Svaki put kada bi na sudu završio neki hrvatski ili srpski dužnosnik, krenule bi optužbe iz Sarajev da korupcija nema prolaza u ovoj zemlji da nitko nije nedodirljiv i da se Srbi i Hrvati , tj njihove elite ne smiju kriti iza nacionalnih torova i naroda kojeg su popljačkali.
Osim u slučaju kad su privedni Lijanovići i Budimiri. Tada su , kako to već ide kod kulture da svoj štiti svoga, svi u Sarajevu suze ronili za njima a Valentin Inzko dao se u javnu obranu teze kako ne postoje dokazi da se Lijanović bavio kupovinom glasova kroz poticaje te da je njegovo onako javno privođenje pred kamerama sramotno i da mu se mama šokirisala.
Taj javni nastup visokog zaštitnika korupcije je zaboravljen. Danas ta odlazeća neman ponovno deveri o korupciji. Slično kao i najdraža ambasada čiji su nekadašnji uposlenici Bošnjaci nudili Radončiću povlačenje namještene SDA optužnice protiv njega u zamjenu za novac i uposlenja u diplomaciji.
Danas kada je pravda došla po svoje, lijeva intelektualčad SDA ponavlja što?
Ovo je udar na Bošnjake.
Ne. Udar na Bošnjake je kad na čelo OSA-e staviš čovjeka bez valjane diplome, kad mu namjestiš kuću koja nije njegova , kao što i sebi i svojima namjestiš ono što ti ne pripada.
Udar na Bošnjake je kriti se iza bošnjaštva onda kad se otkrije da si obični mali sitni lopovčić koji je toliko krao da nije stigao supruzi rješiti poštenu UZP diplomu. U danima najvećeg progona Bošnjaka kad su se skrivali od HV granata u agresorskoj Hrvatskoj. U konc logorima Podgore, Makarske, Zagreba.