Ako netko misli da će Vladimir Putin mirno čekati dok se Milorad Dodik uhićuje zbog presude Suda BiH, institucije koja ne postoji prema Daytonskom sporazumu, koju je nametnuo OHR i koja provodi zakon nametnut od nepostojećeg Schmidta, samoproglašenog visokog predstavnika kojeg Moskva ne priznaje, taj se grdno vara.
Iako je Dodik iznenada odustao od puta u Moskvu i umjesto toga odlučio prisustvovati lokalnim događajima u Banjoj Luci i Trebinju, to nije znak ruske pasivnosti. Baš suprotno – može značiti da Moskva šalje jasnu poruku kako je ovako mudrije te da će sama doći u Bosnu i Hercegovinu, snažnije nego ikad.
Putin već ima dovoljno razloga za direktnu intervenciju u Bosni i Hercegovini. Eventualno uhićenje Dodika, kojeg je Schmidt sam poslao u Moskvu s ironičnom porukom „sretan put“, moglo bi biti fitilj koji će konačno zapaliti geopolitičku eksploziju.
Dodik je sve pripremio. Još se samo treba predati Tužiteljstvu BiH ako želi konačnu pobjedu. Konačan glogov kolac u srce Schmidtu bila bi njegova samovoljna predaja. Ona bi pokrenula masovne prosvjede i potpuno zacementirala Daytonsku ludaru.
Problem nije Dodik kao takav.
Problem je činjenica da Sud BiH, kreiran mimo Daytona, provodi zakon koji je nametnuo visoki predstavnik bez ruske suglasnosti. To je kao da zapadne zemlje proglase suverenost nad Antarktikom bez da se konzultiraju s Rusijom. Na Balkanu, jednako tako, Schmidtove odluke bez legitimiteta tretiraju se kao međunarodni standard, što je samo po sebi skandalozno i za Hrvatsku i za Srbiju.
Upravo tu nastupa Dodikova moralna nadmoć – odbijanjem priznanja Schmidtovog zakona i odluke suda, on ne čini ništa što ne bi učinila i sama Rusija. Dodik se čak i pojavio na tom sudu, pokazujući svoje nepoštivanje nelegitimne institucije na dostojanstven način.
Schmidt, koji je svojim ciničnim „sretan put u Moskvu“ zapravo sam prizvao Putina, nije mogao dati bolji povod Rusiji da aktivno uđe u bosanskohercegovačku krizu. Tome u prilog jasno ide i nedavna poruka glasnogovornice ruskog ministarstva vanjskih poslova Marije Zaharove, koja je upozorila da će bilo kakav pokušaj “ukidanja” Republike Srpske i kaznenog progona Dodika imati najozbiljnije posljedice za mir, sigurnost i stabilnost u BiH i na Balkanu. Rusija se otvoreno pozicionira kao zaštitnik Dodika i RS-a, te najavljuje svoju spremnost za značajnije političko i diplomatsko uključivanje ukoliko situacija eskalira.
Politološki gledano, povijest ruskih intervencija pokazuje da Kremlj preferira osobno uključenje predsjednika Putina u situacije koje nose najveću međunarodnu težinu. Putin, poznat po taktičkim šah mat potezima poput Krima i Sirije, mogao bi osobnim dolaskom jasno staviti do znanja da Rusija inzistira na povratku u daytonske okvire, čime bi se direktno umiješao u geopolitiku Zapadnog Balkana.
Putin bi u Banja Luci mogao poslati snažnu poruku da podržava Daytonski dio BiH, očekujući od ostatka zemlje povratak u okvire Daytonskog sporazuma, uz jasne zahtjeve:
Kazneni progon i uhićenje Schmidta, kojeg Rusija smatra nelegalnim prevarantom.
Ukidanje svih amandmana na ustave koje je nametnuo visoki predstavnik, nakon što je postalo jasno da zapad OHR koristi kako bi ismijao međunarodno pravo.
Rusija bi tako mogla, umjesto remetilačkog faktora, postati novi svjetski policajac koji inzistira na poštivanju međunarodnih mirovnih sporazuma.
Putinov dolazak, umjesto Lavrova, signalizirao bi nedvosmislenu odlučnost Kremlja. Lavrov dolazi nakon što Putin postavi temelje, a Putin osobno dolazi kada želi postići maksimalan učinak. Time bi pokušaj uhićenja Dodika mogao postati bumerang Zapadu, a Putin bi umjesto jednog Dodika mogao dobiti cijelu BiH kao polje za geopolitičku partiju šaha.
Putinov dolazak u Srpsku bio bi više od simbolike. Time bi nastupila nova era u međunarodnim odnosima, a upućeniji govore da će na sastanku s Trumpom tema BiH biti jedna od ključnih. Neki tvrde kako će više stvari biti riješeno u paketu te da bi nakon tog sastanka i američka diplomacija mogla značajno promijeniti svoj pristup prema BiH.
wpDiscuz
