Published On: Uto, ožu 18th, 2014

KAJAN IBRAHIM JE U PRAVU: Hrvati neće biti podstanari u bošnjačkom entitetu!

Kako priča o trećem entitetu odnosno o federalizaciji cijele BIH i u međunarodnim krugovima dobiva sve realnije obrise tako raste sarajevska kontrapropaganda. Pa sa sarajevskih medija vrve interviewi raznoraznih intelektualaca država. Tako Danijel Serwer poznat kao blizak bošnjački lobist kaže da predstavlja SAD kad govori ne hrvatskom entitetu dok Bodo Weber kaže da predstavlja Njemačku kad kaže ne trećem entitetu. Ibrahim Kajan valjda predstavlja Hrvatsku , u kojoj živi kad kaže da svaki Bošnjak u Hercegovini vrlo bolno doživljava obnovu priče o trećem entitetu : Oni su već jednom doživjeli smrtonosne užase u toj istoj, „premijernoj“ paradžavi koja se zvala „Hrvatska Republika Herceg Bosna“ – izjavio je u razgovoru za bh. novinsku agenciju Patria (NAP) Ibrahim Kajan, mostarski književnik koji je time direktno označio Treći entitet kao neofašistički imputirajući nekakve logore i rat u budućnosti. Pri tome ne govori jel prostor koji nije bio HRHB i RS bio paradržava ili država i što je u tom dijelu BIH bilo toliko legalno ili državno kada su sve odluke koje su donošene i struktura koja je drmala tim institucijama bila jednako jednonacionalna i zločinačka , te u svojim namjerama etnički čistila jednakim žarom.  Po toj Kajanovoj logici Hrvati bi isti tren trebali reći da ne žele biti podstanari u bošnjačkom entitetu FBIH jer ih to podsjeća na jablanički muzej i bugojanski stadion te da je FBIH relikt zločinačkog područja pod kontorlom ABIH, prestati plaćati poreze Sarajevu i isti tren proglasiti neovinost od FBIH i sve ovlasti prenijeti na državu. Zašto to bi Hrvatima bila zabranjena Kajanova logika il je Bošnjacima dopušteno što Hrvatima nije?
 Recikliranje prošlosti u cilju strašenja od budućnosti nešto je što je odavno postao univerzalni centralisitčki spin. Umjesto da pomisli na to kako će Bošnjaci u građanskoj federalnoj jedinici živjeti opuštenije  nego danas, umjesto da bude korektan pa kaže otkud nam pravo da Hrvatima branimo ono što sami želimo Bošnjacima – entitet pod bošnjačkom dominacijom Kajan vidi Bobane, Šuške i nova etnička čišćenja i spominje HercegBosnu kao da je netko rekao da se ta federalna jedinica mora zvati HercegBosna?

Kajan dodaje:  Zahvaljujući tom „trećem entitetu“ Mostar je raseljen i „oslobođen“ od Bošnjaka i Srba – najmanje 10.000 mostarskih Bošnjaka danas živi u dalekim zemljama u koje su „otišli“ izravno iz raspuštavnih logora Jadranka Prlića i Mate Bobana – kaže Kajan i u pravu je. U tim dalekim zemljama protjerani Bošnjaci piju ponekad kave sa protjeranim Hrvatima iz “neparavojne” bošnjačke ratne Bosne. Kajan naime jasno  prešućuje da je od Hrvata oslobođen Vareš, Konjic, Bugojno, Sarajevo, Zenica, Bihać, Trusina, Grabovica, i da bi po toj istoj logici, Kajan trebao biti za gašenje FBIH koja je po istoj toj logici Hrvatima ono što bi kajanu bio zločesti Treći?

Kajan  je rođeni Mostarac no njegov narativ klasični je bosanski, točnije velikobošnjaški, još od studentskih dana vrijeme najčešće provodio u Zagrebu, gdje je, radeći kao lektor, bibilotekar i urednik, upoznao političke prilike u Hrvatskoj no zagrebanizacija ga vidimo, nije uzela. Čovjek je mislim tipični Sarajlija.

NAP donosi opsežan intervju sa njim, u kojem govori o izgledima za treći entitet, osnivanju Hrvatske akademije znanosti i umjetosti u Mostaru, odnosu demokratskog Zageba i Beograda prema BiH. Eto Kajan iz ZG-a zna koji su izgledi za Treći, teško da će ga ijedan bošnjački medij prozvati da šta on lamentira iz Zagreba nek dođe tu živjeti pa nam soli pamet kao što recimo pokušavaju ušutjeti primjerice Raspudića koji je u Hercegovini redovno.

Kajan smatra da su za tešku socijalnu, političku i ekonomsku situaciju u zemlji krivi svi, na prvom mjesto domaća politička elita, ali i licemjerna međunarodna zajednica nikako licemjerna bošnjačka politika koja smatra da su zahtjevi za bošnjačkim entitetom super, dok svi ostali predstavljaju fašizam.

NAP: Kako bi se Bošnjaci ponašali ukoliko bi, zaista, i došlo do formiranja trećeg entiteta?

KAJAN: Bošnjaci Hercegovine nisu spremni dva puta u kratkom vremenu biti podvrgnuti tuđoj volji, biti manjina koju ne mogu zaštiti instrumentima „nacionalnog vitalnog interesa“, ne žele jednostavno biti podstanari u vlastitoj kući, kaže Kajan. I u pravu je. Nisu na to spremni ni Hrvati.

Bošnjaci ne mogu prihvatiti treći entitet, jer kroz poratno vrijeme vide da su onemogućivani na svakom koraku. Ako je Stolac „veliki povratnički uspjeh“, onda je totalni politički „povratnički neuspjeh“ o kojem niko živ ne govori. U samom Stocu, gdje je trenutačno najviše Bošnjaka, rijetko je ko uspio dobiti zaposlenje, jer ona „nisu za njih“. I tu je u pravu Kajan, Stolac nije mjesto suživota. U Trećem, kada se skine međunacionalno trvenje s dnevnog reda i Bošnjaci će kroz svoja građanska prava ljepše živjeti , neće zbog sarajevske majorizacije, koje više neće biti, u Hercegovini biti doživljavani kao neprijatelji. Jednako tako i Hrvat u Sarajevu ljepše će živjeti.

Tih 300 stotine zaposlenih Stočana radi u Mostaru, u gradu koji je još jedino kulturno i političko uporište Bošnjaka Hercegovine. Nijedan drugi problem u Stocu nije riješen. Svaki od njih živi i sada, kao što je živio odmah nakon srušene „Herceg Bosne“. Mogu samo zamisliti koju budućnost mogu imati Bošnjaci u tom i takvom etnitetu! Zbog toga, Bošnjaci neće napustiti svoje ideale slobode za uštrb bilo čijih interesa, ni Sarajeva, ni Zagreba, ni međunarodne zajednice.  Mi nećemo ni u Sarajevo ni u Zagreb. Zašto bismo napuštali svoju kuću, svoj Mostar kojeg smo izgradili, od prvog do posljednjeg kamena u zidu! Da je Kajan korektan, onda bi ovu paralelu proširio. Zašto bi Hrvati pristali na bošnjački entitet u kojem se zapošljavanje, isisavanje financija, politički svjetonazor i kompletno vođenje zemlje nalazi u bošnjačkim rukama?

Ne vjerujem u model trećeg, hrvatskog entiteta. Jer što podrazumijeva taj entitet? Koji prostor i koje stanovništvo? Ništa se ne odvaja lahko, a posebno ako se otima! Siguran sam da bi došlo do sukoba, jer je i bez toga…kriza snažna. Kajan vidi cijepanje sukobe, nerede, iako nitko ne govori o cijepanju , odvajanju od države. Uostalom, tko smeta sutra Stočanima da na referendumu proglase Stolac dijelom većinske bošnjačke federalne jedinice? Kao i Varešanima da Vareš prenesu u hrvatsku federaln jedinicu?

Ne vjerujem da će doći i do odcjepljenja RS-a.  Srbija je u trenutačnim političkim procesima europskih integracija – a to ne podrazumijeva istodobno secesionističko poduzetništvo u komšiluku. Ni u šta Kajan više dakle ne vjeruje. Samo u bošnjačku Bosnu. I zakon dominacije.

A onda strašenje novinara HAZU-om, na stranu što bošnjačka akademija već postoji: 

NAP: Ali, nije li osnivanje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Mostaru ipak korak naprijed ka stvaranju trećeg entita?

KAJAN: Što se tiče formiranja Hrvatske akademije znanosti, ne vidim ništa sporno u tom činu. Isto sam govorio i pri formiranu Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti – ne znam zašto su je napadali na prvom koraku i to oni koji nikada nisu ni riječi rekli za već postojeću Srpsku akademiju u Banja Luci?! U Italiji ima desetine akademija, pa šta onda? I u Zagrebu, osim HAZU-a, postoje Akademija tehničkih znanosti, Akademija medicinskih znanosti itd. Hoće li neka akademija biti „upotrijebljena“ u neke druge, neznanstvene i neumjetničke ciljeve, pitanje je zbilje koja će se tek možda dogoditi. Ali, princip da nešto dopustaš sebi a uskraćuješ drugom, neuračunljiv je sam po sebi.

NAP: BiH se nalazi u izrazito teškoj političkoj i ekonomskoj situaciji. Ko je najviše kriv za to?

KAJAN: To što iza rata nije oporavljena, nego čak i dodatno destruirana ili sasvim uništena mogućnost privredne obnove, upućuje na krivca – na politiku koja nije osigurala zakonsku regulativu za stvaranje ambijenta za privrednu obnovu, kao ni zaštitne mehanizme kojima se sprečava njezina razgradnja, bjelodana pljačka, i to ne samo za svoj osobni, nego i za inozemni interes. Ako je to tako, a golim okom se vide panorame uništenih postrojenja, među njima  i jedne 120 godina „isplative“ Fabrike duhana Mostar, onda to neupitno potvrđuje da je bh. „politička elita“ producirala svoje vlastite kriminogene bande koje obavljaju najprljaviji dio pljačkaškog pohoda da državu. Ni riječi naravno tranziciji o logici urušavanja društveno nadzirane ekonomije, koju dirigira država , ne slobodno tržište , o nekonkurentnosti jugoslavenskih industrijskih ekonomskih invalida koji su grcali u problemima i prije samog raspada Jugoslavije.

U ovoj državi svi smo odgovorni: zato su mi smiješne ostavke nekih političara „iz moralnih razloga“, koje smo ovih dana vidjeli. O kakvom se „poštenju i moralu“ radi ako je, taj predsjedavao najvišim lokalnim ovlastima – a sve oko njega opljačkano! Zar nikada ništa nije vidio? Morao je vidjeti i živi je svjedok – i u tom smislu potpuno je nepošten, jer nikada ni jednom riječju nije pokušao otkloniti kriminal.

NAP: Kolio bh. muci doprinose utjecaji iz Zagreba i Beograda?

KAJAN: Utjecaji iz tih središta susjednih država odnosi se prije svega na nacionalne elite i njihov se dominantan sadržaj odnosi na budući ustroj dejtonske Bosne i Hercegovine, baš kao što se, starateljski, odnosio na „sudbinu svog naroda“ za vrijeme rata. Neki je dan u Mostaru Miroslav Tuđman rekao, citirajući svog pokojnog oca Franju, da je njegova filozofija prema BiH i Hrvatima u njoj, svodiva na jednu rečenicu: „Težnja svih Hrvata je da budu u granicama jedne države“.

Naravno da vam je ta filozofija poznata i iz govora Slobodana Miloševića o imperativu da svi Srbi žive u granicama jedne države. Miloševića je ta filozofija gurnula u osvajačku agresiju na cijelu BiH, a Tuđmana u oružanu infiltraciju te zločaste projekte „humanog preseljenja“ prema Bobanovoj „Herceg Bosni“, blizakinji Karadžićeve „Republike Sprske“. Ni u jednoj ni u drugoj nije ostavljeno prostora za pripadnike bošnjačkog naroda. Kao što vidimo, ni 20 godina nakon Washingtonskog sporazuma, glavne premise tih političkih filozofija  – nisu arhivirane…

Naravno da u demokratskom Zagrebu ima vrlo jakih snaga koje i žele i hoće utjecati na bh. političke prilike, jer se te prilike, u krajnjem slučaju, tiču i Hrvatske, imaju snažne refleksije na nju. Međutim, kad o tome razmišljam, uvijek se sjetim jednog susreta s Draženom Budišom, čini mi se krajem 1993., nakon njegova povratka iz Sarajeva, gdje je bio sudionikom jednog susreta s bliskim nositeljima političkog mišljenja. Prenoseći mi svoja zapažanja, kazao mi je kako pomalo ne razumije bošnjačke prijatelje, jer oni, ako ste im pokazali da ih podržavate, očekuju od vas da vodite bošnjačku politiku! Zaboravljaju, dodao je, „da sam ja prije svega hrvatski političar“.

Prema tome, ako prepoznajemo u demokratskim hrvatskim tokovima velike političke osobnosti kao svojega prijatelja, nemojmo od njega očekivati da vodi bh. politiku, ili, kao u ovom primjeru – Bošnjačku politiku. Kao autentični hrvatski političari koji BiH vide kao samostalnu i suverenu državu, naša su prvorazredna vrijednost.

Ne sumnjam da je demokratski Beograd bitno drukčiji od Zagreba.

NAP: Imaju li Bošnjaci snage, pameti i mudrosti očuvati cjelovitost BiH pita NAP Kajana.

Nebitan je Kajanov odgovor, jer je očito da nemaju. Svaka država u kojoj je većinska nacija pokušala provesti centralizam raspala je se. Kajan je očito kriva adresa za to pitanje. Jer radi dubinski na njenom raspadu. Umjesto da bude prvi Bošnjak koji će javno reći da je Treći entitet put do stabilne BIH on radi na njenom uništenju. Glupo i nacionalistički usko.