Možemo li zamisliti ovu situaciju. Kršenjem Ustava u Austriji, Inzku je uspjelo na vlast dovesti fašističko kriminalnu koaliciju. Za jednu stranku se otkrilo da reketari, za drugu da se pali na Hitlera a vođa treće stranke pokrao je milijune Austrijancima kroz sistem poticaja. U Koruškoj je čak otkriveno kako je plaćao slovenskoj manjini, 50 eura po glasu da na glasačkom listiću zaokruže Inzka.
Bi li građanin Inzko, i nakon toga bio ugledni građanin Austrije? Naravno da ne bi. On ne bi postojao više kao javna osoba, bio bi izbrisan i iz kolektivnog sjećanja Austrje kao iti malo važan lik. Inzko se zalaže za europske vrijednosti u BIH. Što bi on kao Austrijanac uradio, da u njegovoj Austriji njemu to isto uradi neki njegov Inzko? Bi li tražio njegovu ostavku?
U BIH je Valentin Inzko, koji je učinio sve da omogući uspostavu fašističko koruptivne koalicije Platforme i dalje važan lik. Neki ljudi, oni koji ga trebaju, još sjedaju s njim. No čovjek uporno ne želi dati ostavku. A oni koji se pozivaju na europske vrijednosti još uvijek ne traže da se taj Lijanovićev poslovni i politički partner protjera iz BIH.
Na suđenju za organizirani kriminal, pranje novca i porezne utaje, svjedok Državnog tužiteljstva je ispričao kako je određena dokumentacija pronađena sakrivena u škrinji gdje je bilo skladište tvrtke “Farmko”, koju je nakon nekoliko mjeseci predao Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA).
Svjedok Osman Balić je ispričao da je sedam godina radio u skladištu tvrtke “Farmko”, koja je bila smještena u objektu “Velmosa”. Dodao je da nije bio prijavljen, iako je to “mlađim” radnicima stalno obećavano, kao i da su mu poslodavci ostali dužni 13 plaća, prenosi Klix.
“Kada je osnovana tvrtka ‘Junita’, traženo je da se roba iz skladišta u ‘Velmosu’ prebaci na Visoku Glavicu u Širokom Brijegu. Ponuđeno je svima da pređu tamo. Pitali smo direktora Dragu Ivankovića hoće li nam biti isplaćena dugovanja, ali smo dobili odgovor da to ne može uraditi”, rekao je svjedok, te pojasnio da su radnici u krugu tvrtke kasnije zadržali hladnjaču koja je robu iz “Velmosa” trebala prebaciti u Široki Brijeg.
Roba u vrijednosti većoj od 200.000 KM, kako je naveo svjedok, vraćena je u skladište, a kasnije su radnici postigli dogovor da tu robu prodaju tržnim centrima, te veleprodaji, što su i uradili.
“Prodali smo robe u vrijednosti od oko 55.000 KM, te smo to podijelili na nas 27 radnika. Vozači su naplaćivali i razvozili robu. Ostatak je prebačen na Visoku Glavicu”, kazao je svjedok, te dodao da su radnici, osim robe, iz skladišta prodali i željezo za iznos od oko 12.000 KM.
Balić je dodao da su radnici potom u škrinji u skladištu našli dva kartona s dokumentima, a od kolege je saznao da su tu prebačeni u slučaju dolaska inspekcije.
“Radi se o dokumentaciji ‘crnih naloga broj 2’, kako smo ih mi zvali, jer je roba išla na crno tržište i prodavana za novac, bez fiskalnih računa. Tu sam dokumentaciju odnio kući, u međuvremenu sam završio u bolnici, a kada sam čuo da je SIPA odradila akciju, odnio sam i predao im te dokumente”, rekao je svjedok.
Na upit Mirne Delalić, braniteljice Jerka Ivankovića Lijanovića, zašto je u zapisniku u istrazi izjavio da je u zavadi s optuženim, svjedok je odgovorio da nije “u zavadi s njim, već s tvrtkom”. Balić je rekao da Jerko Ivanković Lijanović nije bio direktor “Farmka”, ali da se “sve to zvalo mesna industrija”.
Jerka, Slavu i Jozu Ivankovića Lijanovića, Milorada Bahilja, Jozu Sliškovića, Željku Mikulića, Draženka Kvesića, Mirjanu Šakotu, Mirka Galića i Miroslava Čolaka optužnica tereti da su, kao grupa za organizirani kriminal, izbjegli platiti porez u iznosu od oko 200.000 KM. Jerko, Slavo i Jozo Ivanković Lijanović i Čolak optuženi su i za pranje novca, dok su Bahilj, Slišković, Mikulić, Kvesić, Šakota i Galić optuženi za neplaćanje poreza. Tvrtke “Lijanovići”, “MI-MO”, “Farmer” i “Farmko” i “Optimum” optužnica tereti za neplaćanje poreza.
Na ovom ročištu je ispitana i istražiteljica SIPA-e Jasminka Šarčević, koja je na upit tužitelja Ismeta Šuškića potvrdila da je sudjelovala u financijskoj istrazi na predmetu kodnog naziva “Meso” u kojoj je bilo obuhvaćeno više osoba i tvrtki,te da se u radu između ostalog, koristila analizama računa iz banaka.
Svjedokinja je rekla da je najteže bilo objasniti financijsko stanje optuženog Miroslava Čolaka koji je bio osnivač i direktor tvrtki “Laktat” i “Junita”, dioničar “Velmosa”, a od redovitih primanja je imao njemačku mirovinu.
“Kao većinski vlasnik ‘Velmosa’, dionice je prodao za 1,3 milijuna KM. Kada je tvrtki ‘Farmer’ pozajmio 1,8 milijuna KM, pozivao se na tu prodaju dionica, iako ona prelazi taj iznosi, jer je razlika 500.000 KM. To je uradio kasnije kada je dao pozajmicu od pola milijuna ‘Farmku’, te se opet pozivao na prodaju dionica, ali su ta sredstva već bila utrošena”, rekla je svjedokinja, te pojasnila da je na kraju ispao višak od milijun KM čiji se porijeklo, prema njezinim riječima, ne može utvrditi.
Za optužene tvrtke “MI-Mo”, “Farmer” i “Farmko” svjedokinja je rekla da im je zajedničko što su imale ugovore o zakupa poslovnih prostorija s tvrtkom “Lijanovići”, odnosno kada se ugovor raskine s jednom, isti se sklapa sa drugom pravnom osobom, da su rukovoditelji većinom bili isti ljudi, te da se proizvodnja obavljala u istim pogonima.
“‘Farmko’ je preuzeo sve obveze i potraživanja koja je ‘Farmer’ imao prema kupcima. Jedino nisu preuzeli obveze za PDV”, dodala je svjedokinja.
Nastavak suđenja je zakazan za 28. veljače,javlja BIRN BiH./HMS/