Published On: Čet, stu 8th, 2018

KAKO BI GLASILA PULJIĆEVA PORUKA DA JE BIJEDAN KAO KOMŠIĆ: “Pokloni se sjenama zaklanih Bugojanaca, maljem ubijenih žrtava poglavnika Dževada”

Prije nekog vremena bošnjački nacionalistički mediji, slavodobitno su objavili Komšićevu poruku nadbiskupu Puljiću. Nakon toga su salvama komentara bošnjački radikali slavili, Komšića kako je spustio vrhbosanskom nadbiskupu. Naslov je glasio:

Komšić je jučer bio u Bugojnu. Gradu u kojem Komšićevi suborci i danas kriju mjesta na kojima su zatrpali svoje pobijene sugrađane. Iz logora Isrka. Stadiona u Bugojnu.

Logor Iskra ne spominje se tako često na medijima Željka Komšića.

Jer program je mali, frekvencija je zatrpana. A žrtava je naprosto previše, da bi se o tome bavili Komšićevi megafoni.

Jedva stanu Dretelj i Heliodrom. Kako bi stalo sad jedno Bugojno u kojem je pobijeno 50 Heliodroma i 30 Dretelja.

Tako da Komšić, sljedeći doktrinu bismilah Armije, nije jučer gnjavio domaćine, u toj birtiji, što je sa nestalim Hrvatima, i kada će Mlaću slati u hapsanu.

Komšić to ne radi. Cijena otimačine je šutnja o Bugojancima.

Posao je posao. A dio koda, pravilnik o ponašanju, kad posjećuješ Bugojno, Komšić to zna, jeste da se ne postavlja pitanje – vire li kosti iz zemlje. Iz zemlje džihada, kako je već Komšićev ratni suborac, nazvao borbu u kojoj  se i Komšić borio.

Uglavnom biskup Puljić, nije mu poručio da klekne, i moli za oprost, na stadionu. A i bolje da se tapiru više ne obraća.