Dok je sarajevski Sud BiH usred noći izdavao međunarodnu potjernicu, Milorad Dodik – kako piše Jerusalem Post – već je sjedio u redakciji tog uglednog izraelskog lista i davao ekskluzivni intervju. Ne, nije pobjegao. Nije se krio. Nije se povukao. Sam se javio. Tražio je prostor u izraelskoj javnosti kako bi progovorio o antisemitizmu, o ratu narativa u BiH i o sličnostima koje, po njemu, vežu srpski i židovski narod.
I tu priča postaje zanimljiva.
Dodik je želio poslati poruku Židovima. A poruka glasi: Srbi su demonizirani u vlastitoj zemlji, isto kao što je danas demoniziran Izrael. U Sarajevu, kaže, vijore se palestinske zastave, dok se u Banja Luci diže izraelska. Sarajevo je, tvrdi, postalo centar radikalnog islama, dok je Republika Srpska ostala bastion zapadnih vrijednosti. Tu su, po njemu, strane već odavno jasno podijeljene.
Prenosimo tekst s Jeruzalem Post:
Kada je predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, u srijedu sjeo na ekskluzivni intervju sa mnom u redakciji Jerusalem Posta u Jeruzalemu, učinio je to na vlastiti zahtjev.
Njegovi predstavnici kontaktirali su nas uoči njegova putovanja u Izrael, tražeći platformu putem koje bi se mogao izravno obratiti Izraelcima i širem židovskom svijetu.
Njegova izjava: podići svijest o rastućem antisemitizmu i naglasiti ono što opisuje kao povijesnu vezu između srpskog i židovskog naroda.
Ali manje od 24 sata kasnije, naslovi više nisu govorili o antisemitizmu. Sud u Sarajevu izdao je međunarodnu tjeralicu za Dodikom, optužujući ga za podrivanje ustavnog poretka Bosne i Hercegovine i nepoštivanje odluka Ureda visokog predstavnika – međunarodnog tijela koje nadzire krhki mir u zemlji. Sud je također izdao tjeralicu za predsjednikom parlamenta Republike Srpske, Nenadom Stevandićem.
Dodik je već bio u Izraelu kad je objava došla. Prema Ynetu, napustio je jeruzalemsku konferenciju o antisemitizmu naglo, nakon samo jednog sata, navodno nakon što su mu izraelski dužnosnici poručili da je njegovo prisustvo diplomatski problematično. No, istina je da je ostao do kraja summita i čak je fotografiran s premijerom Benjaminom Netanyahuom.
„Došao sam u Izrael govoriti protiv antisemitizma,“ rekao mi je. „Umjesto toga, osjećao sam se nepoželjno – kao gost kojem su dali do znanja da je uljez.“
Da bismo razumjeli zašto je to važno, i zašto je Jerusalem Post pristao napraviti intervju, važno je sagledati širu sliku.
Dodik nije običan regionalni političar. Kao predsjednik Republike Srpske – srpskog entiteta unutar Bosne i Hercegovine – postao je ključna i polarizirajuća figura u balkanskoj politici.
Nekad viđen kao umjereni reformator, Dodik je u posljednjem desetljeću prigrlio izrazito nacionalistički i proruski stav. Višestruko je prijetio otcjepljenjem Republike Srpske od BiH i sustavno radio na slabljenju centralne vlasti u Sarajevu, što su mu kritičari zamjerili kao guranje zemlje prema novim etničkim podjelama – ili čak gorem.
Njegovi geopolitički savezi također su provokativni. Njeguje bliske odnose s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i često kritizira Europsku uniju i Sjedinjene Države zbog, kako kaže, „intervencionističke politike na Balkanu“.
„Zapad želi nametnuti liberalne vrijednosti koje nemaju veze s našom poviješću ili identitetom“, rekao mi je. „Pokušavali su 30 godina – i nisu uspjeli. Vrijeme je da mi, Srbi, odlučujemo o svojoj budućnosti.“
Dodikovo podupiranje Trumpove politike također je imalo cijenu. Smatra da je njegov upis na američku listu sankcija 2017. bio izravna posljedica njegove javne podrške tadašnjem kandidatu Donaldu Trumpu.
„Bio sam danima udaljen od odlaska na Trumpovu inauguraciju,“ rekao je. „Dva dana prije mog leta, administracija Obame i Bidena stavila me pod sankcije. Bila je to politička kazna.“
Od tada se Dodik postavio kao otvoreni protivnik liberalnog međunarodnog poretka – stav koji rezonira s određenim desničarskim pokretima u Europi i šire. No taj stav mu je donio i sve veću izolaciju.
Zašto Izrael? Zašto sada?
Zašto je onda došao u Izrael i zašto je htio govoriti o antisemitizmu?
„Srbi i Židovi su zajedno stradali,“ rekao je. „Razumijemo što znači biti meta, kad vam prepravljaju povijest, kad vas okrivljuju za sve. To se nama događa u Bosni, kao što se Izraelu događa u svijetu.“
Dodik tvrdi da je Sarajevo, glavni grad BiH, postao središte islamističkog utjecaja, optužujući bošnjačke vođe da održavaju veze s Iranom i dopuštaju širenje radikalnih ideologija.
„Tijekom rata, najveće veleposlanstvo u Sarajevu bilo je iransko – 480 ljudi, većinom špijuni,“ rekao je. „Obučavali su mudžahedine u Bosni, od kojih su neki kasnije sudjelovali u globalnom teroru, uključujući 11. rujna.“
„Antisemitizam se dopušta“ u dijelovima BiH, rekao je, dodajući da se u Sarajevu „na zgrade projiciraju palestinske zastave, dok se u Banjoj Luci diže izraelska.“
Neke Dodikove tvrdnje imaju uporište u stvarnosti. Tijekom rata u BiH 1990-ih, na strani Bošnjaka zaista su bili prisutni strani borci, uključujući i mudžahedine koje je podržavala Iran. Danas neki zapadni dužnosnici izražavaju zabrinutost zbog iranskog i turskog utjecaja u bošnjačkim dijelovima BiH – osobito u kontekstu rasta antisemitizma u Europi.
No Dodik ide i u opasni povijesni revizionizam. Višestruko je negirao genocid u Srebrenici, unatoč presudama Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnog suda pravde. U ovom intervjuu kazao je da je označavanje Srebrenice kao genocida „politička konstrukcija“.
„Rezolucija UN-a o Srebrenici prošla je s 84 od 193 glasa,“ rekao je prošlog tjedna u intervjuu za Post. „To nije konsenzus; to je kampanja. Nema rezolucije o Jasenovcu, gdje su stotine tisuća Srba i Židova ubijeni od strane Hrvata i muslimana. Zašto ne?“
Ova naracija temelji se na osjećaju povijesne žrtve – da su Srbi nepravedno okrivljeni, da ih je Zapad napustio – i prožima većinu Dodikove retorike. No tu je i nit poveznica: duboka naklonost prema Izraelu, osobito Izraelu nakon 8. listopada 2023., onome koji se bori za legitimitet suočen s rastućim međunarodnim neprijateljstvom.
„Nismo zainteresirani za rat“, rekao je. „Ali nismo ni za to da živimo u zemlji gdje se briše naš identitet i krivi nas se za sve. To je ista priča kao i s Izraelom. Pogledajte reakciju na masakr Hamasa, a onda pogledajte kako svijet tretira Izrael.“
Rizična platforma?
Neki se možda pitaju zašto smo Dodiku dali prostor, pogotovo dok se protiv njega vode pravni postupci. No novinarstvo – pravo novinarstvo – znači postavljati pitanja čak i onima s kojima se možda duboko ne slažemo. Znači dopustiti čitateljima da sami sude.
U ovom slučaju postoji i dodatni aspekt: Dodik nije samo balkanski nacionalist; on je i netko tko je izabrao Izrael da iznese svoju poruku. Odlučio se obratiti židovskom narodu – ne iz Moskve ili Beograda, nego iz Jeruzalema. The Post nije i neće zauzimati strane u sukobu koji nije u njegovoj izravnoj nadležnosti.
„Svijet mora razumjeti: Nema mirnog suživota ako se od jedne strane uvijek očekuje isprika,“ rekao je. „Pokušali smo to. Nije uspjelo.“
Cijeli intervju bit će objavljen idućeg tjedna. Dug je, složen i provokativan. Uključuje njegova razmišljanja o Trumpu, Putinu, Ukrajini, Iranu i onome što vidi kao moralni pad Zapada. Neke njegove izjave sigurno će izazvati bijes, dok će druge možda iznenađujuće naići na odobravanje.
Ostanite s nama.
Kraj teksta s Jeruzalem Post.
Komentar:
Ono što je Schmidt zamislio kao krunski udarac, Dodik je pretvorio u prednost. Umjesto da bude izoliran, on sada koristi međunarodne medije za plasiranje narativa o tome kako Zapad preko Sarajeva pokušava ugušiti politička prava Srba. A ako Interpol potjernicu proglasi političkom ili pak Izrael odbije njegovu ekstradiciju – Dodik ne samo da ostaje slobodan. On postaje simbol.
Simbol pobune protiv vladavine putem dekreta jednog čovjeka. Protuustavnih.
Simbol suvereniteta naroda koji više ne pristaje klečati pred neizabranim birokratama.
I baš zato, ovaj intervju u Jerusalem Postu – nije samo diplomatski potez.
On je početak internacionalizacije srpskog pitanja u BiH. I to na sasvim nov način.
Uostalom, nije otišao u Moskvu. Otišao je u Jeruzalem.
Jer zna – ako dobije podršku tamo, priča više nije regionalna.
Postaje – globalna.
Što mislite nakon što je Jerusalem post demantirao objave Klixa i ostalih bošnjačkih medija, hoće li borac za naša civilna prava, kao što je pravo na istinitost informiranja, Christian Kršim Međunarodne Konvencije Schmidt, donijeti dekret kojim će tražiti od halal medija istinito informiranje BH Muslimana? Ili njemu trebaju dezinformacije da opstane?
wpDiscuz
