Poslanik Muhamed je rekao:
”Tri su znaka/alameta munafika:
1. – Kada govori laže. 2.
Kada nešto obeća, ne održi riječ.
3. – I kada mu se povjeri neki emanet on ga iznevjeri.”
Munafik u islamu označava licemjernu osobu, tj. onoga tko se prikazuje vjernikom, a nije vjernik.
Poslanik je vrlo oštro osuđivao ljude koji ne drže danu riječ i koji krše dogovore. Najavio je vrijeme kada će se među muslimanima ljudi diviti nekome tko drži do riječi:
”Doći će vrijeme kada će nestati čuvanje emaneta. Ljudi će međusobno trgovati, ali niko od njih neće paziti na emanet onog drugog. Doći će u takvo stanje da će se govoriti: ‘ U toj i toj porodici ima jedna povjerljiva osoba’.” (Tirmizi)
Ako se danas upitamo tko najviše krši Poslanikove odredbe u Federaciji može se slobodno reći da su to oni političari i njihovi glasači koji su u borbi za poništenje dane riječi i potpisanih ugovora.
Istovremeno Poslanik se divi onima koji drže do dane riječi i u svojim hadisima ih uzvisuje:
”I spomeni Ismaila u Knjizi. Uistinu je on bio od onih koji ispunjavaju obećanja. On je bio resul i nebij. Naređivao je porodici da klanjaju namaz i daju zekat. I Allahovo zadovoljstvo je zadobio.” (Merjem, 54-55)
Iz samo ova tri hadisa da se zaključiti da su Bošnjaci izmanipulirani od strane kueć Izetbegović i od strane reisa Kavazovića. Ukratko Islamska zajednica u BIH i kuća Izetbegović zloporabe Islam i Poslanikovu moć. kako bi putem njegove moći natjerali muslimane da na izborima glasaju protiv dane riječi vođe muslimana u Bosni Alije Izetbegovića.
Oni potom kršeći danu riječ postupaju protiv Poslanikovih riječi.
I vjeruju političarima koji im nude laž umjesto istine. A evo što je Poslanik kazao o takvima:
”Laži izmišljaju oni koji su nepokorni Allahovim ajetima. A njih čeka teška patnja.” (Nahl, 105)
“To lice ne laže…”
Kad je Poslanik, s.a.v.s., poslao pismo kralju Bizantije u kojem ga poziva u islam, kralj je želio saznati nešto više o njemu. Tom je prilikom pozvao trgovce Arape koji su se tada nalazili u Siriji i upitao ih o Poslaniku, s.a.v.s.
Među trgovcima se nalazio i Ebu Sufjan, koji tada još nije bio postao musliman. Razgovor je tekao ovako:
– Ko su ti koji ga najviše slijede, bogati ili siromašni?- upita kralj.
– Siromašni- odgovori Ebu Sufjan
– Da li je iko od onih koji su mu povjerovali napustio njegov put?
– Do sada nije niko.
– Da li se njegovi sljedbenici povećavaju ili smanjuju?
– Svakim danom se sve više povećavaju.
– Da li ste ga ikad čuli da je rekao laž?
– Ne, niko od nas nikada nije čuo da je rekao laž.
Čuvši sve ovo od Ebu Sufjana – jednog od najvećih dušmana islama, kralj reče:
-Ako neko u odnosu sa ljudima nikada nije rekao laž, nezamislivo je da kaže laž o Allahu.- (Buhari)
Junak je onaj ko održi datu riječ
Ashab Enes b. Nadr, r.a., je došao kod Poslanika, s.a.v.s., tužan što nije učestvovao u Bici na Bedru, pa reče:
”Ako mi Allah nasib učini borbu sa nevjernicima, svi će vidjeti šta ću im učiniti!”
Naizad, desila se Bitka na Uhudu. Kada je Enes b. Nadr vidio da su muslimani razbijeni, sa sabljom je krenuo među neprijateljske redove. Muslimanima koje je sretao govorio je: ”Na Uhudu osjećam miris dženneta”, te ih je bodrio da se bore.
U trenucima kada se pročula vijest da je Poslanik, a.s., ubijen i kada su neki muslimani izgubili volju da se bore, on je uzviknuo:
”Za ono za što je Poslanik, s.a.v.s., dao život, za to i mi trebamo poginuti!” zatim se hrabro sukobio sa neprijateljima i borio se sve dok nije i život dao.
Nakon bitke na njegovom tijelu je bilo preko osamdeset rana. Sestra ga je jedva prepoznala. Nakon tog događaja, spušten je sljedeći ajet:
”Među vjernicima ima takvih junaka da kada Allahu daju riječ oni je održe i pokažu odanost.” (Ahzab)
Ukratko, prelijepe su mudrosti Poslanikove i njegovi hadisi.
I oni su u svemu u suprotnosti s onim što govori reis Kavazović i trenutna bošnjača elita.
Ako je pravim muslimanima u Bosni doista stalo do istine i Islama, morali bi što prije shvatiti da ih vode oni koji svojim riječima i djelima pljuju po Islamu, po Allahu i po Poslaniku s.a.v.s.
Jer sve što čine protiv Boga je i protiv Muhameda.
A tek Komšić. Komšić je najveći grijeh koji musliman može učiniti prema slabijem.
To znači da je četvrto uzastopno nametanjem Komšića kjafirima, neoprostiv grijeh za muslimana, koji će musliman, ako bude po Allahovom, skupo platiti na onom svijetu.