Uprava HT Mostar naložila je internu istragu o poslovanju njihovih prethodnika, a nakon brojnih pritužbi na nezakonitosti u radu bivšeg menadžmenta tog javnog poduzeća.
Slobodna Bosna piše kako bi interna kontrola trebala utvrditi kako su i po čijim naredbama i pozivima su proteklih godina u HT-u Mostar zapošljavani pripravnici, ali i detaljno provjeriti navode o grubim kršenjima ljudskih prava.
Posrijedi su, naime, poprilično teške optužbe prema kojima su, kadrovi Alijanse i Platforme, Stipe Prlić i njegovi najbliži suradnici Tomislav Ivanković, Ivica Galić, Branimir Zovko i Renata Kuzman nelegalno prisluškivali nekolicinu uposlenika HT-a Mostar i vršili mobing nad kolegama?!
„Interna kontrola radi uobičajene poslove i u ovom trenutku nismo u mogućnosti dati bilo kakvo priopćenje na tu temu“, kratko je na upit Slobodne Bosne odgovorila glasnogovornica HT-a Mostar Misijana Brkić.
“U polovici tih istih poduzeća izgradio sam vlastite informacijske punktove”, Slavo Kukić, Dnevni list
Međutim, bilo bi naivno ispitivanje afere prisluškivanja unutar HT-a odvojiti od Kukićeve rečenice koja mu se omakla u zanosu paljbe po Čoviću prije nekih mjesec dana. Kukić je tada, akademskim rječnikom apstrahirao “gdje se sve Čović zapišao” pa je u zaključku doslovce ispalio: “U polovici tih istih poduzeća izgradio sam vlastite informacijske punktove” praktički javno priznajući da zlorabi moć koja mu je nekad davno dana iz Sarajeva kako bi valjda i danas zloporabio javni sektor. Jer, logično je postaviti si pitanje, ako može prisluškivati Čovića koga onda od nas ne može?
Upravo Stipe Prlić i ostali optuženi u aferi Gibraltar Kukićevi su kadrovi, i prvi za koje je logično posumnjati da su ujedno i njegovi informacijski punktovi. Oni su postavljeni u upravu HT-a Mostar u doba političkog nasilja Alijanse, i uz kraće pauze ostali su sve do danas. Bude li novih udara na ravnopravnost u FBIH eto njih i sutra.
Uprava HT-a trebala bi do kraja istrage utvrditi što su to točno Slavini punktovi, tko su sve ti ljudi u tim nezavisnim i stručnim punktovima, kolike su im plaće, bio bi red i da mi obični smtrnici znamo koliko plaćamo Slavuje da nas prisluškuju, prema kojem zakonu i pravilniku su ovlašteni da informiraju Kukića i koga su sve za njega prisluškivali sve ove godine?
Javnost bi također trebala znati što sve Slavo Kukić i njegovi znaju o privatnim poslovima klijenata HT-a Mostar. Trebamo li ga se bojati ili je on bezopasan čikica? Ima li javnost pravo znati kome su sve davali te informacije? I na kakav su razvoj događaja utjecali s tolikom količinom moći koje su im davale te informacije?
Ako HT doista jest njegova privatna prćija kako tvrdi, i ako je infrastruktura HT Mostar služila privatnim interesima umjesto javnim, znaju li u HT-u kolikim sudskim odštetama za povredu privatnosti i kršenje ljudskih prava se izlaže ova tvrtka? Hoće li tu odštetu platiti Slavo, Stipe, Lagumdžija ili HT? Ili možda Deutsche Telekom? Ili Inzko koji je kooperativnom Kukiću dao toliku moć?
Povod obračuna Slobodne Bosne sa Kukićem je Kukićeva rečenica u emisiji koja se u šali zove “Pošteno” FTV-a. Radi se inače o zadnjem propagandnom uratku na razini bivših režima. Kukić, najčešći gost FTV-a u povijesti ove kuće, tada je praktički izjavio kako je Slobodna Bosna obično plaćeničko medijsko smeće.
Rečenica je utoliko kontradiktornija kada ju izjavljuje sam Kukić, doktor kontrole medija, tata propagandne škole novinarstva u BIH, tvorac novinarskih poluproizvoda koji i danas truju bh prostor.
Kukić je pored toga kolumnist “nezavisnog” Dnevnog lista, lista vrlo zanimljive političko financijske pozadine o kojoj će se klupko tek rasplitati u budućnosti. Kukić je uz sve to nekadašnji šef upravnog odbora FTV-a koji je strancima uspio prodati priču kako je njegovo militantno i netolerantno tumačenje stvarnosti zapravo avantgarda u postojećim BH okolnostima, pa su mu oni koji su tada radili u OHR-u naivno dali palicu da se igra najutjecajnijim medijem u državi.Posljedica te igre je mutant kojeg danas imamo. Frankenstein novinarstva zvan FTV. FBIH tako postaje jedini entitet u Europi čijim javnim medijem država uopće ne upravlja nego ono postaje oružje jedne uske interesne skupine. Praktički FBIH postaje prvi entitet u svijetu u kojem NGO drži javnu TV.
U oba medija, FTV-u i privatnom Dnevnom listu, kao i na nizu hibirdnih portala izniklih na Platformi Kukićev je potpis. Oba medija primjer su režiranog novinarstva i neprofesionalnosti. Dnevni list je potom odavno zašao u sivu zonu zakona. Reketima krupnih i sitnih riba i poreznim dugom od preko milijun maraka za koji će umjesto Rašića, jedan dan biti optužena njegova žena. Zna Rašić sa ženama. Mačak je Miki. Ta nije Miki od jučer. Postavlja se logično pitanje, koliko je Rašić informacija za reket dobivao od Slave, ili je Slavo toliko odgovoran prema svome poslu, da je sve što je dobivao od punktova, ljubomorno čuvao samo za sebe?
Senad Avdić nije ostao dužan Kukiću. Odgovorio mu je “Slovom o Slavi”:
“Preletio sam prije nekoliko mjeseci udžbenik sociologije autora Slave Kukića po kojem djeca u Federaciji BiH uče osnovne pojmove u toj ozbiljnoj društvenoj nauci; taj galimatijaš besramnog prepisivanja, rudimentarne nepismenosti i akademskog neznanja, provincijskog bulažnjenja kojim se truju generacije, ja bih ukratko nazvao sranjem. Sve dok mi Slavo Kukić i njegovi hercegovački sponzori, poput Stipe Prlića, Lijanovića i inih, ne daju dovoljno para da promijenim mišljenje!”
Ovaj mu je odgovorio salvom uvreda, na akademskoj razini dopisnog člana akademije BIH kakav i dolikuje razini te ugledne kuće:
Znao sam, dakako, da me se zbog izgovorenog, zaludu što je sve to istina, neće štedjeti. No, ni na kraj mi pameti da će se po meni „rafalati“ tako prizemno – da me, recimo, diletanti ocjenjuju u stvarima o kojima im je znanje na razini onog koje o atomskoj fizici posjeduje najobičnije tele. Pardon, i manje od toga – ispričavam se teletu.
Treba li istom mjerom i uzvraćati? Ne. Ako bih htio, mogao bi reći, iako to nije konstrukcija nego gola istina, da je najistureniji slobodnobosnujući nekoć, kako bi „najdražu“ u diplomaciji uhljebio, iz dupeta virio i Lagumdžiji i Komšiću, onima koje danas gotovo svakodnevno secira – baš kao što trenutno, i iz istih razloga, viri SDA-HDZ liderskomu dvojcu. Ali, ja to ne želim. Jer, sirota mi žena ne skrivi baš ništa. Dapače. Njezin je jedini grijeh što prihvati „božju kaznu“ da skrbi o budaletini rodom iz Švrakina sela – i ništa drugo.
Ne želim se baviti ni tvorcima najnovijeg sunovrata Slobodne Bosne. Jer, njihovo riganje otrova po meni školski je primjer ponašanja crkavajućih kljusina. A to, onda, znači da se njima ni ne treba baviti. Naprotiv, treba ih ignorirati – i to ću i učiniti. Tako mi svega, ovo mi je prvi i posljednji put da taj polusvijet spomenuh. Neka se koprcaju u vlastitom dreku, neka se, što se mene tiče, u njemu i uguše.
Poskok.info
wpDiscuz