Amerikanci su bili na dugom putovanju s Joeom Bidenom . Vrući mikrofoni bivšeg potpredsjednika , njegova ” spretnost “, ” gafovi ” i ” opušten i emotivan način ” stvar su obiteljske predaje.
Svatko zna jednu ili dvije ili deset priča o Ujaku Joeu kako šapuće ženi na uho , steže je za struk ili joj miriše kosu .
Nekoliko se žena javilo i opisalo vrlo neugodne situacije koje uključuju njegove upade u njihov osobni prostor.
Ono što se promijenilo nije ozbiljnost ili priroda prijestupa nego nešto drugo: Nitko nikada nije optužio Bidena za nedolično seksualno ponašanje.
Samo što su se glasovi koji pripovijedaju scene promijenili, tako da iste geste promatramo kroz drugu prizmu.
Gledamo kroz objektiv Lucy Flores, koja je u The Cutu napisala da se zbog njezinog susreta s Bidenom prije kampanje 2014. osjećala “nelagodno, odvratno i zbunjeno”. Ili objektiv Amy Lappos, koja je rekla da ju je Biden na dobrotvornoj akciji 2009. zgrabio oko vrata i trljao nosove s njom. “To nije ljubav”, rekao je Lappos za Hartford Courant . “To je seksizam ili mizoginija.”
U srijedu je Biden na Twitteru objavio video priznajući optužbe.
“Granice zaštite osobnog prostora su poništene i ja to shvaćam. . . . Bit ću puno pažljiviji”, rekao je. Ali prestao je da se ispričava.
“Uvijek sam pokušavao uspostaviti ljudsku vezu”, rekao je. “Život je povezivanje s ljudima”, također je rekao. Izjava je nježno implicirala da su Bidenovi kritičari u osnovi bili nesputani – pogrešno shvaćajući ne samo njega nego i višu svrhu svog vremena na zemlji.
U petak je Biden izgledao prkosnije.
“Ne kajem se ni zbog čega što sam učinio”, rekao je . “Nikada nisam namjerno omalovažavao muškarca ili ženu – to nije reputacija koju sam imao otkad sam bio u srednjoj školi, zaboga.”
Istog dana, na konferenciji Međunarodnog bratstva elektrotehničara, u Washingtonu, DC, Biden se našalio o dobivanju dopuštenja od predsjednika sindikata, Lonnieja Stephensona, prije nego što je stavio ruku oko Stephensonovog ramena; zatim se slično našalio o djetetu koje mu se pridružilo na pozornici.
Ono što Biden doživljava kao intimnost, kao empatičnu povezanost, zapravo može biti pristojna tolerancija. Svaka žena poznaje muškarce koji je podsjećaju na Joea Bidena. (Ako je familijarnost njegov brend, onda su žene previše familijarne.)
Ovi muškarci zrače tjelesnošću i prijateljskom bujnošću, poput neurednih labradora – a tko želi djelovati napeto pred labradorom?
Bidenova karizma, za one koji je tako doživljavaju, ovisi o tome da li je malo zločest, a onda o tome hoćemo li mi prozreti njegove dobre (ili barem bezopasne) namjere i dati mu prolaz.
Moglo bi se činiti malim i okrutnim ne dati mu prolaz. Na nekoj razini, političar tako intuitivan i osoban poput Bidena mora shvatiti da se ljudi ne vole osjećati malenima i okrutnima.
Iako je Biden u javnosti već gotovo pedeset godina, njegov prikaz u tisku kao dobronamjernog lupeža star je tek desetak godina. Oduvijek je bio temeljno suosjećajan lik, zahvaljujući strašnim obiteljskim tragedijama koje je proživio: smrt njegove prve žene i kćerkice u prometnoj nesreći, 1972., i, 2015., smrt, od raka, njegovih četrdeset -šestogodišnji sin, Beau. Ipak, na Bidena se dugo gledalo kao na standardnog političara: sklizak, telegeničan, nejasno kompromitiran.
Njegova prva predsjednička kampanja rasplamsala se 1987. godine, zahvaljujući njegovim plagijatima u političkim govorima kao i na pravnom fakultetu.
Godine 1991. nadgledao je saslušanje Clarenca Thomas za potvrđivanje kao predsjednice Vrhovnog suda, gdje se Anita Hill suočila s bijelcima i isključivo muškim ispitivačkim vijećem, a gdje je on odbio pozvati najmanje tri svjedoka koji su mogli potvrditi Thomasov obrazac uznemirujućeg ponašanja. “Biden je cijelo vrijeme bio mastan i umazan”, napisao je Howard Rosenberg u Los Angeles Timesu . (“Cijeli sam život radio na osnaživanju žena”, rekao je Biden u videu u srijedu.)
Tek 2007., dok je razmišljao o ulasku u predsjedničku utrku (“Ja sam taktilan političar i vjerujem svom osjećaju, i kažem vam da mislim da postoji ritam na lopti”), riječ “griješiti” počela je pojavljivati se u izvješćima o Bidenu, dijelom zbog Bidenove primjedbe o tadašnjem kandidatu Baracku Obami. “Mislim, dobili ste prvog mainstream Afroamerikanca koji je artikuliran, bistar i čist i lijepog tipa”, rekao je Biden. Kako su se slične anegdote počele pojavljivati - Biden je Obamu nazivao i “Barackom Amerikom” i ohrabrivao čovjeka u invalidskim kolicima da “ustane” i pusti publiku da ga vidi – glavni kliše o Bidenu postao je da je neuspješno zamućen. Medijski narativi okupili su se oko riječi kao što su “čudan”, “anakron”, “efuzivan”, “nediscipliniran”, “brbljiv” i “narodski”. Wolf Blitzer istaknuo je senatorovu sklonost “neuobičajenim komentarima”; Politico ga je nazvao “pouzdanim izvorom gafova, nezgrapnih izjava i hiperbola”.
Dana 20. siječnja 2009. stigao je novi narativni obrat, s člankom u The Onionu pod naslovom “Joe Biden na inauguraciji dolazi s konjskim repom.”
Komad je obilježio debi lika Diamond Joea s internetske stranice komedije: playboya koji voli automobile i pjeva Pearl Jam sklon stvaranju problema kod Davea & Bustera. (Primjeri naslova: “Biden će neko vrijeme ohladiti pete u Meksiku”, “Bijela kuća prepuna stjenica nakon što je Biden donio ležaljku s pločnika.”) Onionov izmišljeni Biden učinio je da hipermuževni tropi izgledaju ne samo bezopasno, već i divno. Bile su to satirični ekvivalent maženju labradora po glavi. Uglađeni, ženskasti Biden, Biden bez majice koji je nasapunao svoj Trans Am na prilazu Bijeloj kući i glumio u Hennessyjevim reklamama (“Senzualan, moćan, Biden”), bio je, začudo, poznati Biden – što je dijelom razlog zašto je šala upalila tako dobro tako dugo. (Uspjelo je i zbog snažnog kontrasta s besprijekorno državničkim Obamom, spretnim komičarem koji je, za razliku od Bidena, uvijek bio u vlastitoj šali.)
Do 2010. meme “otkačeni ujak” bio je u punom procvatu. “Joe Biden,” napisao je novinar za Washington Times , “stekao je . . . imunitet. Redovito govori stvari u rasponu od glupih preko glupih do nečuvenih, ali godine su ga učinile simpatičnim starim ujakom kojeg više nitko ne shvaća ozbiljno.” U Marie Claire , Alexandra Jacobs opisala je Bidena kao dragog “svakog političara, koji im se približava, stiska ramena”. O kandidatu i njegovoj drugoj supruzi, Jacobs je napisao: “Joe i Jill Biden odišu bračnom toplinom neuobičajenom u zakopčanim krugovima Beltwaya.” Jacobs je također citirao Obaminu pomoćnicu Valerie Jarrett: “Oni su vrlo, vrlo izvanjski demonstrativni.” (Čak i Jill Biden, u svojim nadolazećim memoarima , priznaje da se, na početku njihove veze, zbog Joeovog uzavrelog udvaranja osjećala “čudno i neugodno”, te da je “ponekad smatrala da sva ta privrženost nestaje.”) “Nježna i slobodna”, Times je nazvao Uncle Joea, 2013. Novinarka Amy Chozick otkrila je da je Biden, kada je telefonirao s kolegicom Hillary Clinton, tijekom prvog mandata predsjednika Obame, ponekad potpisivao riječima “Volim te, draga”.
Sljedeće značajno ažuriranje mitologije o Bidenu došlo je 2015. Viralna fotografija potpredsjednika kako masira ramena Stephanie Carter, supruge ministra obrane Asha Cartera, tijekom Carterove prisege, navela je stručnjake da se lukavo pozivaju na “faktor boli”. ” i “fuj faktor”. (U objavi na Mediumu, Carter je branio Bidenov “pokušaj da me podrži.”) Voditelji emisije “Today” sastavili su slide show slika Bidena kako se ugađa ženama. “Joe Biden je najzabavniji potpredsjednik ikada”, rekao je Carson Daly, dok je Willie Geist primijetio da “postaje pomalo zgodan”, a Al Roker se nasmiješio na “potpredsjedničke čarobne prste”. (Ove vrste segmenata su ono na što se Flores poziva kada piše: “Unatoč stalnom nizu slika i povremenom članku, Biden je zadržao svoju titulu Omiljenog američkog ujaka. Povremeno je ta titula degradirana na Američkog jezivog ujaka, ali to u i samo po sebi je podrazumijevalo određenu razinu prihvaćanja.”)
Ako Bidenu nije žao ni zbog čega što je učinio, to je djelomično zato što mu većina muškaraca i neke žene već dugo govore da nema zbog čega žaliti ili, ako žali, da je to ublaženo njegovim zabavna vrijednost. I moguće je zamisliti da nema ničeg inherentno lošeg u poljupcu u potiljak. Ali nepobitno je da ni tu nema ničeg svetog. Trljanje nosa čudno je brdo na kojem treba umrijeti. Bidenov identitet temelji se na bezopasnosti i on se mora držati tog identiteta čak i nakon što se šteta pokaže. Biden možda vjeruje da su se Lucy Flores, Amy Lappos i druge žene osjećale poniženo svojim susretima s njim, ali također vjeruje da njihovo nerazumijevanje njegovih dobrih namjera gubi pravo na naše suosjećanje. Njegov brend je empatijska veza, a da bi je održao, mora se oduprijeti empatijskom povezivanju s nelagodom i posramljenošću žena s kojima se pokušao empatijski povezati, koristeći svoje ruke i usta.
Ako neke demokratske žene još uvijek imaju rezerve naklonosti prema ujaku Joeu, one mogu dijelom potjecati iz jednog od njegovih najvećih političkih nastupa: kada se suočio sa Sarah Palin u potpredsjedničkoj debati u listopadu 2008. U njezinom pregledu Događaja, spisateljica iz Slatea Dahlia Lithwick ponudila je Bidenu nekoliko dalekovidnih savjeta. Palin će “napasti, a vi ćete se nasmiješiti”, napisao je Lithwick . “Ona će se šaliti, a ti ćeš se smijati. Učinite što god trebate – uzmite četiri Percoceta, primijenite Zen tehnike disanja – da spriječite sebe da napadnete ovu ženu.” Upravo tako je i Biden postupio. Ozareni i srdačni muškarac koji se pojavio na pozornici odbijao je Palinove napade s takvom ugodnošću da bi čovjek pomislio da je proveo cijeli život učeći odrediti prioritete i reflektirati osjećaje drugih ljudi. Bila je to prva potpredsjednička debata od 1984. u kojoj je sudjelovala žena, a Biden je preokrenuo rodni scenarij. Bio je pun poštovanja, uvijek nasmijan, na mjestu. Pokazao je uljudnu toleranciju. Glumio je djevojku. Čovjek se pita sjeća li se kakav je to bio osjećaj.
His first Presidential campaign flamed out, in 1987, owing to his plagiarism both on the stump and back in law school
Katy Waldman l poskok.info