Prošlo je 100 dana od imenovanja na gradonačelničku funkciju gospodje Benjamine Karić. Postavlja se pitanje da li je gospođa Karić, uistinu sposobna da od sadašnje kasabe napravi grad ?
Novi SDP-ov kolačić
Pozicija ili funkcija gradonačelnika grada Sarajeva, zahvaljujući vladavini i kontroli grada i Kantona Sarajevo od strane SDA stranke, dovedena je na nivo besmislenosti. Tkz. grad, koji je obuhvaćao teritoriju 4 općina, bez ikakve kontrole na suštinskim procesima u gradu kao što su komunalne i socijalne usluge, postao je zasebni entitet gdje se uz odlične mjesečne iznose,daleko od očiju medija zapošljavali politički i rodbinski uhljebi. Ipak dolaskom na vlast sada već nepotojeće čuvene šestorke, najavljena je drastična promjena gradonačelničke funkcije, sa fokusom „pravljenja grada gradom“, odnosno vraćanja oduzetih gradskih nadležnosti od strane sadašnjeg Kantona Sarajevo. U tu svrhu, za tu funkciju odmah je najavljen dinosaurus socijalističke politike, i jedini primjerak multietničkog „patriote“ – Bogić Bogičević. Iako se činilo da je to imenovanje gotova stvar, nepredvidljiva politička bara u Kantonu Sarajevo, je ipak dokazala da ništa nije nemoguće, te zbog unutrašnjih sukoba koji će dovest do dženaze famozne šestorke, proces izbora Bogića Bogičevića na mjesto gradonačelnika nije ostvaren. Tako je uz skandal oko lobiranja za kupovinu glasova u gradskom vijeću, stranka SDP je uspješno završila političku sahranu svog „moralnog kapitalca“, pri tome mu se javno popišavši na njegovu čuvenu „borbu za Bosnu“, za koju se dokazalo da u praksi ne znači ništa. Umjesto Bogića, kao njegova zamjena, imenovana je do tada nepoznata Benjamina Karić.
Populizam i deprofesionalizacija
Gospođa Karić, predstavljenja kao najmlađi doktorant Rimnskog prava, svoje postavljanje od strane stranke na gradonačelničku poziciju doživljela je veoma ozbiljno. Kao nepoznati politički subjekat, krenula je da igra na kratu „prezentiranja novih mladih političkih snaga“, koja je u suštini se svela na agresivnu medijsku propagandu kompletnog djelovanja, što u praksi znači prodaju magle odnosno klasični populizam. Koliko je to politički nezreo potez, govori i činjenica da se na jednoj od svojih „turneja podrške“, gradonačelnica Karić slikala i sa nikim drugim do direktoricom kliničkog centra – Sebijom Izetbegović, i to u trenutku kada su hiljade građana Sarajeva javno svjedočile o užasnom stanju i potencionalnom nesavjesnom liječenju pacijenata u ustanovi u kojoj je profesorica Izetbegović direktor. No takva vrsta „kiksa“, nezreloj političarki Karić nije predstavljala problem, te je ona nastavila praviti nedopustive gafove, prvenstveno u vidu odbrane neodbranjivo pogrešne semantičke formulacije, koja se nalazi na gradskoj Viječnici, koja sugeriše da pojam „Srpski zločinici“ bez konkretnog imena i prezimena se može odnositi na cjelokupni grupu, odnosno polaganjem cvijeća na grobara građanske BiH – Alije Izetbegovića, te apostuliranja „patriotskog narativa“ tako karakterističnog za sve SDA političare, koji pomoću njega štite potencijalne ratne zločince i ratne profitere koji su bliski toj stranci. No ovakav vid ideološkog zaokreta u desno gospođe Karić ne treba da čudi, ako se uzme u obzir činjenica da je dotična priznala kako je uzor jedan od najvećih parlamentarnih ublehaša, koji po svom parlamentarnom stažu jedini prijeti da ugrozi „nenadmašnog“ Halida Genjca – Denis Bečirević. Ipak suštinski problem gradonačelnice koja pretendira da bude „politička promjena“, krije se u jednoj pogubnoj činjenici, a to je da je ona svojim potezom uspjela nešto što nije niti jedan gradonačelnik u historiji grada, a to je da potpuno deprofesionalizira svoj kabinet, imenovanjem „stručnih“ saradnika koji če svoje „usluge“ gradonačelnici nuditi besplatno. Tragikomedija se krije u tome da je ured gradonačelnice, potpisao akt saradnje sa famoznom antikorupcionom agencijom, pri tome izgubivši iz vida, da svaka vrsta saradnje u javnim institucijama u kojoj se ne podliježe radnoj obligaciji i pravnoj odgovornosti je školski primjer korupcije.
Inšallah staza i parkova
U stilu svjetskih značajnih političkih ličnosti, gradonačelnica je napravila press konferenciju, na kojoj je osim prezentacije lijepog poziranja i brošure izostala suštinska prezentacija rada i poteza koji će se desiti u budućnosti. Umjesto toga saznali smo da je gradonačelnica sačuvala sve zaposlen iz prošle administracije, imajući u vidu da su mnogi od njih zaspoleni pod sumnjivim okolnostima. Gradonačelnica je najavila uređenje Trebevića, imajući u vidu da je njen predhodnik uređenje i građenje na tom istom Trebeviću provodio također pod sumnjivim okolnostima. I za kraj gradonačelnica je najavila gradnju „centralnog gradskog parka“, kao i gradnju biciklističke staze koja bi povezala Darivu sa Stupom. O pokretanju aplikacije pred ustavnim sudom, i zalaganju za povrat ustavnih nadležnosti gradu Sarajevu ni riječi. A i zašto bi? Grad čiji je gradski prijevoz na samrti, čija je kompletna komunalna privreda također na samrti, čija je gradska deponija u takvom stanju, da će se o njoj razgovarati tek kada epidemiološka slika bude tako užasna, da stradaju ljudi u njenoj okolini, i ne zaslužuje bolje. I tu je da se razumijemo najmanje kriva aktuelna gradonačelnica Karić, ali međutim iako je nemoguće da ona riješi sve ove stvari, za koje ne postoji magičan štapić, očekivalo se da će se o njima ako ništa drugo, onda za početak pričati više. Jer stavljanje tih stvari u javni kontekst i prioritet jedini je preduslov da se one u budućnosti i riješe.
Poseban problem se odnosi na uspostavljanje saradnje sa susjednim Istočnim Sarajevom, o kojem također nije bilo niti riječi. Već sada je uspostavljen „neprijateljski dijalog sa gradonačelnikom Istočnog Sarajeva, koji se mora vratiti u normalne tokove čim prije. Otvorena pitanja između dva grada podjeljenja entitetskom linijom, također moraju se konačno početi rješavati. Prvenstveno tu mislim na problem komunikacijskog povezivanja, koji suštinski simbolizira podjeljenost grada i teško ratno naslijeđe. Zbog toga je gradonačelnica Karić, prije nego što je otišla u Banja Luku, morala otići u Lukavicu. Za nadati se da će uskoro doći do sazrijevanja i razumijevanja ovih političkih ali i suštinskih stvari. Za kraj želim dati osvrt na izjavu gradonačelnice, kako često iz svog radnog kabineta izlazi u ponoć, kako bi po njenom svjedočenju, „povratila“ povjerenje u instituciju koju predstavlja. Ako gradonačelnica do sada nije razumjela, da njen izbor na tu funkciju nije otvaranje „savjetodavnog kabineta“, u kojem će primati stranke i razgovarati do kasno u noć o stvarima na kojima ona nema nikakvog uticaja za sada, onda se bojim da će ova mlada žena, ostati upamćena po tome da za svog mandata nije uspjela prodati ni službeno vozilo, koje je naslijedila od svog bahatog prethodnika, iako je sama najavila to.
wpDiscuz
