Published On: Sub, pro 8th, 2012

Je li uopće trebalo intervenirati nakon masakra u Srebrenici?!

Vojne interevncije Zapada u inostrantvu i primjer Bosne i Hercegovine kako nije trebalo raditi, kao i sukobi na bh.. stadionima, neke su od tema kojim se ovih dana bavi njemačka dnevni tisak
Piše: Mehmed Smajić, Deutsche Welle
“Posljednje dvije decenije su bile` epoha intervencije `, piše pored ostalog u knjizi zastupnika u Donjem domu britanskog Parlamenta Rory Stewarta i austrijskog socijologa Geralda Knausa pod naslovom` Da li intervencija može funkcionirati `”, počinje Michael Martnes tekst u listu “Frankfurter Allgemeine Zeitung “i nastavlja:” Bazirani na balkanska, afganistanska i iračka iskustva, autori se u knjizi pitaju: što su (vojne) intervencije u inozemstvu mogle postići, a što nisu.
Sigurno je da ‘Epoha intervencija traje `. Ono što je početo na Balkanu, nastavljeno je u Afganistanu ili Libiji. Međutim, stacioniranje raketa “Patriot” na tursko-sirijskoj granici neće biti posljednji sličan slučaj. Naučimo lekciju iz propusta u dosadašnjim intervencijama? Što se nakon okončanja rata desilo na Balkanu? O ovome je nedavo bilo riječi na savjetovanju održanom na Humbolt sveučilištu na kojem je u tijeku diskusije pažnja usmjerena na stav Nijemaca o vojnim intervencijama, posebno Lijevih “.
Onim čime se čude povjesničari, ne moraju se čuditi i političari. Nijemci, koji su zbog američke intervencije u Kuvajtu izašli na ulice uzvikujući “Nedamo krv za naftu”, nisu željeli znati o ubojstvima na Balkanu, jer prije svega u Bosni i Hercegovini nema nafte, zbog čega se nije moglo izaći s tezom da iza svega stoje moćni američki koncerni. Doduše BiH je bogata šumama, ali slogan “Ne damo krv za drva”, nije prošao.
Xavier Bougarel, dobar poznavatelj prilika u BiH i početkom devedesetih godina savjetnik francuskog ministra obrane, kada se prvi put u francuskom ministarstvu vanjskih poslova sastao s diplomatima odgovornim za Jugoslaviju, rekao je ‘Njemačka je kriva za sve `. On je rekao da se trebalo zapitati da li je trebalo intervenirati nakon masakra u Srebrenici.
– Najvažnije pitanje nije bilo stanje u Bosni i Hercegovini, nego naši odnosi prema Njemačkoj. Što bi Nijemci uradili ako interveniramo?
Četiri godine kasnije je NATO poveo rat protiv Srbije s ciljem povlačenja srbijanskih trupa s Kosova. Za tadašnju njemačku vladu nedostatak međunarodne pravne osnove bez mandata Vijeća sigurnosti UN-a bila je velika prepreka što je skoro dovelo do raspada crveno-zelene koalicije (SPD i Zeleni). BiH je primjer kako nije trebalo raditi. Ideja Zapada nakon rata je bila da slobodni izbori i tržišna privreda ‘u zemlju dovedu nove, dobre, elite `.
– Ideja idealne demokratske tranzicije nije funksionisala, kaže Xavier Bougarel. Dejtonski sporazum se pretvorio u ‘slučaj `”, piše pored ostalog u listu Frankfurter Allgemeine Zeitung “.
“Kada se rat vrati na stadione”
“Kada se rat vrati na stadione” je naslov teksta u online izdanju lista “Die Zeit” u kojem se autor, Sebastian Kempkens, osvrće na nerede na bosanskohercegovačkim stadionima.
“Bosanskohercegovačka Premijer liga je podijeljena na klubove i njihove navijače na tri konstitutivne konfesije: Bošnjake, Srbe i Hrvate. Kada se sastaju Srbi i Bošnjaci, pojavi se opasnost da se otvore rane iz prošlosti. Tada Srbi napadaju Bošnjake ili Bošnjaci napadaju Hrvate i obratno. Onaj tko želi razumjeti odakle takva mržnja, mora izaći sa stadiona i pogledati stanje u BiH. BiH je etnički podijeljena zemlja. Svu frustraciju, zbog etničkih netrpeljivosti, navijači ispoljavaju na stadionima. Takvu situciju koriste političari. Često se događa da upravo političari izazovu nerede da bi kasnije profitirali od nacionalističkih izjava.
Ipak, u svakodnevici skoro i da nema sukoba. Možda i zbog toga što gradovi, poput Sarajeva, sve više postaju homogeni i konflikti se uopće ne mogu razviti. Sarajevo je ranije nazivano “Balkanski Jeruzalem”, pošto su u njemu mirno živjeli muslimani, katolici i pravoslavci “, piše pored ostalog u listu” Die Zeit “.


uskrs ephzhb