i književnice koristile su svaku priliku da upozore na važnost spolne ravnopravnosti.
Trend je u siječnju pokrenula slavna američka pjevačica Beyonce koja je u svojem eseju “Jednakost spolova je mit”, napisanom za američku feminističku organizaciju The Shriver Report, iznijela statistike koje dokazuju da su žene još daleko od ostvarenja 100-postotne jednakosti.
Njezin poziv ženama da ne odstupe od zahtijevanja apsolutne jednakosti postavio je tezu koja se do kraja godine provlačila kroz retoriku brojnih pripadnica popularne kulture, piše kolumnistica britanskog Telegrapha Alice Vincent.
Da misli ozbiljno Beyonce je potvrdila nastupivši u kolovozu na dodjeli MTV-jevih nagrada ispred video zida s kojega je 8,3 milijuna televizijskih gledatelja moglo pročitati poruku nigerijske autorice Chimamande Ngozi Adichie “Svi bismo trebali biti feministi”, iznijetu na jednom predavanju u travnju 2013.
Taj trenutak predstavlja prekretnicu na kojoj je nešto što je ranije bilo akademski pokret postalo mainstream, ističe Vincent. Istaknute kulturne ličnosti tijekom čitave su se 2014. javno deklarirale kao feministkinje, a pozivima na ravnopravnost spolova pridružile su se brojne utjecajne osobe iz te industrije.
Na borbu za ispravljanje spolnih nejednakosti u svojem je govoru ukazala Meryl Streep na dodjeli nagrada američkog Nacionalnog odbora za recenziju filmova u New Yorku, dok je Cate Blanchett prihvaćajući Oscara za najbolju žensku ulogu u ožujku u Los Angelesu prozvala “one u industriji koji se još uvijek budalasto drže ideje da su ženski filmovi sa ženama u središnjim ulogama izuzetci”.
Drama “Blurred Lines” o nejednakosti među spolovima rasprodala je u 2014. londonski National Theatre, a britanski je Zastupnički dom čak otvorio svoja vrata za snimanje filma o sufražetkinjama u kojemu Meryl Streep igra rodonačelnicu toga pokreta Emmeline Pankhurst. Britanska glumica i novoimenovana UN-ova ambasadorica dobre volje Emma Watson u svojem obraćanju UN-u u rujnu pozvala je sve muškarce da pridonesu privođenju kraju spolnih neravnopravnosti u svijetu.
Tijekom godine koja je na izmaku objavljene su i brojne važne knjige mladih feminističkih glasova – Holly Baxter, Rhiannon Lucy Cosslett, Laure Bates, dobitnice Emmyja Lene Dunham.
Borba započeta, rat još nije dobiven
No, te se pojedinačne pobjede i dalje guše u moru nejednakosti među spolovima i dalje prisutnoj u umjetnosti, upozorava Vincent.
Glazbenicama pripadaju neki od najvećih glazbenih hitova godine, no ipak niti jedna žena nije pozvana da otvori neki od britanskih vodećih glazbenih festivala, ističe, osim Lily Allen, koja je otvorila festival Latitude samo zato što je muški trojac Two Door Cinema Club odustao u posljednjem trenutku.
Ni liberalna filmska industrija nije pošteđena seksizma, čiji su pravi razmjeri naznačeni tek nakon što je hakerski napad razotkrio sadržaj elektroničke pošte zaposlenika Sonyja. Pokazalo se da čelnici industrije manje vrednuju glumice od glumaca, bez obzira na nagrade i međunarodnu prepoznatljivost, a scenarist Aaron Sorkin čak je u jednoj poruci ustvrdio da su ženske uloge lakše od muških.
Rat za spolnu ravnopravnost očito još nije dobiven. Za to će, kako je Watson ustvrdila u svojem obraćanju UN-u, trebati još najmanje 60 godina.
Ipak, struja polako ali sigurno mijenja smjer, tvrdi umjetnička direktorica Southbank Centra i utemeljiteljica festivala “Women of the World” Jude Kelly.
“Na prvom izdanju festivala 2010. riječ ‘feminizam’ upotrebljavala se vrlo oprezno; danas se čitave skupine žena otvoreno deklariraju kao feministkinje”, pojasnila je.
Mnogo je toga ubrzalo proces jačanja “kulturnog feminizma”: reakcije na grupno silovanje mlade žene u New Delhiju, uspješna peticija da se na novčanicu od deset funta stavi ženski lik, mlada pakistanska aktivistica i ovogodišnja dobitnica Nobelove nagrade za mir Malala Yousafzai. Moglo bi se reći da je proteklih dvanaest mjeseci obilježila savršena oluja pop kulture, socijalne politike i društvenih medija, ocjenjuje Vincent.
Sedam tjedana nakon Beyoncina nastupa u kolovozu, govor koji je Adichie dala u travnju 2013. pred malom skupinom slušatelja-intelektualaca pretočen je u knjigu. Iako njezina osnovna teza – da djevojčice i dječake u svemu treba odgajati apsolutno jednako – nije nešto novo, u ovoj je godini dobila novu globalnu prepoznatljivost.
Kao i svim političkim pokretima, feminizmu treba manifest kojega bi parola “Svi bismo trebali biti feministi” trebala biti posljednje poglavlje, smatra Vincent. No, također su mu potrebni popularni uzori, osobito u doba društvenih medija, dodaje.
Bitku za jednakost spolova žene su započele u sudnicama i parlamentima, a ove je godine njihova kampanja ušla u novu uzbudljivu fazu u kojoj su feminističku štafetu preuzele dobitnice Oscara, dramaturginje, komičarke i pop zvijezde i njihovi muški kolege koji su se pridružili inicijativi. Feminizam je uvijek bio borben, a u 2014. je, možda prvi put, postao ‘fora’, zaključuje Vincent. (Hina)
Vrlo
- Advertisement -
- Advertisement -
Login
14.7K Mišljenja
Najstariji
wpDiscuz
More Articles Like This
- Advertisement -