Oksfordski tim znanstvenika proveo je opsežno istraživanje kako bi utvrdio na koji način se određeni tip virusa HIV-a proširio planetom? Što je tako posebno u vezi s virusom HIV-1 skupine M?
Jasno je zbog čega su virus HIV-a i AIDS djelovali tako zbunjujuće na znanstvenike kada su se tek pojavili. Od side su oboljeli mladi i zdravi ljudi jakih imunoloških sustava, koji su brzo postajali slabašni, a činilo se da se virus pojavio niotkuda.
Kako je nastao HIV? Gdje se prvo pojavio? Otkud ovaj virus među ljudima?
Kako piše B-Bi-Si, najvjerojatnije je da se virus HIV-a najprije pojavio među afričkim majmunima, a zabilježeno je da se u nekoliko slučajeva dijagnosticirao i kod ljudi, najvjerojatnije zbog konzumacije mesa ovog primata. Ovu teoriju potvrđuje i to što su pojedini zaraženi virusom HIV-a iznimno sličnim onome koji nosi čađavi mangabi. Međutim, HIV koji potječe od afričkih majmuna nije postao globalni problem.
Treba imati na umu da su ljudi sličniji bezrepa majmunima poput gorila i čimpanzi. Međutim, čak i kada se HIV prenosio s ovih vrsta na ljude, nije došlo do pandemije. Recimo, HIV koji potječe od bezrepih majmuna je HIV-1, a jedan od njegovih tipova – HIV-1 skupine O kod ljudi je otkrivena na zapadu Afrike, ne i diljem svijeta.
Zapravo, samo jedan oblik HIV-a je široko rasprostranjen u svijetu. Riječ je o virusu HIV-1 skupine M (major), koji je dijagnosticiran u čak više od 90 posto slučajeva širom planete. To povlači očito pitanje – što je tako posebno u vezi s ovim tipom virusa?
Istraživanje čiji su rezultati objavljeni 2014. godine daje pomalo neočekivan odgovor – moguće da u vezi s njim nema baš ništa posebno.
Prostitutke u DR Kongo Foto: Profimedia
On, naime, nije naročito infektivan koliko bismo očekivali. Riječ je najvjerojatnije o tome da je ovaj tip “iskoristio priliku” da se proširi.
“Do tako rapidnog širenja su doveli prije ekološki nego evolucijski čimbenici”, objašnjava Nuno Farija s Sveučilišta u Oxfordu.
Farija i njegove kolege su osmislili “obiteljsko stablo” virusa HIV-a nakon što su analizirali različite nizove genoma oko 800 ljudi zaraženih HIV-om koji žive na tlu središnje Afrike. Zahvaljujući tehnici uspoređivanja sekvenciranih genoma i brojanja razlika među njima, znanstvenici su uspjeli da dođu do odgovora na pitanje kada je živio posljednji zajednički predak dviju osoba. Riječ je o tehnici koja se često upotrebljava, a njome je, na primjer, utvrđeno da je posljednji zajednički predak čovjeka i čimpanze živio prije najmanje sedam milijuna godina.
“RNA virusi kao što je HIV evoluiraju oko milijun puta brže nego ljudski DNK”, objašnjava Farija, što znači da “molekularni sat” virusa HIV-a kuca izuzetno brzo. Štoviše, Farija i njegov tim su zaključili da se HIV razvijao tako brzo da svi njegovi genomi potječu od istog pretka, koji je živio prije oko samo sto godina.
Momčad, zatim, nastavio istraživanje kako bi utvrdio mjesto rađanja pandemije, što nije bilo teško jer su čuvani podaci o tome gdje je svaki od uzoraka uzet. Tako je utvrđeno da je pandemija najvjerojatnije počela uKinshasi, glavnom gradu Demokratske Republike Kongo.
Prizor u klinici za liječenje AIDS-a u Kinshasi Foto: Profimedia
Farija se potom okrenuo povijesnim izvorima, koji su otkrili da je dvadesetih godina prošlog stoljeća Kinshasa, tada Leopoldvil i belgijska kolonija, tek postala prijestolnica i počela privlačiti pažnju mladih i ambioznih stanovnika ovog dijela Afrike. Među njima se našao i određeni broj prostitutki, pa je virus počeo brzo se širi populacijom. S obzirom na to da je Leopoldvil bio jedan od gradova koji su najbolje povezani s drugim sredinama, širenje se nije zaustavilo u granicama ovog grada.
Ipak, prava “eksplozija” dogodila se šezdesetih godina. Nakon što je Demokratska Republika Kongo stekla neovisnost, postala je vrlo privlačna nezaposlenim govornicima francuskog jezika iz svih krajeva planete, a nemali broj radnika u Kinšasu je došao s Haitija. Kada su se ovi mladi radnici vratili na Haiti, sa sobom su na drugu stranu Atlantskog oceana, piše Bi-Bi-Si, donijeli i HIV-1 grupa M.
Kasnije, s jačanjem liberalnih stavova, naročito kada je riječ o seksualnosti, ovaj virus je počeo da se širi još brže.
“Nema razloga vjerovati da se neki drugi podtip ne bi ovako brzo raširio u sličnim ekološkim okolnostima”, smatra Farija.
Ipak, tu, nažalost, još uvijek nije kraj širenju virusa HIV-a.
Prizor u klinici za liječenje AIDS-a u Kinshasi Foto: Profimedia