Kada Ustav BiH čitate kroz unitarističke naočale, kao što je to učinio mlađani predsjednik propale Stranke za BiH, Semir Efendić, onda nije nemoguće da Ustavu vidite i ono što u njemu ne piše, a ono što piše ne vidite.
Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
Efendić je, tako, u izjavi koju je objavio jedan sarajevski portal, ustvrdio kako u Ustavu BiH ne postoji hrvatski član Predsjedništva BiH, kao ni bošnjački ni srpski članovi.
“Prema Ustavu BiH postoji Predsjedništvo BiH koje ima tri člana, a koji se biraju iz reda bošnjačkog, hrvatskog i srpskog naroda. Članove Predsjedništva BiH ne biraju Hrvati, Bošnjaci ili Srbi, nego građani Bosne i Hercegovine na direktnim izborima u dva entiteta kao dvije izborne jedinice. Svi građani entiteta sudjeluju u izborima, i članovi Predsjedništva BiH kao kolektivnog organa predstavljaju državu Bosnu i Hercegovinu i sve građane Bosne i Hercegovine, a ne narode kojima oni kao pojedinci pripadaju”, izvalio je Efendić.
Efendićevo “čitanje” Ustav BiH ne bi bilo vrijedno reakcije, da na isti način najviši pravni akt države ne čitaju i ostala većina bošnjačkih političara, intelektualca i samozvanih pravnih eksperata dok mediji te lažne, obmanjujuće informacije, nekritički publiciraju.
Što piše u Ustavu BiH?
Da Efendić i drugi bošnjački lideri obmanjuju javnost kada tvrde kako ne postoji “hrvatski član Predsjedništva BiH”, kao i bošnjački i srpski”, lako se može dokazati. Naime, u članku 5, stavak 2, točka d) Ustavu BiH jasno piše:
d) Član Predsjedništva koji se ne slaže s odlukom, može odluku Predsjedništva proglasiti destruktivnom po vitalni interes entiteta za teritoriju sa koje je izabran, pod uvjetom da to učini u roku od tri dana po njenom usvajanju. Takva odluka će biti odmah upućena Narodnoj skupštini Republike Srpske, ukoliko je tu izjavu dao član s te teritorije; bošnjačkim delegatima u Domu naroda Federacije, ukoliko je takvu izjavu dao bošnjački član; ili hrvatskim delegatima u istom tijelu, ukoliko je tu izjavu dao hrvatski član. Ukoliko takav proglas bude potvrđen dvotrećinskom većinom glasova u roku od 10 dana po upućivanju, osporavana odluka Predsjedništva neće imati učinka.
Dakle, ne samo da u Ustavu BiH postoji “hrvatski član Predsjedništva BiH”, već ova odredba jasno upućuje i da on treba biti izabran od građana Hrvata, u suprotom se ne bi nazivao “hrvatskim članom”. Da “hrvatski” kao i bošnjački član zastupa interese Hrvata, a ne svih građana BiH ukazuje i citirana ustavna odredba prema kojoj njegov veto na odluke Predsjedništva ne potvrđuje Zastupnički (građanski dom) ni federalnog ni Parlamenta BiH, već hrvatski klub Doma naroda Parlamenta FBiH.
Koga predstavljaju članovi Predsjedništva BiH?
Kada bi, članovi Predsjedništva zastupali interese svih građana BiH, onda ne bi postojala trojica (Hrvat, Bošnjak i Srbin) što, nimalo slučajno, korespondira s, tri, po Ustavu BiH, konstitutivna naroda, već jedan- predsjednik.
Da je Ustav BiH nedvosmisleno propisao i ravnopravnost tri naroda, a ne isključivo ravnopravnost građana, kako to tvrdi Efendić, dokazuje već citirani članak 5, Stavak dva, koji u točki C) navodi:
“Predsjedništvo će nastojati usvojiti sve odluke (…) putem konsenzusa. Takve odluke mogu, pod uvjetima iz točke (d) ovog stava, usvojiti dva člana ukoliko svi pokušaji da se dostigne konsenzus ne uspiju.
Iz ovog je jasno da je Predsjedništvo BiH, ustavotvorac dizajnirao kao predstavništvo tri ravnopravna, konstitutivna naroda, u kojem se ravnopravnost osigurava i tako što svaki od članova ima pravo veta, kojeg potvrđuju predstavnici tri naroda u Federalnom domu naroda, odnosno Narodnoj skupštini RS, koju Ustav tretira kao predstavništvo srpskog naroda, što ona i jeste s obzirom na nacionalnu strukturu Republike Srpske i njezinog parlamenta.
Problem nije u Ustavu, već u protuustavnom izbornom zakonu
Problem, dakle, nije u Ustavu BiH, već u protuustavnom i diskriminacijskom Izbornom zakonu koji, očito, ne operacionalizira ustavne odredbe, što je potvrđeno i presudom Ustavnog suda BiH, već dopušta građanima Bošnjacima da izaberu dva svoja predstavnika u Predsjedništvu BiH, a ne omogućava građanima Hrvatima da izaberu jednog svog predstavnika u tu instituciju. Takvo Predsjedništvo BiH je, prema tome, neustavno, odnosno protuustavno.
Istina je da Predsjedništvo BiH predstavlja Bosnu i Hercegovinu u inozemstvu, ali ono to može činiti tek ako je izraz volje tri konstitutivna, ustavotvorna naroda- Bošnjaka, Hrvata i Srba. U suprotnom, protuustavno Predsjedništvo BiH, ne može predstavljati ni Bosnu i Hercegovinu
Efendić navodi kako je “Europski sud za ljudska prava donio više presuda kojima je utvrđeno da je Ustav BiH diskriminirajući u dijelu u kojem ne daje pravo svim građanima BiH (Sejdić, Finci, Zornić, Pilav..) da se kandidiraju za člana Predsjedništva iz bilo kojeg entiteta. To je točno. Kaže i kako je obveza “naše države da otkloni ovu vrstu diskriminacije omogućavajući kandidatima iz reda svakog naroda ali i ostalih, tj. svim građanima Bosne i Hercegovine da budu kandidati za članove Predsjedništva BiH bez obzira na izbornu jedinicu u kojoj žive”. I to je točno. Efendić, međutim, prešućuje presudu Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić, koja, pak, nalaže, da predstavnici konstitutivnih naroda moraju biti izabrani od onih koje po Ustavu predstavljaju kako u Domu naroda Parlamenta FBiH tako i na drugim “administrativno-političkim razinama”, što se nedvojbeno odnosi na Predsjedništvo BiH.
Prešućivanje presude Ustavnog suda BiH
Europski sud za ljudska prava ni u jednoj od presuda ne naleže ukidanje “nadkrovljujućeg ustavnog načela” konstitutivnosti naroda, kako ga je definirao Ustavni sud BiH, već traži od BiH da omogući svima, koji se ne izjašnjavaju kako pripadnici konstitutivnih naroda da se mogu kandidirati za Predsjedništvo BiH i domove naroda. Dakle, provedba presuda Europskog suda ne isključuje i ne potire presudu Ustavnog suda BiH. Što više, te presude su komplementarne, što je pokazao i Hrvatski Narodni Sabor, kreirajući izborne modele koji omogućavaju implementaciju i presude Ustavnog suda BiH i presuda Europskog suda za ljudska prava. Moguće je, dakle, kroz izmjene Izbornog zakona osigurati i da Hrvati, kao i druga dva naroda, mogu izabrati svoje predstavnike u Predsjedništvo BiH i domove naroda i omogućiti svim građanima, bez obzira na njihovu nacionalnost, kandidiranje za dužnosti u tim institucijama.
Problem je što “efendićima” to ne odgovara, pa obmanjuju javnost kako bi što duže na životu održali postojeći protuustavni Izborni zakon jer im omogućava majorizaciju Hrvata u izboru za hrvatskog člana Predsjedništva BiH i formiranju izvršne vlasti u Federaciji BiH./HMS/
wpDiscuz
