Bosna i Hercegovina je sa 9 461 metrom kubnim pitke vode po glavi stanovnika, prema rezultatima istraživanja Svjetske banke o obnovljivim izvorima vode za piće, prva u regiji i sedma u Europi, ali uvozi osam puta više vode nego što izvozi. Pretjerano drukčija situacija nije ni kada je riječ o žitaricama, posebice ako znamo da BiH ima 250 000 hektara neobrađenih površina, a godišnje uveze 150 tisućica tona kukuruza. To su samo neke od sastavnih brojki deficita BiH, koji i ne baš tako zapanjujuće svake godine biva sve veći. Bilo kakav vid dugoročne ili bar kratkoročne makroekonomske politike s glavom i repom postoji otprilike u onoj mjeri koliko u Sjevernoj Koreji postoji sloboda medija i izražavanja ili onoliko koliko u filmovima Stanleya Kubricka postoji jednostavnost i površnost.
________________piše: Marijan Knezović / poskok.info 
Povremeni državni intervencionizam, jedan od ključnih elemenata reparacije tranzitnih tržišta prisutan je još manje. BiH je tranzicijska samo kada se pokuša zadovoljiti cilj kukavičkog lobiranja (čitaj: prenemaganja) po Europi, a socijalistička kada se dijele plaće, godišnji i regresi za iste. Naravno, govorimo o javnom sektoru. Kapitalistička BiH postoji samo u izjavama, obećanjima i intervjuima koje vlast, ma tko to danas bio u BiH, ubrizgava nesigurnoj javnosti u kojoj je veliki broj interesnih skupina već poprilično zahvaćen identitetskom krizom. Oni su, kažu, kolekcionari utopije a realizatori demagogije te kao takvi i sami najlakše nasjedaju na futurističku propagandu. No, unatoč pomalo i beznadežnim i represivnim ekonomskim temeljima, bosanskohercegovačkim temeljčićima, BiH je 2015. godinu napokon shvatila kao godinu koja će odrediti smjer njezinog budućeg možebitnog razvoja, odnosno izglednog i odveć očekivanog konačnog zastoja.
Izlazak iz infertilne kolotečine neprepoznatljivosti po kojoj je BiH donedavno plovila na ustaljenom međunarodnom nivou poimanja države kao simbola ove godine je napokon stigao, i to u iznimno devijantnoj formi. BBC piše da je BiH godinama žmirila na arapske mudžahedine koji su ostali u Bosni i nastavili agitirati te da je upravo vlast dopustila da se nekoliko zajednica bošnjačkih salafita pojavljuje zadnjih nekoliko godina. Čak i austrijska obavještajna agencija BVT precizno locira alarmantna područja balkanskog teritorija, te u svom izvještaju prvotno zvani Balkan lokalizira „Federacijom BiH“. Nadalje, organizacija ICSR, Međunarodni centar za praćenje radikalizma s centrom u Londonu, procjenjuje kako je više od 6 posto stranih ekstremista u Siriji i Iraku stiglo iz Bosne i Hercegovine. Kao što znamo, ali da se svejedno podsjetimo, tijekom rata u BiH stiglo oko 3000 stranih islamskih dobrovoljaca te velika količina oružja i novca. Tako je uvezen salafizam koji se danas proširio čitavom regijom. Vehabijski pokret okuplja 5000 od ukupno 1,4 milijuna muslimana u BiH, prije svega u Sarajevu. Navodno u BiH djeluje pet spornih organizacija, sa sjedištima u već spomenutom Sarajevu, Zenici, Travniku i Visokom Ako pogledamo na kartu, mora im se priznati taktičnost u biranju sjedišta i baza.
Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki: A kto je ta šta je ta da prostiš; Gdje li je ta; Odakle je; Kuda je ta; Vehabijska zajednica? Ali gospodine, znate da vam mi iz SIPA-e ne možemo odgovoriti na takva pitanja, još ih nismo sve prebrojali. Strpite se do idućeg terorističkog napada. Tako bi otprilike izgledao razgovor Maka Mehmedalije Dizdara i visokopozicioniranog djelatnika SIPA-e kada on ne bi znao odgovor. A zna ga. Svi ga znaju. I svi strahuju. Žao mi je naroda, ne mogu to osporiti. Oni jadni misle da će im samo Sarajevo (bez Banja Luke ili Mostara) moći osigurati nacionalnu sigurnost, a ovi iz glavnog nam grada nisu u stanju ni komunalije dovest u red. Samo je tako u divnoj, iako geopolitički sumnjivo pozicioniranoj BiH sasvim normalno da propagandni medijski centar boraca Islamske države El Hadžat objavi videosnimku pod nazivom “Čast je u džihadu, poruka Balkancima”, u kojoj pozivaju balkanske muslimane ili da se isele iz svojih zemalja ili da krenu u napad na svoje neprijatelje. To, vidite, u Bosni i Hercegovini nije ni vijest. Vjerojatno su novinari koji su istu prenijeli kasnije dobili kritike kako su staromodni i ne idu u korak s trendovima. Zašto bi uopće pripremanje terorističkih napada bilo interesantno novinarima, a onda i čitateljima, kad već u Bosni postoje evoluirane dvorske lude koje zabavljaju „rulju“ po društvenim mrežama? Razumijem te ljude. Da sam novinar, učinio bih isto.
Ali ajde, bar nam se sarajevski politički šerifi trude. Trude zataškati. Oni uistinu, s vremena na vrijeme, pokušaju reagirati te hvataju vehabije i potencijalne talibane po BiH. U isto vrijeme, lucidno istima dozvoljavaju da u BiH dođu i nastane se. Navodno se i Sizif u grobu prevrće. Takozvana Islamska država kupuje zemljište u mjestu Ošve, kod Maglaja u Zeničko-dobojskom kantonu u Bosni i Hercegovini, pišu banjalučke “Nezavisne novine”. Ranije su i sami najavili osnivanje baze u Ošvama, valjda da im ovi iz državnog vrha „navakat“ riješe papirologiju i ostale birokratske budalaštine. Kasnije će ih naravno prisluškivati i strepiti. Terorizam je crna kronika, a Bosanci su raja i šaldžije pa im se novine moraju drukčije prodati. Kada nisu raja i šaldžije, jedan dio njih je izrazito jugonostalgičan. I njih sada razumijem. Dok je nekada Jugoslavija na Bliski istok izvozila stotine inžinjera, doktora, učitelja i razne druge obrazovane kadrove, Bosna sada istoj teritorijalnoj oblasti izvozi njihovu autohtonu vrstu, talibane.
To se inače zove napredni menadžment. Zamislite da je Elvisu Presleyu netko uspio prodati periku, ili bivšem ministru diplomu fakulteta u Travniku, a on već doktorirao u Hamburgu. E, naši tjelohranitelji su ostvarili još delikatniji zadatak. Talibanima izvoze talibane. U svrhu promoviranja BiH, oni bi za par godina mogli biti i predstavljeni na najvećoj predstavi turizma, ITB sajmu u Berlinu. S konja na magarca, ili s piramida na talibana, svejedno. Autohtoni organski talibani se stoga Bosni i Hercegovini nameću kao sjajan output za promoviranje patriotizma. Ako političke elite, a i oni malo manje elitni, a više odgovorni ne krenu u otvorenu borbu protiv džihadista, oni će se sigurno pretvoriti u glavnog raspršivača „made in Bosnia“ proizvoda. Iz Hrvatske se turisti vraćaju s vučedolskim golubicama, iz Francuske s minijaturom Eiffelova tornja, ali će se iz Bosne i Hercegovine, i ne toliko nategnuto, vraćati s malim gipsanim talibanima, renomiranom i brendiranom proizvodu koji je stasao upravo na svetom bosanskom tlu, između hercegovačkih stijena i slavonskih ravnica. Šalu na stranu, Bidenova teza da je jedino federaliziran Irak funkcionalan se pokazala točnom, te bi nam mogla poslužiti i kao matrica za preustroj Bosne i Hercegovine ako je želimo gledati kao državu s minimaliziranim rizicima i zadovoljnim građanima, a da zbog svega toga na kraju i ne trpi međunarodna zajednica.
Sviđalo se to nekima ili ne, činjenica je da BiH ne propada, već samo ide u smjeru koji većini građana ne predstavlja dobar ili prosperitetan put. Na kraju, vjerojatno najveću štetu trpe upravo muslimani iz BiH koje se u europskim medijima stigmatizira te postaju kaotično obojeni, primjerice kada se ih se pregleda na granicama ili aerodromima zapadnijih zemalja. S druge strane, to što Kupres, Livno ili Tomislavgrad ostaju bez tisuća žitelja očito nekima nije upozorenje da BiH ide u krivom smjeru. Oni se pak, ako im nekada spomenuta anomalija čak i podsvjesno sugerira da je vrijeme za djelovanje, samo sjete da u Ošvama, Gornjoj Bočinji ili Vogošći život cvate. Nedvojbeno, i ne toliko apstraktna umjetnička instalacija zvana “Bosna i Hercegovina” napokon je pronašla strategiju za napredak, uvozi vodu, a izvozi talibane. Građane ionako nikad nitko ništa ni ne pita, na što se oni, po već ustaljenoj akritičnoj svijesti Balkanaca, ni ne bune. Bosna, da prostiš, jedna zemlja imade…