Instalacija je posvećena svim civilnim žrtvama rata na području Prijedora. To je putujući spomenik, a želja autrice je da ona bude postavljena ispred važnih zgrada u evropskim gradovima.
“Želja mi je da pokažem šta se to kod nas desilo prije 25 godina i šta se danas događa u svijetu, a šta oni rade da se te stvari više ne dese”, istakla je Anita.
Građani će, kako je pojasnila, moći da uđu u instalaciju, gdje će biti u prilici pogledati fotografije žrtava, ali i čuti svjedočenja iz Haškog tribunala.
“Hoću da bude previše. Želim da izazovem strah od zatvorenog prostora u osobi, jer je to najmanji strah osobe koja je zatvorena u logoru”, naglasila je autorica instalacije.
Elmina je kao sedmogodišnja djevojčica bila zatvorena u logoru Trnopolje, a to iskustvo ostavilo je na nju nevidljiv trag.
“To jeste da konstantno tražim odgovore ili pokušavam da mlađe generacije naučim tome da se to ne ponovi, ali i da široj javnosti ukažemo na to šta se desilo u BiH. Znamo šta se desilo u Sarajevu, Mostaru, Srebrenici, ali imam utisak da se tako malo zna o Prijedoru, a toliko toga se desilo na samom početku rata. Prijedor je manje-više bio etnički očišćen od avgusta, septembra 1992. godine”, istakla je Elmina.
Trauma više nema, kaže, preživjela je i odrasla je osoba.
“Sve to iskustvo se, na neki način, oslikalo i na moje obrazovanje i na moj današnji angažman”, dodala je ona.
Nakon zarobljeništva, sa porodicom je otišla u Ameriku, gdje je aktivno radila na širenju istine o ratnim dešavanjima u BiH. Bila je i stažista u kancelariji tadašnjeg predsjednika Baraka Obame, ali i drugih senatora.
“Iskoristila sam tu priliku da upoznam ne samo senatore, nego i druge uposlenike o BiH. To je dovelo do toga da radim u Vašingtonu u Savjetodavnom vijeću za BiH. Tamo smo već 2008. godine pokrenuli po prvi put obilježavanje genocida u Srebrenici, ali smo takođe pokrenuli Dane bosanskih žena, te Dane bosanske kulture. Svakodnevno sam se sastajala sa kongresmenima i senatorima. Usvojena je Rezolucija o Srebrenici, u kojoj stoji da se u BiH desio genocid. Isto tako, usvojena je i Rezolucija o ustavnim reformama u BiH, gdje se i dalje podržava BiH kao cjelovita država i njen suverenitet, što se danas negira”; istakla je Elmina.
Gošće Dnevnika TV1 ocijenile su neprihvatljivim da vlast u Prijedoru i danas osporava zločine u ovom gradu, kao i izgradnju spomen-obilježja za 102 ubijena djeteta.
“To je jedan od razloga zbog kojih sam odlučila da napravim spomenik, jer se to ne smije zaboraviti. Ja ću ovim spomenikom obilježiti ovo mjesto makar na nekoliko sati. Moramo nešto uraditi da pokažemo da smo još tu. Ne smijemo zaboraviti šta se desilo, žrtve se ne smiju zaboraviti. Genocid se mora priznati, jer je to činjenica naše istorije. Moramo to priznati da možemo živjeti dalje. Bez tog priznanja, mi ne možemo živjeti dalje i uvijek ćemo se vraćati u prošlost”, poručila je autorica instalacije “Prijedor’92” Anita Zečić.
Instalacija “Prijedor’92” biće postavljena sutra u 12.00 sati ispred BBI Centra na Trgu djece Sarajeva.
(Vijesti.ba)