Ispovijest prostitutke iz provincije: Volim seks više nego hljeba

Barbara je naizgled obična tridesetogodišnjakinja iz Vranja, visoka i privlačna. Ono sto je izdvaja od njenih vršnjakinja je njena profesija, i posebno to sto je odlučila da o svom poslu govori javno. Barbara se bavi “najstarijim zanatom na svijetu” – prostitucijom. I ona to radi zato sto voli seks i novac.
U ekskluzivnoj ispovijesti koju je objavio vranjski OK RADIO na svom portalu, Barbara priča kako izgleda prostitucija na “lokalnom” nivou, kako se počinje sa ovim poslom, ko su djevojke i žene koje prodaju svoje tijelo, ko su najcešće mušterije i kakvi su njihovi zahtjevi… Pišu Nezavisne.com
– Prvo ljubavno iskustvo, sa jednim gradskim krimosom bilo je nezaboravno. Osjetila sam da bez muškarca i seksa ne mogu da izdržim duže vrijeme – počinje svoju priču Barbara. Brzo je otkrila da u njoj postoji jak nagon i želja za seksom i počela je da mijenja partnere.
Kada su počela prva ogovaranja komšija i plač majke, svađe i prebacivanja da se po čarsiji priča «da je kurvetina», odlučila je da se uda. Za inat.
– Naletio je mladi policajac, tek pristigao iz Sremske Kamenice, zaljubio se kao magarac, navukla sam ga na kvalitetan seks i nakon dvije nedjelje predložio je brak – objašnjava Barbara. Mladoženja je bio iz jednog sela iz dalje okoline. Napravili su svadbu pod šatorom koja je trajala dva dana.
– Na samoj svadbi za oko mi je zapeo jedan od policajaca, drug mog supruga. Fiksirali smo se pogledima još dok me pop vjenčavao u crkvi – priča Barbara.
I dok je suprug ostao da se veseli i pije sa društvom, ona je pod izgovorom da joj nije dobro otišla da spava.
– Svekrva me je ispratila do sobe, poljubila u obraz i zaključala. Ostavila sam otvoren prozor. Nije prošlo ni pet minuta drug mog muža uletio je u sobu. Plav, velike glave, maljav, pravi grmalj… Seks je bio fantastican. Imala sam utisak da me nije skidao sa plafona. Nije bilo srećnije žene od mene – opisuje ona “prvu bračnu noć”.
Po povratku u Vranje njenog supruga čekao je dopis o premještaju u Niš.
Preselili su se, ali dok je ona živjela u Nišu i gajila dijete, suprug je zbog posla često bio na terenu, na Kosovu. Dok je bio na Kosovu, ona zbog djeteta nije mogla da krene u potragu za muškarcem. To ju je, kako kaže izluđivalo. Apstiniranje je ubijalo.
– Nisam mogla da podnesem svog «kosovskog junaka», spakovala sam se i sa djetetom vratila kod majke. Ispričala sam priču da me muž maltretira i majka je nasjela-.
Nesrećni suprug, ne znajući ništa o sklonostima i porivima svoje žene dolazio je u Vranje, molio, kumio da se vrati, pitao gdje je pogriješio.
– Uvijek bih mu zalupila vrata, govoreći da ne želim da mi život prođe tek tako bezveze – opisuje Barbara susrete sa suprugom koji je pokušavao da spase brak.
Kada je dijete poraslo dovoljno da ga njena majka da čuva, Barbara je riješila da nađe posao. Pokušala je u buticima, u centru grada. To je privlačilo, djelovalo nekako “gospodski”, ali bilo je jako teško zaposliti se u nekoj od tih radnji, jer ili su djevojke već radile, ili je bila potrebna preporuka i veza koju ona nije imala.
– Slučajan susret sa vlasnicom jedne kafane usmjeriće moj život u željenom pravcu. Ta žena mi je ponudila da radim kao konobarica. Plata nije bila neka, sto evra, ali bolje išta nego ništa, razmišljala sam – kaže Barbara.
U kafani je upoznala i posluživala različite ljude.
– Najviše su dolazili oženjeni, i razvedeni, stariji muškarci koji su voljeli da popiju. Bilo je interesantno, udvarali su mi se, častili me pićem, ostavljali dobar bakšiš – opisuje Barabara svoje početke na novom poslu.
– Jedne večeri nakon fajronta, vlasnica kafane mi je rekla direktno da zna da mijenjam muškarce, i da to znači da volim seks više nego ‘ljeba, i da sam po tom pitanju ista kao ona – prisjeća se Barbara.
Gazdarica joj je tada otvoreno ponudila “da radi za nju”.
– Reći ću ti otvoreno, hajde da radiš za mene, ja ću da ti nabavljam mušterije, a za uzvrat imaćeš platu 200 evra – rekla joj je gazdarica.
Barbara je pristala. Radila je tako godinu dana. Seks, odnosno “usluga” bila je vremenski ograničena na trideset minuta.
– Obrađivala sam po dvojicu za veče. Uživala sam sa raznim muškarcima. Nije mi teško padalo, jer sam spojila lijepo i korisno – prica Barbara.
Međutim, jedne noći, kliknulo joj je da kao “samostalna” u ovom poslu može daleko više da zaradi.
Ali, trebalo je ovu odluku saopštiti gazdarici.
– Razmišljala sam, kako da im kažem da odlazim. Gazdarica je bila manji problem nego njen muž koji je sve držao pod svojom kontrolom. Nije mi bilo lako, jer ako kažem da hoću da radim sama izgubiću posao konobarice, a preko tog posla nalazila sam mušterije za seks – priča Barbara za OK RADIO.
Ona objašnjava kako je gazda odlučivao o svemu i kako je čak nalazio klijente i određivao satnicu i tarifu i svojoj ženi.
– Jednog jutra kada smo popili malo više u kafani smo ostali ja, gazdarica, njen suprug i jedan klijent Albanac. Trebalo je da ja odradim posao, ali gost je htio da povali gazdaricu – prica Barbara.
Dogovarali smo se koga će na kraju da “vodi”, mene ili nju kada je raspravu prekinuo gazdaričin suprug.
– Daj 250 evra i imaš 15 minuta na raspolaganju – rekao je mušteriji.
– Ovaj je odmah pristao i on i gazdarica su otišli u sobu. Gazda i ja smo izašli napolje i zapalili cigaretu. Činilo mi se da je nervozan. Ćutao je i šetao. Nakon petnaest minuta Albanac i njegova žena sišli su u dvorište, on je stavio novac u džep i sa ženom otišao kući. Kao da je sve normalno i kao da se do prije par minuta nije kresala sa drugim – opisuje Barbara jednu od scena kojoj je prisustvovala.
Prelomila je nekako i saopštila im da hoće da radi sama. Međutim, kaže da se što se novca tiče “nije mnogo ovajdila”.
– Počela sam da naplaćujem od 25 do 50 evra. Imala sam i po petoricu mušterija za noć, a usluge sam ograničila na 20 minuta. Zarađivala sam super – priča ona. Međutim, nije, kaže uspjela da ništa da uštedi jer kako je dobijala više para, više je i trošila. – Nikad više love nisam imala, ali bih se u međuvremenu obavezno zaljubila u nekog kretena koji bi me folirajući se uzeo svu ušteđevinu. Svaki put kada bih se opekla tako, zarekla bih se da cu štedjeti za sina, koji je već pošao u osnovnu školu.Ali, džaba, uživanje u seksu nadjačalo bi svako razumno i komercijalno razmišljanje – kaže Barbara.
Poređenja radi ona navodi da je gazdarica, zarađivala i po dvije i tri hiljade evra mjesečno, dok ona nikada nije uspjela da sakupi više od hiljadu.
– Gazdarica je usluge naplaćivala od dvjesta evra pa naviše. Uspijevala je da zaradi mnogo više od mene jer je njenu pohotu i požudu “kanalisao” njen suprug batinama. Kada bi primijetio da manjka novca prebijao ju je kao kučku – objašnjava Barbara.
Ona kaže da su tako i uspjeli da se obogate. “Svake godine mijenjali su automobile, skupe i nove, napravili su kuću na dva sprata i opremili je modernim namještajem i uređajima. ” Uvijek su bili moderno i skupo obučeni, nosili su vrijedan nakit…”. Njihovi sin i ćerka, već studenti imali su svoj stan i svako svoja kola, i sve to od prostitucije, i gazdaričine i njene.”
Barbara je poslije pet godina napustila Gazdaricu.
Otišla je od nje kada je ova dovela još jednu djevojku od 18 godina. Barbara je imala stalne mušterije, ali nova djevojka odnosila je nove mušterije i Barbarini prihodi su se drastično smanjili. Ona je ludjela zbog toga. Počela je da se svađa sa novom koleginicom sve dok se jednog dana nisu potukle ispred kafane. Tada je otišla.
– Zahvaljujući poznanicama koje su se bavile prostitucijom i nabavljale klijente na druge načine, ušla sam u drugačiji svijet prostitucije, koji nije bio kafanski i “poslije fajronta – priča Barbara o novom samostalnom početku. Kaže da je ” to bila prava stvar”.
– Bilo nas je šest u grupi. Četiri udate, dvije razvedene. Sve drčne na lovu, a prije svega na onu stvar – opisuje nove koleginice.
– Jedna je bila glavna, ona je organizovala sve, nabavljala klijente, pravila kontakte i sve se radilo preko mobilnih telefona i kompjutera”. Barbara objašnjava da je svaki od mušterija morao da pošalje sliku i podatke o bračnom i imovnom stanju. “Onda mi odemo u stan kod šefice i na računaru gledamo i biramo – priča Barbara.
Pošto nije imala ušteđevinu i bila je bez dinara, kaže da je birala najbolje plaćene ponude. A najviše su plaćali starci od 70 do 80 godina.
– Imala sam dva slučaja gdje sam se muški oparila. Kod jednog samca, koji je ležao šlogiran u krevetu i imao 74 godine, zaradila sam 200 evra. Tražio je da se skinem gola i da me posmatra 10 minuta. Jadnik, gledao me je i onako iskrivljenih ustiju oblizivao je jezik – opisuje na kakve je sve mušterije nailazila.
– Drugi slučaj je za Riplija. Bila sam “na usluzi” dekici koji je imao 82 godine. Sjećam se da mu je lice bilo bez ijedne bore, kao kod djeteta, ni traga od popucalih kapilara…Tražio je samo da mu ga i… Rekao je kada sam ušla i počela da se skidam: “Poigraj se sine, ništa drugo ne tražim” i platio je 200 evra za 15 minuta igre “hoću-neću” – priča Barbara.
Naravno, kaže, bilo je i perverznjaka koji su tražili vezivanje, bičevanje, uriniranje po njima, ali na to nikad nije pristajala. Voljela je seks, to je bilo u njenoj prirodi. Perverzije, ne!
– Na perverzije su pristajale koleginice i što je interesantno uglavnom one udate. “Da probamo ono čega se naši muževi stide – govorile su.
Barbara kaže da je shvatila šta je zajedničko djevojkama i ženama iz njenog posla, koje ga rade dobrovoljno i sa uživanjem.” Sve smo u sebi nosile pohotu koju “umorni” muževi nisu mogli da zadovolje, a volimo lovu koja nam pruža lagodnosti po pitanju garderobe, ljetovanja i zimovanja i isticanja u sredini u kojoj se krećemo” ističe Barbara.
Takvih grupa kao što je njihova ima mnogo u Vranju. Neke “ordiniraju” isključivo u Bujanovcu i Preševu.
– E, čovječe, da ti znas koje ribe ovo rade. Ima među njima studentkinja, ali i žena koje su fakultetski obrazovane, imaju porodice, svoje profesije, a muževi su im “ugledni građani ovog usranog grada – kaže Barbara.
Ona je sada poprilično dobro situirana. Uspjela je da uštedi lijepu svotu novca, a i dalje sebi može da priušti lijepu garderobu i putovanja. Posao je podigla na viši nivo i klijentelu iz kafane je skroz odbacila. Kaže da radi po najvišim standardima i lijepo joj je.
– Em zaodvoljstvo, em lova – iskreno završava razgovor.