Predsjednik Stranke Demokratske Akcije (SDA) te član rukovodstva državnog Doma naroda Bakir Izetbegović za Klix.ba je govorio o aktualnim političkim pitanjima, izjavama visokog predstavnika, kovanici “muslimanski otok”, Srpskoj pravoslavnoj crkvi, ali i tome zašto hvali Fadila Novalića usprkos kritikama opozicije.
Gospodine Izetbegoviću, jedno od najaktualnijih političkih pitanja u našoj zemlji su posljednje izjave visokog predstavnika Christiana Schmidta, prvo o tome tko je većinski glasao za Željka Komšića, a potom i o nedovoljnoj zastupljenosti Hrvata. Kako ste doživjeli takve poruke? Da li su planski plasirane u cilju pripreme terena za rješenje Izbornog zakona?
Ne vjerujem da su planski plasirane, prije bih rekao da su izrečene olako, jer su neutemeljene, lako se demantiraju i time mogu nanijeti štetu autoritetu novoimenovanog visokog predstavnika. A to je posljednje što mu treba u ovom osjetljivom momentu. Visoki predstavnik je zadužen za provedbu i tumačenje civilnog aspekta Dejtonskog mirovnog sporazuma i ne bi sebi smio dopustiti pogrešno tumačenje odredbi Aneksa 4. koje ne poznaju bošnjačkog, srpskog ili hrvatskog člana Predsjedništva BiH, već samo “jednog Bošnjaka, jednog Srbina i jednog Hrvata u Predsjedništvu BiH”. Namjera je očigledno bila da na izbor članova Predsjedništva BiH imaju utjecaj svi građani, bez obzira na etničku pripadnost, jer članovi Predsjedništva imaju obvezu zastupati interese BiH i svih građana, a ne parcijalne interese konstitutivnih naroda. Uostalom, imamo i presudu “Sejdić-Finci” Europskog suda za ljudska prava, čijom bi se primjenom morale brisati etničke odrednice za članove Predsjedništva BiH.
Slična stvar je i s tvrdnjom o nedovoljnoj zastupljenosti Hrvata. Savjetnici visokog predstavnika su mu morali pripremiti precizne podatke prije nego se upustio u komentare ove vrste. Jer brojke i procenti su sasvim jasni – Hrvati u Bosni i Hercegovini čine 15,5 posto stanovništva, a u Vijeću ministara i Domu naroda imaju paritet uz različite mehanizme veta kojim raspolažu. Na rukovodećim pozicijama u državnim agencijama Hrvata ima 32 posto, odnosno duplo više od Ustavom propisane kvote. Slično je i s Federacijom BiH, u kojoj prema popisu ima 22,4 posto Hrvata, a hrvatski kadrovi čine 33 posto rukovodnog kadra.
Vjerujete li u opciju da visoki predstavnik nametne izmjene Izbornog zakona? Da li biste prihvatili bilo kakvo nametnuto rješenje pa čak i ono koje bi išlo u prilog stavovima koje zastupa SDA?
Ne vjerujem u takvu opciju. Visoki predstavnik će, uvjeren sam, bonske ovlasti čuvati samo za slučaj flagrantnog ugrožavanja mira, stabilnosti i funkcioniranja BiH.
Što ako visoki predstavnik ipak nametne izmjene Izbornog zakona? Posebno ako te izmjene budu išle u prilog tezi o ograničavanju broja mandata u Predsjedništvu?
Zaista ne vjerujem da će do ovakve odluke doći, pa neću komentarati hipotetičku mogućnost “što ako ipak”. Posljednja Inzkova odluka je bila neophodna, zabranila je slavljenje zločinaca pa je izazvala tešku krizu u zemlji. Eventualna odluka Schmidta o ograničavanju mandata, ili forsiranju “legitimnih predstavnika” nije neophodna, dapače, bilo bi to pristrano miješanje u korist HDZ BiH, takva odluka bi bila i u koliziji s presudama Europskog suda za ljudska prava, i samim tim ne bi ništa dobro donijela.
Kako komentarate izjave Wolfganga Schaublea o BiH, spominjanje tzv. “muslimanskog otoka” i izvora nemira?
Podsjećaju me na prepotentni i štetni non-paper koji su pripisivali Janši. Schauble je sebi uzeo za pravo da o Bosni i Bosancima govori kao o objektu o kojem drugi odlučuju. Liči mi to na predratne kalkulacije kako će “Bosna šapatom pasti”. A znamo kakav je otpor uslijedio. Bosna i Hercegovina nije “fragilna”, jer da je fragilna ne bi izdržala sve što je izdržala u periodu 1992.-1995. Niti su bosanski muslimani nekav “otok sa znatnim konfliktnim potencijalom”. Mi smo prosvijećen i dobrohotan europski narod, s punim demokratskim kapacitetom, koji nije uzvratio na zločine, već je branio civilizacijske vrijednosti u vremenu kad su ih mnogi europski lideri bili izdali.
Gdje biste radije pravili kompromise kada je riječ o zahtjevima HDZ-a, na Predsjedništvu BiH ili na Domu naroda?
Prijedlog SDA je da kompromis koji obuhvata oboje – izbor članova Predsjedništva BiH na tragu rješenja iz Travanjskog paketa, za što je zainteresirana hrvatska strana, i reduciranje nadležnosti Doma naroda na zaštitu vitalnog nacionalnog interesa, za što smo zainteresirani mi.
Priča o Fuleovom modelu gotovo nikada nije ni iščezla. Zašto ste ranije podržavali taj prijedlog reformi i da li biste sada podržali rješenja iz Fuleovog prijedloga?
Fuleov model je nudio isto što i Travanjski paket, samo kroz direktan izbor, što je prema mom mišljenju bolje. Cilj oba modela je bio riješiti presudu “Sejdić-Finci”, ali ujedno i pitanje koje dovodi do frustracije i homogenizacije Hrvata. Naši tadašnji odnosi s rukovodstvom HDZ-a su bili puno bolji od trenutnih. U međuvremenu je proradio spreg HDZ – SNSD, koji je uvukao i Zagreb, Beograd, Moskvu u stvaranje pritiska prema Bošnjacima, a federalni Dom naroda je HDZ zloupotrijebio kako bi se spriječilo imenovanje novog saziva Vlade FBiH. Dragan Čović je odbio glasati za ugovor Islamske zajednice s državom BiH, predsjednik FBiH Čavara je zaustavio popunu Ustavnog suda Federacije. Nakon ovih iskustava SDA nije spremna na jednostrana rješenja koja traži HDZ, tražimo da i oni naprave ustupke. A to su izmjene u funkcioniranju Doma naroda FBiH na način da on funkcionira identično Vijeću naroda u RS-u, tj. da isključivo štiti vitalni nacionalni interes.