Published On: Pet, tra 6th, 2012

Je li dogovor Lagumdžija- Jeremić obnova historijskog sporazuma Karadžić- Filipović?

Podsredstvom Bošnjačkog Instituta kojem se na čelu nalazi Zatko Lagumdžija, a koji je utemeljio Adil Zulfikarpašić i njegov zamjenik Muhamed  Filipović   Tunjo – tvorci  historijskog Sporazuma s Karadžićem Zlatko Lagumdžija pokušava Federaciju BIH  uvesti u  Euroazijsku uniju, kao novu zajednicu, koju bi činile Srbija, Vojvodina, Kosovo, Republika Srpska, Sanđak i Federacija BIH. Velikosrpska ideja da svi Srbi žive u jednoj državi  poklapa se s  bošnjačkom Zelenom  Transverzalom  skr.  ZETRA. To bi bila nova unija na Zapadnom Balkanu koja bi bila okrenuta Moskvi i Ankari s ciljem zaustavljanja  daljnjeg prodora NATO-a  i  Europske Unije prema istoku . 

Piše: Vladimir Perić l Dnevnik.ba

Dr. Lagumdžija, dugogodišnji komunista,  poznat kao kandidat iz reda Jugoslovena  za člana Predsjedništva BIH  iz 1990 god.,  svjestan je da novi dil sa Srbima otvara puteve prema  jugoistoku Europe gdje turska ekonomija i velikootomanska  ambicija užurbano raste i postaje div na tom prostoru. Isto tako, ruska država se ekonomski i politički  organizirala i novi Putinov program koji je najavio u kampanji  bit će jači  utjecaj Ruske federacije u  Euro–azijskoj  politici i ekonomiji.

Lagumdžijino namjerno  stvaranje zahlađenja odnosa s Hrvatima BIH i Hrvatskom jasno pokazuje da on  ciljano zatvara puteve prema Zagrebu  i zapadu,  a potiho ih otvara prema Beogradu. Njegov  nagli angažman u vanjskoj politici  i žurni  dogovor s Vukom  Jeremićem je prvi korak u tom pravcu .

Evidentno je da BIH ne može opstati kao suverena država  zbog nerealne politike u Sarajevu i  njen skori raspad dovodi  bošnjački narod u težak  politički položaj. S obzirom da nitko ne želi  islamsku državu  u srcu  Europe bošnjački lideri ponovno dogovaraju sporazum sa Srbima  bez  znanja Hrvata.

Otvoreni  udar na hrvatske branitelje,  politička majorizacija, uzurpacija proračuna, preuzimanje  gosopodarskih resursa, kršenje slobode medija i prava na maternji jezik hrvatskom narodu u BIH, užurbana centralizacija Federacije BIH,  jasno pokazuje da Hrvate u BIH treba tretirati kao kolateralnu štetu  koja ne smije utjecati na nove – stare  političke dogovore. Izravno neprijateljstvo  Lagumdžije prema Hrvatskoj vladi  i premijeru Milanoviću namjerno   usložnjava  situaciju na jugozapadnom  Balkanu  koji grca  pod recesijom  i može pokrenuti  okidač za nove sukobe širih razmjera .

Otvoreno dekonstituiranje  hrvatskog naroda u BIH  je protuustavni  čin i potrebno je ozbiljno  upozoriti  međunarodnu zajednicu  da hrvatski narod u BIH  ne želi  u Euro –Azijsku  uniju  već svoju budućnost  vidi u NATO-u i Europskoj uniji .

Hrvatska Zajednica Herceg –Bosna i HVO su prije 20 godina spriječili provedbu historijskog Sporazuma Karađić – Filipović  koji je u biti  zločinački pothvat  prema  hrvatskom narodu u BIH.   Pokolj hrvatskih  građana u listopadu 1991 godine (Ravno)  početak je  podmuklih dogovora   dvojice na račun trećeg. Nadamo se  da više nema naivnih Hrvata  u  politici i da će  se  vrlo  brzo zasvirati hrvatska budnica  i na vrijeme spriječiti  nove sporazume dvojice  na štetu hrvatskog naroda u BIH.

S r p s k o – m u s l i m a n s k i   «Historijski sporazum»:  Muhamed Filipović – Radov an Karadžić   ( 2. 8. 1991)*

Tekst srpsko-muslimanskog  sporazuma 

Suočeni sa razvojem  događaja koji u sebi nose sve veću opasnost konfrontacije naša dva naroda, čiji se interesi historijski  ne sukobljavaju i koji nikada nisu imali sukob takve vrste, svjesni svoje odgovornosti pred narodim a  koje zastupamo i svim narodima  Bosne i Hercegovine i Jugoslavije, odlučili smo da u cilju buduće suradnje i mira uspostavimo i  potpišem o sljedeći politički Sporazum:

1.  Svjesni teškoća koje su naslije đene i onih do kojih je doveo dosadašnji politički živo t poslijeizbora,  odlučili smo da  se u duhu otvorenosti i uzajamnog poštovanja, založimo za ostvarenje istorijskih i političkih interesa naša dva  naroda. Pri tome,  ovo nije sporazum ni protiv koga, već za sve i  kao takav biće otvoren svima koji podržavaju  načelo zajedničkog života  u slobodi i punoj ravnopravnosti.

2. Smatramo da osnovu takvog života  čini međusobno priznavanje suverenosti pojedinih naroda i osiguranje punog teritorijalnog integriteta i političkog subjektiviteta naše Republike Bosne i Hercegovine i njenog istovjetnog ustavno-pravnog položaja s ostalim republikama  u zajedničkoj državi Jugoslaviji.

3. Po našem mišljenju Jugoslavija ima puno istorijsko opravdanje kao zajednička država potpuno ravnopravnih republika i naroda, te  ćemo se zalagati za održanje i razvoj takve zajendice.

4. Saglasni smo da Bosna i Hercegovina treba da bude pravno-politički jedinstvena i demokratski uređena federalna jedinica, sa pravnim ingerencijama na svakom dijelu svoje teritorije, pod uslovom da su savezni ustav i zakonodavstvo osnov pravnog sistema zemlje i garant ravnopravnosti građana, naroda i republika.

5. Izražavamo svoj interes da Hrvati u Bosni i Hercegovini žive  sa nama  u punoj ravnopravnosti te ih pozivamo da pristupe ovom  sporazumu. Bez obzira na položaj Republike Hrvatske u ili izvan Jugoslavije, Hrvati u BiH su potpuno ravnopravan narod.

6. Međusobni odnosi građana, naroda i republika u Jugoslaviji bić euređeni u zajedničkom ustavu, uz korišćenje evropskih standarda.

7. Svjesni smo da ovaj Sporazum predstavlja tek političku i historijski osnovu za naš trajan i miran zajednički život. Međutim , ovakav politički  dogovor otvara prostor za nalaženje najkonstruktivnijih i najracionalnijih rješenja na planu funkcionisanja saveznih odnosno zajedničkih organa: monetarnog  sistem a, jedinstvenog tržišta, jedinstvenih oružanih snaga, kao i spoljnih poslova.

8. Isto tako, smatra mo da je optimalna jugoslovenska zajednica ona koja obuhvata svih šest republika i sve narode koji inicijalno konstituišu takvu zajednicu. Svako istupanje iz takve zajednice, onih naroda i republika koje to  žele, podrazumijeva postizanje sporazuma  o tome  i pružanje garancije za realne interese svake od  članica u odnosu na druge.
*
IZVOR: Oslobođenje , 2 . 8. 19 91 .;  Sporazum je objavljen  1. 8. 1991 .  u Beogradu kao „usaglašeni tekst“, dok je  pr ema  nekim izvorima «usuglašen » 14 . 7.  19 91  a po  drugim 1 2 .  8. 1 991 .