To što radi Porfirije u vezi novih “dokumenata” o Stepincu, nije ništa novo. Tijekom zasjedanja tzv. mješovite komisije u kojoj je bio i Porfirije kao glava sa srpske strane, nisu donijeli nijedan dokument, tek neke papiriće iz Beograda, sve se oslanjalo na dobro poznate teze srpsko-komunističke propagande o Stepincu sadržane u pamfletu Viktora Novaka “Magnum crimen”. Stvar je došla dotle da je sam supervizor iz Vatikana i šef Papina tijela za povijesne znanosti, mons. Ardura, stalno govorio Porfiriju i ekipi kada bi nešto tvrdili: “A dokumenti, gdje su vam dokumenti”, braćo Srbi. No dokumenata nije bilo.
Lagali su tijekom toga postupka da nisu imali pristup arhivima Pija XII., no sasvim suprotno, dva njihova čovjeka, Milosav Đoković i kupljeni Talijan Tammaso del’ Era, bili su u arhivima, ali su našli – NIŠTA protiv Stepinca! Đoković i dandanas, zahvaljujući srpsko-talijanskim iredentičkim vezama, ima povlašten pristup Vatikanskim arhivima. Tako, budući da su se srpski predstavnici izblamirali tijekom rada mješovite komisije o Stepincu, eto nam najednom navodno novi dokumenti koji kompromitiraju Stepinca.
Milomir Marić laže
Razgovarao sam s ljudima u Vatikanu, arhivistima, i kada sam im pročitao dio “dokumenata” koje je najavio Porfirije a Klasić dijelom objavio, odmah su mi rekli da je u prepisci s Papom mogućnost da je Stepinac rabio riječ “likvidacija” ravna nuli. Ono o čemu Porfirije i Klasić pričaju kao o “dokumentima” koje je pisao Stepinac nije ništa doli ponavljanje Bakarićeve metode na montiranom procesu protiv Stepinca, kada je Bakarić, u nedostatku dokaza, krivotvorio Stepinčeva pisma i doturao sudu kao autentična. Dakle, novo vrijeme – stare metode.
Porfiriju i Klasiću ne možemo vjerovati jer kod njih u Srbiji i historiografija i mediji lažu. Evo jedan primjer iz medija i jedan iz historiografije da zorno prikažem kako se to radi, a tiče se Stepinca i NDH.
Jedna od najgledanijih emisija u Srbiji i šire je ona koju vodi srpska novinarska megazvijezda, koja sebe predstavlja i kao istraživačkog novinara, Milomir Marić. Skoro na dnevnoj razini, opsesivno, Mariću su tema Stepinac i NDH. Tako je nedavno, inače često, ugostio “istinoljubivog” Šešelja i hrvatskog novinara i istraživača Igora Vukića. Kada su se dotaknuli zločina NDH, novinar Marić izgubljen oponira Vukiću kako je on bio u Zavodu svetog Jeronima u Rimu i tamo istraživao Maksa Luburića i ustaške zločine. Moja malenkost je inače bila pitomac Zavoda sv. Jeronima i znam sve bivše kolege koji su desetljećima, kao i ja, prošli kroz Zavod, pa jasno i sigurno tvrdim da Marić laže.
Milomir Marić NIKADA nije bio u Zavodu sv. Jeronima! Jednako tako, ne samo da Milomir Marić nije bio u arhivu, nego NITKO, jer arhiv nije uređen, numeriran, što je preduvjet da bi u znanstvenom ili nekom drugom radu bilo tko mogao nešto sukladno znanstvenoj metodologiji citirati. Takvih laži u srpskom medijskom prostoru ima na tone.
E, sada, što se tiče srpskih znanstvenika.
Kao projekt SANU-a, akademik Radovan Samardžić, o tome sam govorio u četvrtak u emisiji kod Dujmovića, poslao je mnoge srpske “istoričare” u Vatikanske arhive, koji su uživali i uživaju danas podršku, financijsku i logističku, Talijana, jer im koriste u zajedničkoj agendi negiranja hrvatskog karaktera Dalmacije, kao i Hrvata kao nepostojeće nacije (pokatoličeni Srbi).
Samardžić je bio inače jedan od autora prvog Memoranduma SANU-a i bliski suradnik Slobe Miloševića. Među inim, u Rim je poslao i Marka Jačova, autora mnogobrojnih knjiga na temelju vatikanske građe, od “Spisi kongregacije za propagandu vere u Rimu o Srbima”, koju je izdao kada je i njegov mentor Samardžić u Beogradu radio na Memorandumu, a izdavač je ista SANU, do knjige koju je izdao sam Vatikan (!) pod naslovom “Le missioni cattoliche nei Balcani durante la guerra di Candia”. Gdje je caka i zašto ovo navodim?
Naime, Jačov doista donosi dokumente iz Vatikanskog arhiva, ali, kako bi memorandumski potvrdio tezu “Srbi svi i svuda”, evo kako prevodi iste dokumente. Ne morate znati talijanski da biste vidjeli krivotvorine stvarnih (!) dokumenata.
Samo neki primjeri: Jačov tako “Reverendo padre Giuseppe Calojero” prevodi sa “srpski kaluđer Josif”, “due Calojeri” prevodi s “dvojica srpskih kaluđera”, “parochae Greacorom” u Crnoj Gori prevodi sa “srpske crkve”, “Lingua Illirica” prevodi sa “srpski jezik”, a Lingua Illirica volgare” sa “srpski narodni jezik”, dočim izraz “53 case di Morlachi” prevodi sa “53 srpske porodice”. Toliko o SANU-u i “dokumentima”.
Velikosrpski projekt
Srpski mediji i historiografija, kako je priznao sam Dobrica Ćosić, počivaju na laži. U tom smislu i ovo najnovije Porfirijevo i Klasićevo bakarićevsko “otkriće” o Stepincu ne treba uzeti ozbiljno. No, ipak, Srbija nije odustala od stare metodologije laži u novim uvjetima. Hrvatska i Hrvati za njih ne postoje, oni su, kao i Crnogorci, Muslimani… dio “srpskog sveta”. Crnu Goru su već pokorili. SANU i Memorandum 2 su opet strategija koju moraju, kao i devedesete u RH, slijediti i Vučić i Porfirije. Srbi ovih dana kupuju masovno medije u Hrvatskoj, peta kolona im je življa nego ikada, Klasića i Pilsela na svakom koraku, a u Rimu imamo papu kakvog imamo…
Situacija, od Vatikana preko Zagreba do Beograda, za nas je zabrinjavajuća. No s Plenkovićem i Milanovićem na čelu države ne piše nam se dobro dok smo suočeni s novim velikosrpskim – “Projektom Porfirije”.