ĐURĐEVDANSKI USTANAK U CAZINSKOJ KRAJINI: Nekad si mogao pobiti sve radnike i seljake koji se bune a danas pred njih moraš s mikrofonom

Tito je bio veliki čovjek i demokrata. Jer je stvorio borolete. I Fiću. I Flokija je imao.

Za razliku od današnjih lidera koji samo uvoze a ništa ne stvaraju.

Nedavno je TV Kalendar objavio tako dokumentarac o posljednjoj seljačkoj buni u Europi.

Radi se o pobuni u Cazinskoj krajini. Koja se događala u ovo doba godine. A počela je na sam Đurđevdan.

Kopirajući Staljina, kako u masovnim zločinima, tako i u masovnoj proizvodnji , Tito je uveo Staljinov model upravljanja poljoprivrednom proizvodnjom. Zemlja je oduzeta, određene su kvote koliko se moralo proizvoditi. Osnovane su seljačke zadruge. Al avaj.

Niti pola proizvodnje se u prvim godinama nije dalo proizvesti od onog šta se proizvodilo u državi od ranije. Titov odgovor bio je povećanje kvota. Izazvalo je to pobunu seljaka. Seljačku bunu.

Nisu osnivani plenumi, nije bilo Mate Kapovića ni igora Štiksa da pobunjenicima koji su ustali protiv Partije , komunističke, daju artikuliranu retoriku.

Seljačka buna je bila žestoka. Seljaci su radije palili usjeve i ubijali stoku nego da pristanu Titu ispostaviti kvote koje su smatrali haračem.

Što je učinila komunistička vlast?

U duhu Staljinizma, a pozivajući se naravno na antifašizam, iako sa današnjim poimanjem vrijednosti slobodarskog zapadnjačkog antifašizma staljinistički komunizam baš i nema nekih dodirnih točaka, Tito je jednostavno radnike i seljake Cazinske krajine poubijao.

Da dobro ste čuli.

Kako bi opravdao taj čin, komunisitčka propaganda, njihov socijalni ustanak , proglasila je neprijateljskim djelovanjem protiv države.

Ipak se dakle u Jugoslaviji živjelo bolje. Nekad si pobune mogao gušiti metkom u potiljak a danas pred radnike moraš s mikrofonom.

Iako se redom radi o bivšim partizanima, kako bi se nad njima izvršilo masovno streljane, prvo im je oduzeta čovječnost, učitan animalizam, proglašeni su fašistima, a onda su jednostavno streljani. (Možda je taj čin svojevremeno inspirirao i mladog JNA ročnika Ratka Mladića?)

Taj događaj tako je ostao obilježen kao rat s fašističkim ustanicima, iako je mnošto njih nosilo partizanska ordenja.

U Titove staze revolucije ušao je podatak o ugušenoj fašisitčkoj buni.

Slavko Goldstein izučio je taj podatak i shvatio da tu nema ništa sporno jer je Tito pobio fašiste. Pa je to kazao studentima na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Oni također misle da su tu pobijeni fašisti a ne seljaci i to partizani.

Tako danas širom Jugoslavije, stoje trgovi i ulice koji nose ime po Titu .

Jer pokoljenja streljanih, učena su punih 50 godina nakon toga, kako je to bila samo revolucionarna borba. Nikako čin režima, diktatora, ubojice, protiv običnog radnika i seljaka.

Nešto slično, imate u BIH danas.

Kada hoćete nekog denuncirati, izbaciti iz igre, kažete mu da mrzi državu i da je fašist. Animalizirate  ga.

Potom mu oduzimate svako pravo. Streljate ga. Doduše dovoljno je samo medijski.

I takav je onda mrtav. Više nije čovjek.

Obveze , prema državi, naravno ostavite mu.

Kako se lijepo dakle živjelo u Jugoslaviji pogledajte u ovom kratkom prilogu.