Veliki uspjeh srpske U-20 reprezentacije koja je u subotu osvojila naslov svjetskog prvaka podsjetila je legendarnog nogometaša Predraga Mijatovića na veliki uspjeh njegove generacije 1987. godine. Tada su svijetom zavladali Boban, Šuker, Prosinečki, Savičević… a Peđa tvrdi kako je jasno što bi se dogodilo da se Jugoslavija nije raspala.
Legendarne Čileance vodio je hrvatski stručnjak Mirko Jozić, a većini tih mladih budućih zvijezda bio je to prvi veliki trofej u karijeri.
“To je bio prvi trofej u mojoj karijeri i svi ga se mi vrlo dobro sjećamo i danas. Bili smo momčad mladih igrača koji su igrali briljantno, a većina nas je potom otišla u neke od najvećih svjetskih klubova”,
Fantastični Čilenaci su, donosi FIFA, razbuktali maštu cijele Jugoslavije, navijači su sanjali što će tek ta sjajna generacija napraviti u budućnosti, ali ‘ona je izbio rat i ništa više nije bilo isto’.
“Imali smo sve potrebno postati jedna od najboljih momčadi na planetu, ali rat je sve promijenio. Klubovi s Balkana se nisu mogli nadmetati u Europi četiri godine, između 1992. i 1996. godine smo igrali samo prijateljske utakmice i zapravo smo propustili četiri godine kad smo bili u najboljoj formi, u naponu snage”, rekao je Mijatović i prisjetio se izbacivanja Jugoslavije s Eura 1992. godine.
“To su bila najteža vremena. Imali smo puno problema u momčadi, postojala je ta napetost među igračima, određeni pritisak, i dosta smo vremena provodili misleći na stvari koje nemaju veze s nogometom. Na kraju, nismo uopće zaigrali na tom prvenstvu i vratili smo se kućama, svaki u svoj grad, u svoju zemlju, koje su sada bile podijeljene”.
Mijatović i dan danas smatra da je Jugoslavija tih devedesetih godina mogla napraviti velike stvari u nogometnom smislu.
“Pa pogledajte samo Hrvatsku 1998. godine kada je osvojila treće mjesto na Svjetskom prvenstvu, a Jugoslavija ušla u drugi krug. Bili su to sjajni igrači, baš kao što ih ima i danas. Pogledajte Srbiju, Crnu Goru i Hrvatsku, to su igrači koji igraju na najvišem nivou – Edin Džeko, Stevan Jovetić, Miralem Pjanić, Darijo Srna, Luka Modrić i Ivan Rakitić, svatko može vidjeti kakva bi to fantastična momčad bila”, zaključio je Mijatović.
Legendarne Čileance vodio je hrvatski stručnjak Mirko Jozić, a većini tih mladih budućih zvijezda bio je to prvi veliki trofej u karijeri.
“To je bio prvi trofej u mojoj karijeri i svi ga se mi vrlo dobro sjećamo i danas. Bili smo momčad mladih igrača koji su igrali briljantno, a većina nas je potom otišla u neke od najvećih svjetskih klubova”,
Fantastični Čilenaci su, donosi FIFA, razbuktali maštu cijele Jugoslavije, navijači su sanjali što će tek ta sjajna generacija napraviti u budućnosti, ali ‘ona je izbio rat i ništa više nije bilo isto’.
“Imali smo sve potrebno postati jedna od najboljih momčadi na planetu, ali rat je sve promijenio. Klubovi s Balkana se nisu mogli nadmetati u Europi četiri godine, između 1992. i 1996. godine smo igrali samo prijateljske utakmice i zapravo smo propustili četiri godine kad smo bili u najboljoj formi, u naponu snage”, rekao je Mijatović i prisjetio se izbacivanja Jugoslavije s Eura 1992. godine.
“To su bila najteža vremena. Imali smo puno problema u momčadi, postojala je ta napetost među igračima, određeni pritisak, i dosta smo vremena provodili misleći na stvari koje nemaju veze s nogometom. Na kraju, nismo uopće zaigrali na tom prvenstvu i vratili smo se kućama, svaki u svoj grad, u svoju zemlju, koje su sada bile podijeljene”.
Mijatović i dan danas smatra da je Jugoslavija tih devedesetih godina mogla napraviti velike stvari u nogometnom smislu.
“Pa pogledajte samo Hrvatsku 1998. godine kada je osvojila treće mjesto na Svjetskom prvenstvu, a Jugoslavija ušla u drugi krug. Bili su to sjajni igrači, baš kao što ih ima i danas. Pogledajte Srbiju, Crnu Goru i Hrvatsku, to su igrači koji igraju na najvišem nivou – Edin Džeko, Stevan Jovetić, Miralem Pjanić, Darijo Srna, Luka Modrić i Ivan Rakitić, svatko može vidjeti kakva bi to fantastična momčad bila”, zaključio je Mijatović.
wpDiscuz