Pred koji dan, visoki predstavnik za BiH, Valentin Inzko, predstavio je svoje redovito izvješće pred Vijećem Sigurnosti Ujedinjenih naroda.
Uz opći ekstatični vrhunac sarajevske čaršije za sve nedaće, neuobičajeno grubo, optužio je jedne, druge, a izostavio treće.
piše: Marko Aurelije l Bild.ba
A nedaće je, već stereotipski, sveo na veličanje ratnih zločinaca, te prijetnje secesijom odnosno trećeentitetstvom. Opće je mjesto kako su izviješća OHR-a u suštini kompilacija naslova sarajevskih fašističkih medija i falsifikata paraobavještajne infrastrukture AID-a koja je premrežila kako bitna međunarodna diplomatska predstavništva s naglaskom na OHR, tako i Obavještajno Sigurnosno Agenciju BiH.
Ipak je Inzko ovaj put u bolesnom sakrazmu prema građanima BiH prevazišao sam sebe. Inzkov izvještajni prijedlog je da se Dodiku zabrani ulazak u EU, što je osobna vendetta zbog cijelog niza poniženja i ismijavanja koja je od potonjeg doživio.
Razlog tomu je što za domaće sankcije prema Dodiku nema podršku Vijeća za implementaciju mira, te zato što bi takav potez u praktičnom smislu mogao objestiti mačku o rep i time u suštini pokazati vlastiti utjecaj, otprilike na razini onog Stjepana Mesića ili Jadranke Kosor, sveden na jadni medijski istup za potrebe ostrašćenosti Mahale.
BREAKING NEWS
Inzko pred UN-om pricao pro-sdaovsku pricu.
— Ivan Crnjac (@crnjac99) November 5, 2020
Kontraproduktivnost ovakvog prijedloga je enormna i više je nego očito da on služi samo za osobno poravnavanje i odovoljenje neiživljenoj sarajevskoj čaršiji. Naime, uvođenje ovakvih sankcija bi proizvelo drastičan pad podrške među Srbima za ulazak BiH u EU uz već postojeće negiranje ulaska u NATO.
Obzirom da među bošnjačkim političarima postoji samo deklarativno, ali ne i suštinsko opredjeljenje za EU, sukladno željama i zahtjevima amanetlije iz Stambola, time bi što se tiče unutarnje podrške i ambicija, put BiH u EU bio okončan.
Riječ, dvije o razlozima za iritantnu pristrasnost međunarodnih dužnosnika, osobito OHR-a. Oni su prema različitim shvaćanjima mnogobrojni, od već spomenute premreženosti međunarodnih predstavništava paraobavještajnim podzemljem AID-a preko slabog utjecaja i interesa i hrvatske i srpske politike, do činjenice da su sva međunarodna predstavništva smještena u Sarajevu i kao takva podložna lokalnoj indoktrinaciji.
Meni osobno najzanimljiviji i ujedno najprozaičniji, je taj da dobar dio međunarodnika, osobito onih koji se nešto pitaju, putem lokalne infrastrukture imaju rasute stanove po Alipašinom polju i drugim sarajevskim kvartovima za potrebe ‘dnevnog boravka’.
Dečki i djevojke koji opslužuju ‘dnevne boravke’ se nekim čudom nakon stanovitog vremena zateknu na pozicijama političkih savjetnika koji kreiraju ova i ovakva izvješća.
Sada malo o nedaćama. Dakle, po Inzku, tabla s imenom Radovana Karadžića, ili kirvaj s Dariom Kordićem glavni su problemi BiH.
Ipak ni ratni zločinci nisu svi isti. Pa je tako tabla studentskog doma problem, ali nije problem veličanje Rasima Delića, negiranje ratnih zločina tzv. Armije RBiH i proglašavanje istih incidentima, nakićenost ulica glavnog grada imenima fašista iz II. svjetskog rata, imenovanje presuđenih i nepresuđenih ratnih zločinaca na pozicije direktora javnih ustanova, počasnih građana gradova u kojima su zločini počinjeni, pa sve do imenovanja na pozicije ministara i to, vidi vraga, sigurnosti.
Nije Inzku problem ni sudovanje za ratne zločine jednima po jednom, a drugima po drugom zakonu, ovisno o tome kojoj su vojsci pripadali, odnosno kojem narodu pripadaju – knjiški primjer segregacije.
Nadalje, problem je Inzku politički uvjetna teza Srba i Hrvata kako će se tražiti druga rješenja ako u BiH ne bude sugovornika spremnog na kompromis kada je u pitanju budućnost države. Nije pak, s druge strane, sporno pozivanje na unitarnu državu pod plaštom građanske, odnosno fašistički pristup proste većine i apsolutne vlasti, poziv na eliminiranje sustava provjere i ravnoteže (checks and balances) u domu naroda, kao oblika zaštite najmalobrojnijih.
Nije sporan, nelegalan i neustavan izbor člana Predsjedništva koji je izbore dobio na mržnji prema jednoj od zajednica u BiH i prijetnjama susjednoj državi. Sporan je neizbor sudaca Ustavnog suda FBiH, ali nije neizbor na čelne pozicije cijelog niza drugih instituciija koje trebaju voditi Hrvati, poput Federalne uprave policije.
Nije sporan niti nezakoniti izbor članova SIP-a bez natječaja i uz prepad i preglasavanje.
Toliko o nedaćama onima spomenutim i onima koji su po istim kriterijima trebali biti spomenuti ali su iz nekog razloga izostavljeni.
Sada malo o onome što po Inzku ne zaslužuje biti u izviješću a događalo se u izvještajnom razdoblju.
Dakle nije Inzku nedaća i problem činjenica da je BiH vodeća po broju smrtnosti od COVID-a u Europi, da je ekonomski i socijalno pred eksplozijom. Nije mu problem da je skupina najviših izvršnih dužnosnika, na početku pandemije, u vrijeme dok je stanovništvo pod strahom i policijskim satom sjedilo po kućama, pokušala zamračiti više od 10 milijuna KM. Nije mu sporno ni što su nakon utvđivanja odgovornosti od strane Tužiteljstva kuku na isto to Tužiteljstvo podigle vodeće bošnjačke političke stranke, praćene medijskim baražom te paramilitarne udruge proizašle iz ratnih mudžahedinskih postrojbi, uz otvorene prijetnje. Sve je rezultiralo isforsiranim puštanjem glavnih osumnjičenika iz zatvora.
Nije za Inzka nedaća niti što vodeći ljudi bošnjačke politike pokazuju teritorijalne pretenzije prema RH koristeći pri tome Pelješki most kao oblik ucjene.
Nisu sporne niti desetine tisuća migranata koji se organizirano dovoze u BiH pod patronotatom vodećih ljudi bošnjačke politike o čemu je svjedočio bivši ministar sigurnosti i zbog čega je po vlastitom izjašnjenju konačno podnio i ostavku.
Nije sporno niti to što se ti migranti organizirano dovoze na granicu Europske Unije s ciljem nelegalnog prelaska. Što takav prelazak u konačnici znači, vidjeli smo nedavno u Nici. Ne vidi Inzko nedaću niti u tome što predsjedatelj predsjedništva otvoreno zaziva suspenziju slobode izražavanja zbog osjećaja jedne konfesionalne zajednice.
Jedinstveni je to primjer predsjednika jedne europske države koji se zalaže za ukidanje slobode govora. To smo dosada slušali od dužnosnika država bliskog i srednjeg istoka te jugoistoka Azije.
Nije Inzku problem niti posvemašnji kolaps zdravstvenog sustava u kojem ljudi umiru u kolima hitne pomoći, javno se zazivaju vozači gradskog prijevoznog poduzeća da pomognu voziti kola hitne pomoći.
Najveće i najrazvijenije zdravstvene ustanove u glavnom gradu i državi se međusobno optužuju, ne primaju pacijente, oboljele primaju u bolnice već na samrti itd.
Lakše je migrantu u EU nego COVID-pacijentu na Klinički Centar u Sarajevu. O povjerenju u takav sustav najbolje govori istinita anegdota s početka pandemije.
Negdje u ožujku, dok su stvari bile još i dobre u odnosu na danas, portali su donijeli priču o strancu, zaposleniku neke od brojnih međunarodnih institucija, zaraženim COVID-om, koji je doslovce pobjegao iz kola hitne pomoći, a potom nakon hvatanja i iz zdravstvene ustanove u koju je smješten, uz bezuvjetno traženje da ga se pošalje kući u zemlju iz koje dolazi.
Nema Inzko problem ni s tim što ministar policije putem svojih proxy-a šalje anonimne kaznene prijave protiv šefa obavještajne službe, što šef obavještajne službe falsificira diplomu u suradnji s visoko-školskom institucijom koja, gle čuda, nosi naziv američka, što stranački dužnosnici namještaju javna upošljavanja uz nelegalne audio zapise. Ništa od toga u Inzkovom izvješću. Nema niti otvorenih prijetnji oružjem i ‘razbijanjem okova’, baš ništa nema…
O paralelnom svijetu u kojem živi BiH govori još jedna istinita anegdota. Dok se svijet zgražao nad pokoljem u Nici gdje su vjernici obezglavljeni u crkvi, Johan Sattler veleposlanik EU u BIH, objavio je sliku ispijanja ‘kahve sa čaršije’, što svjedoči da međunarodni dužnosnici dolaskom u BiH naprosto upadnu u zečju rupu iz koje ni oni kao ni država BiH više ne nađu izlaz. Inzko je u toj rupi već previše pustio korjenje.
Marko Auerelije je pseudonim čiji su podaci poznati redakciji portala Bild.ba. Tekst se može preuzeti uz obvezno navođenje autora teksta te uz poveznicu na originalni članak objavljen na portalu Bild.ba. Potal Bild.ba, naime, nije humanitarna udruga pa je zabranjeno preuzimanje sadržaja bez poštivanja ovih uvjeta.
wpDiscuz
