Završila je još jedna sezona Premijer lige BiH, u kojoj su igrači HŠK Zrinjskog osvajanjem drugog mjesta izborili novi nastup na međunarodnoj sceni.
Iako Zrinjski svake sezone cilja na prvo mjesto, ove godine se morao zadovoljiti mjestom viceprvaka, a nešto više o tome rekao nam je jedan od najboljih igrača Premijer lige, branič Zrinjskog, Slobodan Jakovljević.
U organizaciji Sindikata profesionalnih nogometaša BiH u Sarajevu je održana ceremonija “Kristalnih 11” na kojoj su nagrađeni najbolji pojedinci u sezoni 2018./2019. u izboru trenera i igrača svih 12 klubova. Treću sezonu u nizu, naš sugovornik Slobodan Jakovljević, našao je svoje mjesto u najboljoj momčadi prvenstva i samim tim pokazao svoju kvalitetu.
Još jedna uzbudljiva sezona Premijer lige je završila, kakvi su tvoji dojmovi?
– Klub kao što je Zrinjski uvijek teži ka mjestu prvaka, normalno i drugo mjesto koje smo ostvarili nije smak svijeta, ali prethodni cilj nam je bio prvo mjesto. Ipak zadovoljni smo što smo uspjeli da osiguramo odlazak u Europu. Što se mene tiče, na periode sam zadovoljan, dok s druge strane nisam nikako. Sarajevo je zasluženo pobijedilo i ovom prilikom im sportski čestitam… Generalno smatram da smo mi igrači najviše krivi za drugo mjesto, naročito za sam početak sezone. Dodao bih još dvije utakmice koje su, po mom mišljenju, naš klub skinuli s trona su utakmice protiv Zvijezde 09 gdje smo izgubili 0:1 i Radnik kući…
Nagrada „Kristalnih 11“ je i ove godine u tvojim rukama. Rijetki se mogu pohvaliti takvim uspjehom?
– Za mene je izuzetno veliki poticaj što sam po treći put izabran u idealnu momčad. Pošto sam neki dan napunio 30 godina, to mi je i kao poklon, tako da sam veoma sretan što su moje nogometne kolege glasale za mene, zaista to mi predstavlja veliku čast i poticaj za moj budući rad u nogometu.
S obzirom na to da si produžio ugovor s HŠK Zrinjski i da ćeš ostati u Mostaru, kakva su tvoja očekivanja u Europi?
– Ja Mostar smatram svojim gradom i iskreno ovdje se osjećam kao kod kuće. Iako ima stvarno dosta ponuda, ne bih mijenjao sredinu pošto-zašto. To bi morala da bude velika financijska promjena. U Mostaru sam pronašao sebe i možda bih volio da svoju karijeru završim ovdje u svom najdražem klubu Zrinjskom, iako neke inozemne ponude nikada nisu na odmet. Europa ove godine.. Prva dva pretkola smo nositelji i ja zaista vjerujem u pobjedu, iako sve zavisi od odvijanja naših treninga i same situacije u klubu. Svakako bih volio da rezultat bude pozitivan.
Kao dugogodišnji igrač Premijer lige, kakva su tvoja zapažanja?
– Pa evo, ovo je peta godina kako igram ovdje u Bosni i Hercegovini. Od mog dolaska u Radnik, kada je bilo je 16 klubova, liga smanjivala na 12 klubova koliko ih ima i sada. Sigurno da se stupanj kvalitete lige itekako pojačao. A što se tiče naših susjednih liga rekao bih da oni imaju samo bolju infrastrukturu, gdje se jedino ističu klubovi kao što su Dinamo i Hajduk u Hrvatskoj i Zvezda i Partizan u Srbiji. Ostatak klubova se slaže s našim kadrom igrača koje imamo u BiH.
Kako je počela tvoja ljubav prema nogometu, što je presudilo da on ostane tvoje glavno životno zanimanje?
– Kao i svim klincima, kada nam daju loptu ispred kuće ili škole, ti ‘pimplaš’ i igraš konstantno i tako nesvjesno zavoliš tu loptu. S druge strane moj otac je bivši nogometaš, pa je to možda dodatno utjecalo da se usmjerim ka sportu i da ostanem u tome do kraja. Na Kosovu i Metohiji su počeli moji prvi koraci, ali s obzirom na situaciju koja je vladala tih godina, mogli smo samo da se okupljamo i neprofesionalno igramo nogomet u tim školskim danima. Tako da 2004. godine zajedno sa svojim bratom blizancem odlazim u Novi Sad, gdje smo zajedno igrali dok nisu došle seniorske selekcije. Tu smo se razdvojili. Također smo još u dva navrata odigrali zajedno jednu godinu u Mađarskoj i drugu, mnogo važnu za mene u Radniku. U Radniku sam osvojio svoj prvi, pa nekako i najdraži trofej, naravno pored trofeja sa Zrinjskim – kroz osmijeh govori Slobodan.
Opće je poznato da je zbog srčanosti i iskrenosti na terenu ime Slobodan Jakovljević omiljen među navijačima. Jesi li takav i privatno?
– Iskoristio bih ovu priliku i zahvalio se navijačima koji su od prvog dana uz mene. Ne znam hoću li ikada moći da im vratim svojim požrtvovanjem na terenu, blagodarim ih i veliko im hvala na tome. Što se tiče mog privatnog izdanja, ne razlikuje se od izdanja na terenu, znam da planem često, ali idem uvijek po srcu, to mi je nekako vodilja. Kakva osjećanja nosim u sebi tako ih i ispoljavam, zaista ne umijem drugačije. Vrijeme koje je slobodno, iskorištavam na svom individualnu radu, a kada se nađe slobodno vrijeme izvan toga, onda definitivno volim da pročitam neku dobru knjigu.
Sigurno da nijednu karijeru ne čine samo lijepi trenuci. Je li bilo trenutaka kada je bilo tako teško da si možda poželio odustati od nogometa?
– Pa dobro, to je sastavni dio, ali nikada nisam bio na izmaku, gdje bih rekao da ću da dignem sidro i kažem toliko od mene, dosta. Najteže mi je bilo kada sam išao na posudbu dok sam bio u Novom Sadu. Ali nisam prestao da vjerujem u svoj dječački san da ću igrati prvu ligu neke zemlje i evo to se ostvarilo. Igram u najboljem klubu u Bosni i Hercegovini, svom Zrinjskom…
Tvoj životni moto kroz koji se vodiš?
– Pročitao se negdje od Tolstoja jako dobar citat koji glasi ‘Ja živim po srcu, a vi živite kako vam je volja.’ S druge strane ne mislimo svi isto, niti ja želim da bilo kome namećem svoje mišljenje, ali ja se osobno slažem s tim i vodim se svojim osjećanjima i strašću…
Poznato je da u Mostaru djevojke jako vole nogometaše Zrinjskoga, kako se ti nosiš s tim?
– (Uzdah) Pa, ne znam, ne bih to komentirao. Trenutno nemam djevojku, nisam zauzet, ali sam zaljubljen.
Jakovljević govori srčano kada priča o emocijama. Takav je privatno, na terenu, ali i u ovom razgovoru za Pogled.ba.
Svoju srčanost i emocije prenosi na suigrače, prijatelje i sve oko sebe. Slobodan Jakovljević je pravi borac u svakom smislu te riječi.
Tamara Stojanović l Pogled.ba