Predsjednik RS Milorad Dodik osvrnuo se na izjavu veleposlanika SAD u BiH Michaela Murphyja, koji je mirno razdruživanje Republike Srpske okarakterizirao kao prijetnju interesima SAD-a. Dodik se pita: “Imaju li Srbi, Bošnjaci i Hrvati pravo na neki svoj interes u BiH ili je samo važan interes SAD-a, a sva tri naroda treba da služe tom interesu? Imaju li pravo Srbi, Bošnjaci i Hrvati sami da se dogovore? Kako se dogovorimo, tako će nama biti. Ili treba da budemo pokusni kunići u nečijem eksperimentu.”
Ova izjava otvara mnoga pitanja o stvarnoj prirodi političke autonomije i suvereniteta malih zemalja u današnjem svijetu. Što je zapravo posao bavljenja politikom u malim zemljama kada se političari odmah susreću s prijetnjama i pritiscima od strane velikih sila poput SAD-a?
Na papiru, suverenitet i pravo na samoodređenje su temeljna načela međunarodnog prava. No, u praksi, male zemlje često nemaju luksuz djelovati u potpunosti neovisno. Njihove političke odluke često su oblikovane, ako ne i izravno diktirane, interesima moćnijih država. Kada se političari u malim zemljama suoče s pitanjem koje nije u skladu s interesima globalnih sila, brzo postaje jasno koliko je njihova stvarna moć ograničena.
Interes SAD-a u BiH nije jedinstven slučaj. Povijest je puna primjera gdje su velike sile intervenirale u političke procese manjih zemalja. U mnogim slučajevima, ove intervencije su opravdavane stabilnošću, sigurnošću ili promoviranjem demokracije. No, često se postavlja pitanje čiji interesi zaista stoje iza tih intervencija. Jesu li oni uistinu u korist lokalnog stanovništva, ili se radi o geopolitičkim ciljevima moćnijih država?
Lokalni političari kao izvođači radova?
Političari malih zemalja često se suočavaju s dilemom: kako balansirati između potreba i želja vlastitog naroda te zahtjeva i pritisaka vanjskih sila? Uloga političara postaje sve sličnija ulozi menadžera, koji moraju zadovoljiti vanjske interese kako bi osigurali unutarnju stabilnost i ekonomske beneficije. No, koliko dugo se može održavati ovaj balans prije nego što lokalno stanovništvo počne osjećati nezadovoljstvo i otuđenje?
Dodikova analogija s “pokusnim kunićima” nije daleko od istine. Male zemlje često služe kao poligoni za testiranje politika koje velike sile žele primijeniti. Ovo može uključivati ekonomske reforme, promjene u političkom sustavu ili čak vojnu strategiju. Posljedice ovih eksperimenata rijetko pogađaju one koji ih predlažu; umjesto toga, lokalno stanovništvo snosi teret.
Pitanje koje Milorad Dodik postavlja nije samo retoričko. To je pitanje koje zahtijeva ozbiljno razmatranje od strane svih koji se bave politikom u malim zemljama. Jesu li Srbi, Bošnjaci i Hrvati uistinu sposobni sami odlučivati o svojoj sudbini? Ili su osuđeni na to da budu pioniri u velikoj geopolitičkoj igri? Sve dok interesi velikih sila nadmašuju lokalne potrebe, pravi suverenitet ostaje neuhvatljiv cilj. Političari u malim zemljama moraju se navigirati kroz ovo složeno okruženje, balansirajući između unutarnjih želja i vanjskih pritisaka, kako bi osigurali najbolji mogući ishod za svoje narode.