Bakir Izetbegovic, biološki Alijin, politički Erdoganov, počeo je kampanju za predsjednika SDA na “južnoj bojišnici”, u Mostaru- istočnom Mostaru. Ne može se reći kako njegov nastup nije bio pažljivo osmišljen, dapače– slavio je bošnjačku vojsku i prijetio Hrvatima.
Piše: Milan Šutalo, Dnevnik.ba
O Armiji R BiH govorio je biranim riječima- kako se ta vojska borila za civilizacijske vrijednosti, za jednakost ljudi, za zajedništvo, za jednaka prava. Zna Bakir umilno, na tenane besjediti – i laži, znate, lijepo umotavati, praveći psihološke stanke, spuštajući pogled kako bi smislio laž, pa pogled podižući kako bi osmišljenu laž izrekao gledajući vas u oči.
Onima kojima je lijepa laž drža od bolne istine Bakir je uspio prodati besjedu. Istina, mnogi koji su na svojoj koži osjetili civilizacijske vrijednosti što ih je Armija BiH “po kratkom postupku” implementirala u Hercegovini, poput mještana Grabovice, Doljana, Uzdola, Trusine,… nisu među živima, pa o tome ne mogu svijedočiti.
Ali mogu, pukim slučajem, preživjeli članovi njihovih obitelji ili njihovi sumještani. Oni su se slušajući Bakira, posredstvom medija, vjerojatno zapitali: Kako ga nije stid?
U južni dio najsiromašnije i najkorumpiranije zemlje u Europi Izetbegović junior, jedan od trojice bh predsjednika, nije došao svečano obećati obračun države s korupcijom i siromaštvom, najaviti kako država mora naći načina da privuče ulagače- da što više ljudi dobije posao i plaću, da mogu prehranjivati svoje obitelji, dostojanstveno živjeti.
Izetbegović u istočnom Mostaru nije upitao trojicu vijećnika svoje stranke, u Gradskom vijeću Mostara, s gradskog područja Stari grad, koji odlučuju o raspodijeli gradskog proračunskog novca, zašto se ne obnavlja Titova ulica(Glavna ulica). Nije tražio procesuiranje onih koji su uništili Fabriku duhana Mostar i druge kompanije..
Nije pozvao na dijalog i dogovor sa susjedima Hrvatima, nije podučio lokalne dužnosnike svoje stranke da se samo dogovorom mostarska i bosanskohercegovačka kuća gradi. Nije se ponio odgovorno, državnički. A i zašto bi, tako se ne dobijaju izbori za predsjednika stranke, bar ne u BiH.
U istočni je Mostar Bakir došao “potpaliti vatru”- i vratiti se u Sarajevo. “Svečano se obvezao” da Mostar neće biti “stolni grad”, da Hrvati neće dobiti treću federalnu jedinicu, i ničeg trećeg da biti neće – pa ni treće izborne jedinice.
Reče Bakir da u BiH ni jedan narod ne može dominirati – da Hrvati ne mogu dominirati Mostarom, kao što Bošnjaci ne dominiraju Sarajevom. A znamo da Bošnjaci ne dominiraju Sarajevom jer ih je u tom gradu samo 90 posto, i da će Sarajevom uskoro vladati Hrvat Kljuić, Srbin Divjak ili Židov Finci. Hrvat, Srbin ili Židov, kojeg izaberu Bošnjaci, po Zulfikarpašićevom multietničkom modelu, bit će gradonačelnik Sarajeva. Kud ćeš, onda multietničnijeg grada.
Bakir se svečano obvezao da Hrvatima neće dozvoliti da stoluju u Mostaru – kao da Mostar odavno nije hrvatski stolni grad – njihovo političko, kulturno, gospodarsko, sveučilišno, medijsko središte- grad u kojem i Bošnjaci mogu imati sve što i Hrvati – i imaju; Univerzitet, Bolnicu, sporstke klubove, Pozorište, medije,… Mostar je odavno stolni grad Hrvata i grad Bošnjaka – samo što to Bakir ne razumije.
Kao što ne razumije da nitko svom narodu dobro donio nije osujećivanjem prava i težnji drugog naroda za ravnopravnošću, a treća federalna jedinica, ili treća uzborna jedinica su simboli tih težnji, koje je Bakir, svečano obećao spriječiti. Poput Sultana. Samo što je vrijeme sultana prošlo.