Prije nekog vremena bošnjački nacionalistički mediji, slavodobitno su objavili Komšićevu poruku nadbiskupu Puljiću. Nakon toga su salvama komentara bošnjački radikali slavili, Komšića kako je spustio vrhbosanskom nadbiskupu. Naslov je glasio:
Komšić je jučer bio u Bugojnu. Gradu u kojem Komšićevi suborci i danas kriju mjesta na kojima su zatrpali svoje pobijene sugrađane. Iz logora Isrka. Stadiona u Bugojnu.
Logor Iskra ne spominje se tako često na medijima Željka Komšića.
Jer program je mali, frekvencija je zatrpana. A žrtava je naprosto previše, da bi se o tome bavili Komšićevi megafoni.
Jedva stanu Dretelj i Heliodrom. Kako bi stalo sad jedno Bugojno u kojem je pobijeno 50 Heliodroma i 30 Dretelja.
Tako da Komšić, sljedeći doktrinu bismilah Armije, nije jučer gnjavio domaćine, u toj birtiji, što je sa nestalim Hrvatima, i kada će Mlaću slati u hapsanu.
Komšić to ne radi. Cijena otimačine je šutnja o Bugojancima.
Posao je posao. A dio koda, pravilnik o ponašanju, kad posjećuješ Bugojno, Komšić to zna, jeste da se ne postavlja pitanje – vire li kosti iz zemlje. Iz zemlje džihada, kako je već Komšićev ratni suborac, nazvao borbu u kojoj se i Komšić borio.
Uglavnom biskup Puljić, nije mu poručio da klekne, i moli za oprost, na stadionu. A i bolje da se tapiru više ne obraća.
wpDiscuz