Vedrana Rudan, žena koja je cijeli život pisala protiv, urlala protiv, smijala se protiv, sada je u nekoj svojoj završnoj bitci – onoj s bolešću. Gostovala je u emisiji Nedjeljom u dva kod Aleksandra Stankovića i, u svom stilu, bez dlake na jeziku, govorila o smrti, eutanaziji, hrvatskoj birokraciji i tome kako je pred kraj života otkrila da dobri ljudi ipak postoje.
OD EUTANAZIJE DO KEMOTERAPIJE
Rudan je ispričala da se nakon operacije bolest vratila i proširila. Planirala je otići na eutanaziju u Švicarsku, ali je onemoćala toliko da nije mogla ni u automobil, a kamoli do Züricha. I tako, umjesto planiranog kraja, završila je na kemoterapiji u Dnevnoj bolnici KBC-a Rijeka, gdje sada svaki četvrtak prima otrov i promatra svijet iz neke nove perspektive.
I upravo tu, među bolničkim sestrama, mladim ljudima koji ubadaju igle i traže vene, otkrila je ono što nikad nije vjerovala – da postoje dobri ljudi.
“To su djeca koja robijaju. One nama daju život. Ali za njih nema kamera, nema aplauza. Oni rade i smiju se. To me strašno razveselilo – da ću umrijeti sa spoznajom da dobri ljudi ipak postoje.”
O INKLUZIVNOM DODATKU: “AKO NEMAŠ ADVOKATA, NEMAŠ NI PRAVO”
No, Rudan ne bi bila Rudan da ne bi iskoristila priliku da raspali po hrvatskoj birokraciji. Pričala je o inkluzivnom dodatku, koji tisuće teško bolesnih ljudi čekaju mjesecima, dok administracija rasteže papire i glumi državu.
“Ja sam to dobila preko lakata, priznajem. Ima jedan odličan portal, Mirovina.hr, gdje su savjeti kako doći do toga. Ali moraš imati odvjetnika. Ako nemaš odvjetnika, nećeš dobiti. A mi šutimo. Mi mislimo da je to normalno.”
Spomenula je i svoju prijateljicu Ranku Hlača, bolesnu od raka pluća, koja već mjesecima čeka rješenje koje ne dolazi.
A to je Hrvatska. Ako umireš – čekaj u redu. Ako ti treba pomoć – traži odvjetnika. Ako se buniš – problem si.
“JA PRODAJEM PRIČU, NE PRODAJEM SEBE”
Rudan je iskoristila priliku da razjasni i najveći mit o sebi – da sve što piše zapravo piše o sebi.
“Ja prodajem priču, ne prodajem sebe. Ljudi misle da imam milijun ljubavnika, da mi djeca sjede na leđima kao krpelji. A ja sam 38 godina s istim čovjekom. Mi smo odgojili troje djece, svi su uspješni. Ali to se ne nosi. Ljudi žele skandal.”
“MOJU SMRT SHVATITE KAO ODLAZAK NA PODRUČJE BEZ SIGNALA”
I tako, Vedrana Rudan, koja je cijeli život psovala, provocirala, šamarala društvo riječima, sada piše svoju posljednju knjigu – onu u kojoj je glavna tema smrt.
Ali, u svom stilu, smije se i smrti u lice.
“Želim reći da ima jako puno ljudi koji me vole i da ja volim njih. Ja sam besmrtna. A moju smrt shvatite kao odlazak na područje bez signala.”
I što joj na to reći? Ništa.
Samo – Vedrana, nek’ ti signal traje.
wpDiscuz
