Je li Hrvoje Klasić namjerno slagao javnost ili je naprosto loš povjesničar?

“Nikada nitko u Kostajnici, Glini, Petrinji, Sisku, ali ni u Splitu ni Zagrebu do 1991. godine nije koristio termin Banovina, nego Banija i Banijci. Gordan Lederer je objavio video iz rata ‘Banijska praskozorja’, ne banovinska”, kazao je dr. Hrvoje Klasić gostujući na N1 televiziji.

Izgovorio je  to u onom nastupu gdje je izvrijeđao sisačkog  biskupa Vladu Košića (‘Košić je uvijek sramota, a sada je posebna sramota’), tvrdeći da je izraz Banovina je jedan od pokušaja pohrvaćivanja onoga što se na potpuno pogrešan način vezalo uz Srbe.

“Na Banovini je većinsko stanovništvo bilo srpsko i morao se naći hrvatskiji termin od onoga koji je koristilo tamošnje stanovništvo. Tako se počinje uvoditi izraz Banovina”, rekao je Hrvoje Klasić.

Ne bi smo reagirali na Klasićeve tvrdnje, za koje svaki solidno obrazovani Hrvat zna da su netočne, ali budući da je riječ o doktoru povijesnih znanosti i sveučilišnom profesoru na Odsjeku za povijest – Filozofskog fakulteta u Zagrebu, čini nam s primjernim objaviti da je ili totalno neupućen ili totalno zlonamjeran.

Od brojnih tekstova objavljenih na temu Banija ili Banovina najprikladnije su nam izjave Marijan Lipovac, zagrebačkog povjesničar i publicist koji radi u Uredu za odnose s javnošću i medije Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Lipovac je je istražio toponime Banija i Banovina koji spominju u tjedniku Banovac, a koji je izlazio u Petrinji od 1888. do 1912., pa do 1914. kao Novi Banovac i zatim ponovno kao Banovac od 1914. do 1919. godine.

Riječ je, kako stoji u zaglavlju  tjednika, o listu za pouku, trgovinu, obrt i gospodarstvo, čiji se digitalizirani brojevi mogu naći na portalu Stare hrvatske novine dostupnom na internetskim stranicama Nacionalne i sveučilišne knjižnice, piše tportal.

Tjednik je, upućuje nas Lipovac, pokrenuo tadašnji načelnik Petrinje Stjepan Pejaković, a podupirao je nekadašnju oporbenu Neovisnu narodnu stranku koja se protivila mađarizaciji Hrvatske.

Medijska zastupljenost toponima kroz povijest

Pretražujući brojeve Banovca prema ključnim riječima – Banija i Banovina – Lipovac je dobio točan podatak o tome koliko je u razdoblju od 1888. do 1919. bio korišten pojam Banovina, a koliko Banija. Prema analizi tportalovog sugovornika, pojam Banovina se u Banovcu u svim padežima spominje 1319 puta, a Banija 568 puta, dok se oba toponima ravnopravno koriste tijekom tri desetljeća izlaženja regionalnog tjednika.

Toponim Banovina korišten je u broju tjednika iz 1910., u kojem se naglašava da je ‘Grad Petrinja bio od uvjek središtem Banovine’, no u prijašnjim brojevima poput onog iz 1893. stoji pak rečenica: ‘U Baniji umire mnogo naroda uprav radi nestašice liečnika.’

Isti naziv za regiju može se naći i u broju iz 1909., u kojem Banovac piše: ‘Dne 8. o. mj. zadesio je Petrinju kao i ostalu Baniju vrlo jak potres.’

Lipovac upućuje na to da je već u broju Banovca iz godine kasnije objavljen članak naziva ‘Banovačka županija’, posvećen ideji da se velika Zagrebačka županija podijeli i da se stvori županija za područje Banovine. U članku je i ova rečenica: ‘Sjedištem nove županije, koja bi imala dobiti historijski svoj predikat “banovinska” imao bi biti grad Petrinja.’

Miroljubiva koegzistencija oba geografska pojma

Povjesničar dodaje da je prema uvidu u objavljene članke očito da su pojam Banovci koristili i Srbi pa tako citira članak iz lista Srbobran iz 1890. godine, u kojem stoji: ‘Srpski narod danas je na pragu svog izbornog i ravnopravnog sabora. Mi Banovci nećemo da budemo posljednji medju braćom.’

Kad je 1913. umjesto Banovca pokrenut Novi Banovac, u prvom broju čitamo: ‘Ovo je naš program, a na gradjanstvu je građa Petrinje i naše lijepe Banije, da Novi Banovac bude mogao uspijevati i raditi na polju narodne prosvjete i privrede. Podupre li nas gradjanstvo i Banija pretplatom i saradnjom, ne će se ni Novi Banovac iznevjeriti svojem obećanju.’

U jednom od brojeva iz 1915. koristi se toponim Banovina, što se može iščitati iz članka u kojem stoji ‘Naši Petrinjci i ostali Banovčani bi time poduprli bez svoga stroška najstarije glasilo naše lijepe Banovine.’

Marijan Lipovac ocjenjuje kako je ‘potpuna neistina to da ga nikad nitko nije koristio do 1991. godine, osim ako za nekoga povijest ne počinje 1941. ili 1945., kada je pojam Banija postao dominantan

Analizirajući korištenje danas prijepornih toponima, Lipovac je u Banovcu naišao i na zanimljiv primjer koegzistencije pojmova Banovina i Banija u članku iz 1917. o podizanju spomen-ploče Svetozaru Borojeviću u rodnim Mečenčanima.

Članak pod naslovom ‘Spomen-ploča vojskovodji Borojeviću’ glasi: ‘Hrvatski Zmaj iz Zagreba javlja, da će dne 28. o. mj. svečano otkriti spomen-ploču u Mečenčanima na rodnoj kući vojskovodje Borojevića, koji svojim umjećem i znanjem već treću godinu, brani monarhiju od nasrtljivih i nevjernih Talijana. Banovina se može ponositi sa svojim sinom, pa bi dobro bilo, da kod te zgode buda okupljena cijela Banija.

Uz to, zaključuje da “nažalost mnogi zainteresirani za ovu temu, pa i poznati povjesničari, prije ulaska u rasprave ne konzultiraju lako dostupne povijesne izvore poput digitaliziranih primjeraka novina, već olako govore napamet”.

O korištenju imena Banovina i Banija piše i Wikipedija

Ozemlje se isprva zvalo Petrinjska ili Kupska krajina, a kad je Leopold I. 1704. predao taj kraj u vlast bana i od tada se ono zove Banska krajina.

Naziv tog ozemlja potječe od riječi ban. Tvorbeno su ispravne obje riječi. Nastale su dodavanjem nastavka -ija, što označava ozemlje pod upravom određenoga dužnosnika (kao biskup – ija, pukovn – ija, župan – ija, major – ija, odnosno dodavanjem nastavka -ina posvojnomu pridjevu, što označava pripadnost područja (kao domov – ina, djedov – ina, knežev – ina, )

Poslije Drugoga svjetskog rata, kad na vlast dolaze komunisti, naziv Banovina se se potpuno istiskuje i koristi Banija.

Poslije demokratskih promjena naziv Banovina stječe širu porabu u javnim medijima i na zemljovidima te postaje češći u izvornih govornika.