“Ona ne može ovakva više biti. Ovakva može, ali ne može onakva kakva je… Srpsko-hrvatsko-muslimanska Bosna kao neka zajednička država sa zajedničkim vladama, sa zajedničkim Predsjedništvom u kojima bi oni delegirali četnike, ovi ustaše, unutra u tu Vladu koju smo mi pokušavali, radi legaliteta nekog da održavamo, nije moguća”.
Tako je 14.11. 1993. u Zenici govorio predsjednik Predsjedništva Republike BiH Alija Izetbegović.
Transkript njegova govora snimljenog na magnetofonsku vrpcu, objavio je HSS BiH, u priopćenju za javnost, čiji je preslik u posjedu Hrvatskog Medijskog Servisa, a u kojem je Glavni odbor ove stranke oštro kritizira Izetbegovićeve stavove izrečene na skupu u Zenici, te u intervju TV BiH, koja je u to vrijeme bila pod kontrolom SDA i Armije R BiH.
Govor Alije Izetbegovića od prije 23 godine u Zenici ne bi bilo posebno zanimljiv da ne razbija stereotipe koje godinama stvara političko i medijsko Sarajevo o tome kako su srpski i hrvatski lideri u BiH, “dijelili Bosnu”, provodeći navodni plan Tuđmana i Miloševića, dok se Alija Izetbegović borio za očuvanje “jedinstvene, cjelovite, multetničke države”.
Izetbegovićev govor u Zenicu, suprotnom takvim stereotipima, pokazuje kako je Izetbegović senior bio uvjeren i govorio ono što danas neprestano ponavlja Dodik kako BiH nije moguća. S tom razlikom da Dodik političke predstavnike druga dva naroda, ne naziva fašistima, ustašama, balijama, kao što Izetbegović naziva političke predstavnike Hrvata i Srba fašistima, ustašama i četnicima.
Prva etapa
-Molim vas, to je moje uvjerenje, nastavlja Izetbegović svoj govor na stranačkom skupu u Zenici, nakon svih nevolja koje smo s njima preživjeli. Ovo je samo jedan detalj. Pazite, mi sastavljamo Vladu onda kažu – evo ministar finansija taj i taj, veliki je Bosanac itd. itd. Onda on dođe i sad opstrukcija za opstrukcijom. Pelivan, onda guverner banke Andrijić. Naime, država u kojoj nema lojalnosti jednog velikog, ogromnog broja ljudi ne može postojati, ne može da funkcionira. Nije samo u pitanju lojalnost, u pitanju je da jedan čitav niz ljudi je nasrnuo na tu državu. Oni koji trebaju da je brane otišloi su u planine i počleli da pucaju, da ruše. I dalje se insisitra na tome da je to moguće. Ja vam kažem da to nije moguće. Moguća je jedna nova Bosna i Hercegovina, jednog dana, drugačija. Ali, sa njima nije moguće. Ja sam godinu i po dana, u mirnom vremenu, godinu i po dana u ratu, moje iskustvo mislim i vaše iskustvo morate da budete pred sobom iskreni, takva država nije moguća. Evo, da iskoristim priliku da vam kažem kako mislim da je moguća. Ne mislim da treba da se odreknemo BiH, ne daj Bože. Kad smo platili tolike žrtve, kad smo podnijeli tolike patnje, mi treba da nastavimo da se izborimo konačno da imamo BiH kao državu, imamo pravo na nju. Platili smo vrlo visoku cijenu. Mislim da treba da tu borbu vodimo u dvije etape. U prvoj etapi trebamo vojno da osiguramo oslobođenje krajeva u kojima s nalazi, u kojima živi većinski muslimanski narod. Zato što je to narod koji je podnio najviše, na koncu konaca najviše je zainteresovan za tu BiH: Koji je sasvim sigurno lojalan jer druge domovine nema i koji je teret rata za tu BiH platio najvišom cijenom, govorio Izetbegović uvijeno o stvaranju bošnjačke države na teritoriju pod kontrolom Armije R BiH, pa nastavlja:
Druga etapa
-Drugi dio borbe za BiH, radi integracije BiH trebao bi da se vodi, po mom mišljenju političkim sredstvima. Nisam siguran da ćemo moći vojnim sredstvima da osvajamo Drvar, Banjaluku, Trebinje itd. Nisam siguran. Možda ćemo moći. Čak sam siguran da bi mogli, da bi imali oružje. Ali ako ostanu iste međunarodne pirlike, bolje rečeno neprilike kakve su sada, najvjerojatnije ćemo morati ovaj drugi dio voditi na jedan način uzimajući u obzir jedan faktor koji se zove vrijeme na onaj način kako je to, recimo, Zapadna Njemačka se izborila za cijelinu Njemačke. Ne vojnim putem, nego nadmoćnošću modela političkkog koji je tamo vladao.
Ovaj dio Izetbegovićevog govora otkriva kako usporedba koju je koristio Zlatko Lagumdžija, nakon izbora 2010., Federacije BiH, u kojoj je njegova stranka napravila vlast bez predstavnika Hrvata sa zapadnom Njemačkom, a RS s Istočnom, nije njegov orginalni izum, već ideja Alije Izetbegovića, koji predstavnike Hrvata i Srba otvoreno naziva fašistima.
Mi i oni- ustaše i četnici
-Mi imamo sada, kad pogledamo Bosnu, svjetle i mračne epohe. To su ove koje su u mraku,. koje su pod fašizmom. Jednim ili drugim, sasvim svejedno, srpskim ili hrvatskim fašizmom. Imamo ovdje ovo što kontroliše naša Armija i naša Vlada, taj dio u kojima… ne baš sa punim rezultatom, ali izvjesnim rezultatom da održimo neki stepen demokratije, civilizacije neki stepen ljudskih sloboda koji naravno podliježe istim ograničenjima zbog rata objektivnim ali u kojima se uporno pokušava da je moguće graditi jedan civilizovan život. U Varešu, uprkos tome što su oni istjerali to stanovništvo, ne mi nego oni, oni su ga istjerali. Rećiću vam zašto. Tamo se nalazi 1000 Hrvata. Jedan broj Hrvata se vraća tamo. Nikome neće faliti dlaka s glave. Mi ne bismo bili ono što smo ne bi bili ta vlast kako se nazivamo nekom demokratskom vlašu ako bi mi progonili te ljude. Mi ćemo pokušati da na oslobođenom djelu BiH nikada se ne odričući i ne zaboravljajući onaj ostali dio, mi ćemo pokušati da organizujemo jednu vlast koja je dostojna i koja će poštovati neke minimalne, osnovne elementarne standarde civilizacije, civilizovanog načina življenja. A to nzači, prevedeno na politički jezik, da imamo Bosnu i Hercegovinu u kojoj neće niko biti progonjen zbog svoje vjere, zbog svoje nacije i zbog svog političkog opredjeljenja. Zbog te tri stvari neće biti niko progonjen. To bi mogla da bude konstanta toga. Sve drugo će se možda tu i tamo mjenjati i biti nešto drugačije definirano, ali mislim da će to ostati i mislim da će to, udruženo sa principom slobodnog tržišta i onoga što to može da dadne, jer mi držimo najindustrijskiji dio i najrazvijeniji dio BiH, može da pobijedi ovaj mrak u kome žive danas dijelovi Bosne. To je otprilike jedan povod da vam kažem da onako ne može da se živi. Jer onakvu BiH ponovo, jer šta znači danas muslimansko sppsko hrvatska BiH ili Bosna tri konstitutivna naroda pa onda naravno nismo mi ti koji ćemo određivati koji će biti Srbi unutra nego su tu oni koji će određivati. A oni će odrediti četnike. Drugi će odrediti ustaše. I kako vi možete imati jednu demokratsku Vladu plus sa ustašama i četnicima koji će onda bilo izravno rušiti tu državu bilo opstruirati na svkaom koraku. Bušiti rupe gdje god mogu tamo. A vi onda mučite se i sipajte u tu bačvu koja je šuplja na sto mjesta. I nikada nećete moći da stvorite jedan koliki-toliki stepen normalnog življenja tamo biti neki standard jer će to stalno biti kradeno, opstruirano, itd. Mislim da moramo ono što je rekao jedan naš dobar novinar moramo nažalost spaliti neke drage iluzije. Ako to ne uradimo, bojim se da ćemo dalje plaćati skupu cijenu. Od nekih iluzijaa se moramo, ne znam kako dragih, konačno pogledati realnostima u oči i mislim da nismom nikome ništa dužni. Svi su nama dužni. Nikome mi ništa nismo dužni, zaključio je Izetbegović.
Reakcija HSS BiH
Nakon što su objavili transkript Izetbegovićeva govora Glavni odbor HSS BiH ga je u istom priopćenju oštro kritizirao.
Izjava g. Izetbegovića, predsjednika Predsjedništva RBiH, izrečena 14.XI. u Zenici i odmah potom njegov intervju TV BiH, 18. XI. sadržajem i porukama izazvali su učlansvu HSS i nemalom broju hrvatskog življa brojne nedoumice, pa i ozbiljna strahovanja, navodi se u priopćenju Glavnog odbora HSS BiH i nastavlja:
Ocjene i izlaganja g. Izetbegovića izrečena u ta dva navrata u HSS i kod Hrvata shvaćeni su kao zalaganje za nastavak rata, i to prvenstveno protiv Hrvata ali i ozbiljan zaokret u definiranju državno pravnog ustrojstva BiH. Osim što su Izetbegovićevi istupi ostali sam na tumačenju organizacije vlasti u bosanskoj (muslimanskoj) republici, oni sadrže i niz ocjena o pojedinim narodima bez nužne distinkcije žita od kukolja, čime on više ne samo implicira nego eksplicite govori o najviše zainteresiranim i najzaslužnijim narodima isključujući druge i njihovo pravo i interes za BiH, kao zajedničku i demokratsku zajednicu ravnopravnih naroda s nedjeljivim kolektivnim i individualnim pravima i slobodama. Članstvo HSS se pita što znači zalaganje za reduciranu BiH, i je li ona takva reducirana još uvijek BiH’ Znači li to da g. Izetbegović odriće interes i pravo drugim narodima da BiH izgrađuju kao vlastitu državu, jer on se pita što znači danas muslimansko srpsko hrvatska BiH ili BiH tri konstitutivna naroda. Odgovor koji nudi nije u skladu s funkcijom koju obnaša. Naime, on kaže da ona to ne može biti.
Hrvate i Srbe izbjegava nazivati njihovim imenima
Možda nije umjesno, ali HSS mora upozoriti predsjednika Predsjedništva da BiH može postojati jedino kao zajednica tri ravnopravna naroda, tri konstitutivna naroda jer pravo muslimanskog naroda na njegovu državu jednakopravno je s pravom druga dva naroda u BiH. To što su vodstva ovog ili onog naroda otišla u planine i počela da pucaju ne isključuje pravo i interes tih naroda da BiH bude i njihova domovina i njihova džrava.
HSS ocjenjuje kao uvredljivo inzistiranje g. Izetbegovića na terminima “mi” i “oni” gdje izbjegava da hrvatski i srpski narod nazove njihvim imenima. Pravo je g. Izetbegovića da zastupa interese muslimanskog naroda, ali ga funkcija koju obnaša još uvijek obvezuje i na zaštitu prava drugih dvaju naroda. Pogotovo je neprihvatljivo imputiranje hrvatskom i srpskom narodu da će oni odrediti ustaše i četnike u budućoj organizaciji BiH gdje predsjednik ne razlikuje narode i odrode. Članstvo HSS i Hrvati se pitaju ne krije li se u tome namjera da netko drugi izvan tih naroda određuje podobne ljude koji bi trebali da zastupaju interese hrvatskog ili drugih naroda. Izetbegovićev stav da ćemo njih slomiti u Bosni shvaćamo kao poticaj na daljknji rat protiv Hrvata i definitivno razračunavanje između hrvatskog i muslimanskog naroda. Čak i kad g. Izetbegović kaže da će ratom vratiti teritorije u kojima su Muslimani bili u većini, ipak ne ide na Zvornik, Foču, Kozarac, Prijedor, nego na hrvatske enklave u središnjoj Bosni. Doda li se ovome i njegova tvrdnja da su Hrvati učlinili gore stvari nego četnici ne možemo a da ne primjetimo daje time grubo falaficirao činjenice o broju stradalih licitirajući žrtvama i zaboravljajući na vlastite izjave od prije samo koji mjesec unatrag. Tvrdnja g. Izetbegovića da su svi nama dužni, upućuje na zaključak da “dug” treba naplatiti, što izaziva dodatni strah od revanšizma i bojazan od progona koji neće prezati ni od nekih novih slučajeva tipa Fojnica. Pritom nisu nimalno utješnja njegova nastojanja da se u bosanskoj (muslimanskoj) republici izradi neki stepen demokratske civilizacije i poštivanje nekih minimalnih standarda civilizacije. Predjsednikovo nije da nastoji, nego da garantira ljudska i nacionalna prava i slobode a i tu ne minimalne. Mimalne imamo sad!
Usporedba Hrvata i Srba s Arapima u Francuskoj
Neumjesnim, u najmanju ruku, smatramo predsjednikovo uspoređivanje Hrvata i Srba u budućoj bosanskoj republici s položajem Arapa u Francuskoj, jer takve ne mogu i ne smiju biti ni prava Muslimana u druge dvije buduće republike. Hrvati u BiH nisu i neće biti nacionalna manjina nego narod pa ma koliko bili statisička manjima.
I do sada je često g. Izetbegović mjenjao stajališta. Ovaj put je novo to što se prvi put do kraja deklarirao kao muslimanski lider, najavljujući i organizaciju buduće središnje republike u BiH kao čisto muslimanske bez participacije u vlasti drugih naroda. To može imati dalekosežne političke posljedice osim to ga što do kraja oponaša model Boban-Karadžić. To obvezuje HSS da se odredi prema takvoj orijentaciji i odluči o svrhovitosti ostajanja predstavnika HSS u vlasti, a pred međunarodnom zajednicom pokrene inicijativu za zaštitu interesa hrvatskog naroda u BiH.
“Demokraciju u bosanskoj republici”- Hrvati osjetili u Bugojnu, Zenici, Travniku…
HSS ne može a da ne primjeti da g. Izetbegović obećava Hrvatima koji ostaju u bosanskoj republici demokraciju i da im neće faliti dlaka s glave, a imamo podatke da Hrvati trpe progone, pljačlke, zatvore u Travniku, Zenici, Bugojnu u koji još ni međunarodni crveni križ nije ušao, a na dolazak stranih novinara ne može se ni pomisliti. Ne znamo što znači simplificirana priča o četnicima, ustašama i partizanima, te izjava kako mi nećemo ubijat žene i djecu. Znači li to otvoren lov na muškarce, tj. na ostale civile kao što su npr. streljanja civila u zeničkim selima, slučaj franjevaca u Fojnici, slučćajevi iz Bugojna.
Već su i svjetski mediji ozbiljno reagirali na predsjednikov govor postrojbi El džihad, UNHCR ukazuje na neprimjereno ponašanje Merhameta, Hrvati Bugojna ne dobivaju humanitarnu pomoć (upućuje ih se na njihov Caritas), a mi sve to dovodimo u vezu s očitovanjem g. Izetbegovića na crti onoga po kojem su Hrvati u Bosni kao Arapi u Francuskoj. Kako inače objasniti prvo ukidanje HVO Sarajevo, pa tek onda govor o tome kako će se to zakonski regulirati. Je li to netko iznad zakona ili je u odnsou na taj zakon privilegiran?
HSS ukazuje da je, nažalost, mnogo praktičnih ponašanja koja koincidiraju s posljednjim istupima, g. Izetbegovića, a kojima se ozbiljno sužavaju prava, dakle i sigurnost građana hrvatske nacionalnosti u Bosni. Da ono izrečeno u Zenici nisu tek slučajni lapsusi, nepreciznosti, pokazalo se u intervju u kome g. Izetbegović neke stvari umekšava, ali druge se nije potrudio ni demantirait. Primjećujemo da takve izjave daje u Zenici a ne npr. u Tuzli što je znak po svoj prilici o novoj političkoj filozofiji vladajuće stranke i njezinih čelnika. Sve ovo tjera nas na ozbiljne zaključke i novo promišljanje naše ukupne pozicije. Na ovo smo obavezni ne samo zbog svih onih Hrvata koji su poginuli za ovu zemlju u postrojbama HVO, Armije BiH i MUP-a, nego i zbog svih onih koji se za te ideale još uvijek bore, zbog svih onih institucija vjere, kulture, politike koje su založile svoj autoritet i sva moralni kredibilitet za ovu zemlju, i najposlije zbog naše povijesti koju Hrvati na ovom prostoru pišu dulje od svih ostalih, već više od tisuću i tristo godina, stoji na kraju priopćenja Glavnog odbora HSS BiH. /HMS/