preko zgona do Puzića hana*
Kako Šimun uz polje koraca
oštar pogled oko sebe baca
Vidjelo se jasno ovog puta
pogleda je nešto zabrinuta
vazda age od kmetova traže
kada nemaš to ti ne pomaže
Subaša im bez prestanka šeta
kantar nosi od kmeta do kmeta
Ako nemaš srdit aga veli
pakuj rajo, sa zemlje mi seli
I tako je ta vražija sila
i Šimunu na vrat uzjašila
Ne zna kad će ovom biti kraja
da počine ispaćena raja
da nam sjaši ovaj zulum s vrata
tako stiže mehani na vrata
mehandžija kad spazi Šimicu
napravi mu mjesta i stolicu
Šimun reče i handžija skoči
pa Šimunu rakiju natoči”
pod oružjem Šiškić-Derviš-aga
Sjede aga umoran od puta
prijala mu lozovača ljuta
Pobratime istina je živa
gledo Dervu ili gledo diva
Nitko ne zna što su teške muke
ko ne padne u Dervine ruke
I šamari što ih Dervo daje
na nogama nitko ne ostaje
Godina mu dvades’t i deveta
često Dervo do Županjca šeta
Sad se evo za Ljubuški vraća
to mu bješe službena zadaća
Na Dervi je košulja zelena
i ječerma srmom izvezena
Niz ječermu s obadvije strane
srebrne su toke poredane
Još džemadan od perzijske čoje se
što’no age za Bajrame kroje
Na njemu su opanci pleteni
i tozluci sitno navezeni
Još oružje pobratime dragi
da pogledaš ti na Derviš-agi
Velika mu puška na ramenu
straguša se zove po imenu
Sva u srebru i žeženoj srmi
kada puca ko da i grom grmi
za kundakom gdje prihvaća ruka
dva su mrka nategnuta brka
Svaki čeka da na iglu tuče
da pred agom netko zajauče
Dvi kubure što vatru rigaju
čuvaju mu stražu na svilaju
U svakoj te crni kuršum čeka
čim će kavga zametnut se neka
Među njima jatagana ljuta
nepokorno što odmiče s puta
Koliko je razbacio sapi
među njima podlanica zjapi
Od oštrice pa do na vr’ kljuna
pobratime tri su pedlja puna
Nizanj’ sjeku dva krvna kanala
kud bi crna krvca otjecala”
kada Dervu rakija oživi
Sa svog mjesta ljut se aga diže
i Šimici primače se bliže
Ruku diže i šamar mu dade
srdito mu govoriti stade
Kaurine nepokorno Vlašče
nije aga zalutalo pašče
Maloprije kad sam ovdje stiga
ti na noge što se nisi diga
Čuj me dobro vlaška haramzado
tko god Agu ne dočeka rado
S njim se aga neće vele mučit
nego će ga degenekom učit
Sjedi Šimun i rakiju pije
ništa zbog tog uznemiren nije
Mnogo puta i pravedan strada
tko će znati što on misli sada
Još vam Dervo pričati imade
i ponovo govoriti stade
Mi imamo ugursuze mnoge
što bi Age bacile pod noge
Ma evo vam kaže Derviš-aga
Dina mi, vam neće ostat traga
Još bi Dervo rakiju poteza
i svoju bi priču nadoveza
Ali Šimun svoje piće plati
ne htje slušat već se kući vrati
Toplo sunce spusti se za goru
Šimun svome primače se dvoru
tek što Šimun u odaju stiže
rukom kapak od sanduka diže
Iz sanduka ljuta noža vadi
brusom brusi a ognjilom gladi
Naoštri ga kao ljutu zmiju
zatim vadi dugu granaliju
Čudila se žena kraj ognjišta
kud se sprema ne kazuje ništa
Ne smi pitat videći ga ljuta
samo mu se odmicala s puta
Akšam pade evo blage noći
Šimun gotov na busiju poći
A na drumu zametnu busiju
preko sebe držeć granaliju
Derviš aga kad nestane dana
zaputi se od Puzića hana
i evo ga pravo na Šimicu
kad se Aga primakao bliže
Šimica se s granalijom diže
ove noći ne da mi se leći
I da legnem spavat mi se neda
odsad ćemo šamarat od reda
Silan Dervo kada vidi šta je
svojoj pušci živi oganj daje
Grmi Dervo al mu korist nije
Šimun mu se od puške ne krije
A od rane ni ‘abera nema
Šimica se sad na juriš sprema
Skoči Šimun kao vuk u skoku
granaliju priturio oku
Puče kleta u noćnoj tišini
i na onoj bjeloj mjesečini
A olovo što no čuda stvara
prihvatilo Dervu zulumćara
U čakšire kroz obadva buta
pade Aga ranjen pokraj puta
Jataganom oko sebe kruži
Hoće Dervo da mu se oduži
Ali Šimun priskoči veselo
lijevom rukom pričepi mu čelo
A desnicom za jatagan hvata
s njim prevuče Dervi ispod vrata
Iza ove vike sve ušuti
noževi se umiriše ljuti
Ništa nisi mogo čuti više
jedan mrtav drugi zdravo diše
I još slavuj nekoliko puta
u zelenom gaju zacvrkuta
Sad ga Šimun uprti na leđa
i s njim pravo dalmatinskih međa
rastovari mrtva Derviš-agu
Sad se Šimun požuriti mora
da ga ne bi uhvatila zora
Do busije uputi se pravo
da ukloni oružje krvavo
Da ostane nekoliko dana
granalija s nožem zakopana
Iza toga nekoliko dana
doletiše Turci sa svih strana
Županjčani posjeklica živa
Ljubušaci kao vatra živa
Još Mostarci podvikuju bjesno
jadnoj raji opet došlo tijesno
U to vrime od zore do mraka
sve umire čekajuć Turaka
Sad je zato ova srdžba ljuta
što se Dervo ne povrati s puta
Nije Dervu Bosna zarobila
otišo je put Studeni’ vrila
Zdravo sišo do Gornje Bekije
posle nitko vidio ga nije
zato Turci sad pritežu raju
bez milosti ljude udaraju
Nećeš rajo nosit glavu više
ili kaži što od Derve biše
Derviš-agu nađoše zaklana
Tad zulumu ne bijaše kraja
što podnosi u Posušju raja
Nitko ne smi ići domu svome
nego bježi lugu zelenome
Ubojica još se nije naša
u subotu Adem-buljubaša
Zove k sebi kneza seoskoga
i papaza fratra posuškoga
Dreknu Adem ko da grom udara
čujte dobro dva vlaška glavara
Zar možete mirno promatrati
Di naš Dervo rusom glavom plati
Dan subota evo je pri kraju
Ponedjeljeka saba’ rana zora
ubojica pronaći se mora
Dobro znajte ne bude li tako
Trista glava i vaših će pasti
za Dervinu vjere mi i časti
Iza toga dođe nedjeljica
na noge se podiže Šimica
Do Martića križa uputi se
velju ima da bude kod mise
Misa svrši ljudi posjedali
jedan drugog nudi da zapali
Tad Šimica skoči onog časa
i povika iza svega glasa
nedavno je moja braća draga
poginio Šiškić-Derviš-aga
Turci hoće sada radi toga
izginut će puka pravednoga
Braćo moja ne bi bio rada
da pravedan radi mene strada
Pa da će mi duša u dno pakla
ja sam Dervu svojim nožem zakla
Ja ga ubi imao sam pravo
Zbogom braćo ostajte mi zdravo!
vjernih sluga age -Buljubaše
Zavikaše Turci vitezovi
na noge se, pobježe nam ovi
Silom Turci natjeraše raju
da hajduka Šimicu hvataju
Jedan dio raje i Turaka
za njim puca iz dugih pušaka
Ne mogaše uhvatit Šimicu
pobježe im pravo na granicu!
Dalmacija njemu pomoć šalje
Dalamtinci brzi u tren oka
Doletiše do Svetoga Roka
Zagrmiše puške osvetnice
i ne daju Turcim do granice
![Ilustracija: Imoćani graničari na granici Mletačke republike i Otomanskog Carstva kod Scetog Roka Kuršum* - 1. v. olovo 2. ekspr. hitac iz puške ili kubure; puščano zrno, metak [ispaliti kuršum]](https://poskok.info/wp-content/uploads/2023/09/PhotoReal_local_clash_between_Dalmatians_AND_TURKS_ON_THE_BORD_1.jpg)
zove Turke od Palina duba
Vratite se sokolovi moji
Kaurin se kuršuma ne boji!
Tu Šimicu vode kao gosta
tu on ima prijatelja dosta
u Imotskom provincijal sjedi
što izdaje carske zapovijedi
glava on je provincije ove
što ga narod providurom zove
još ti kažem gradonačelnika
u Imotskom glava je velika
a kolonel on je lice vojno
on ti ima ljudstvo mnogobrojno.
Jednog jutra kolonel se diže
na pendžer se primakao bliže
te pogleda na ulicu grada
gorska straža leti, nema mira
providuru svome raportira
gospodine evo nam je došao s fermanom
turski knjigonoša
providur ferman sad u ruke prima
proučiti što u njemu ima
sitan ferman od latinskih slova
evo što je sad u njemu nova.
Providure viteže krilati
mog’o bi nam jednom zatrebati
u pogledu nepokorne raje
vaša zemlja što joj ruku daje
naši krivci sada radi toga
tu se kriju oko Imotskoga.
on pobježe k vama ovog ljeta
on pobježe, vlaška najelica
Karamatić zove se Šimica.
smrt zadade Šiškić Derviš-agi
rahmetliju cijela Bosna žali
Šiškić biše baš delija pravi
pa tako mi uzvišene časti
ovo neće u zaborav pasti.
da hajduka Šimicu uhvate
dobar budi, pođi nam na ruku
izruči ga našem kadiluku
ako našoj udovoljiš želji
ostat ćemo dobri prijatelji
selam vama dični providure
i na kraju Muhur tu je ture.
i kaže mu događaje ove
načelnik je bez milosti glava
i sve ovo Turcim’ odobrava
ne treba nam zato čekat’ dalje
već kolona nek’ se odmah šalje.
Na zapovijed gradonačelnika
odmah šalju deset oružnika
oružnici lete mjestimice
na Kruševac stižu Grabovice
na Kruševcu sjedila dvojica
od njih jedan bijaše Šimica
oružnici sad Šimicu vode
dadoše ga u ruke gospode
staviše ga među četiri zida
sad odluka bijaše gotova
što gospoda izdade ju ova
na Šimicu povratnicu dadni
mili Bože što Ljubuški radi.
Blizu kule Herceguše zvane
sastale se age pa divane
odrediše divaneć’ na travi
da se Šimun užetom udavi
još rekoše kojega će dana
dotjerati raju sa svih strana
neka vide kako glavu gubi
svaki onaj što agu ne ljubi.
Na temelju gospodske odluke
Šimica će u aginske ruke
nađoše se zato i kuriri
odluka se munjevito širi
kurir trči da narodu javi
za gospodski sporazum krvavi.
puške puni a noževe gladi
od Kutleša sve do Ravnipoda
i od Vrbnja do glavinjskih voda
iz ovoga kraja Dalmacije
ne bi muškog koji poš’o nije
da razbije u gradu tamnicu
i na sunce izvede Šimicu.
bili su im junaci i stari
pred njima su dva vatrena zmaja
i delije iz ovoga kraja
prvi Šole a drugi je Vesto
pjesme su ih spominjale često
Nenadići ljuti graničari
skupa idu kao i Lončari
i Jovići vilinskoga roda
kad vidiše što hoće gospoda
za oružje se prihvatiše oni
kao da ih neka sila goni.
svi poznaju Jović Istrijanca
Jović Jure od orla je brži
han Puzića u zakupu drži
još Kutleša pred svima je dika
ne plaši se gradonačelnika
njemu u brk otvoreno prijeti
da Šimicu ne smije izručiti
još ti kažem sivoga sokola
ovo biše Joviću Nikola
poznaje ga Bosna do Travnika
Dalmacija sva do Šibenika
tri Vidoša tri su ljute zmije
protiv aga krv u njima vrije.
Ante jedan, Šimun drugi biše,
treći Suša sva tri se skočiše
čvrsto traže ova sva trojica
da se ne smije izručit’ Šimica
još Kutleša kraj pašina puta
stoji kao puška nategnuta
da ti kažem dva rođena brata
obojica hajdučkog zanata
niti vole bega niti kneza
sa Šimiće* njihova je veza
to Mateško biše i Antuka
pod oružjem dva gorska hajduka.
Još Nikola zmaj je s dvije glave
što no igre izvodi krvave
Turci kažu da Nikole nije
ne bi znali među Dalmacije
nit’ bi znali što je reći teško
da im na put ne staje Mateško
da ti kažem još tri lava ljuta
nikome se ne odmiču s puta
to je Petar i brat Jure
s njime a trećemu biše Iko ime
ovo su ti tri brata rođena
na granici turskoj odgojena
ni Šimić im ništa nije smio
kad je tuda s društvom prolazio.
Još tri mrka s Grabovice vuka
Stipan Perić te Jovo i Đuka
i sav narod oko Svetog Roka
sad je ljući od senjskih uskoka
i ne žale sve od sebe dati
dok providur Šimicu ne vrati
Kukulji se podigoše prvi
žaleć’ njega i njegove krvi
još da vidiš dva jelička Kneza
vedra čela a svijetla obraza
još ti kažem dva brata Buljana
u dubokom Vrbnju odljuljana
jedan Jozo a drugi je Šuto
za oružje se prihvatiše ljuto
Bušići su gori od gromova
što oluja užeže ih ova
i Rudeži znajuć’ za tu muku
ne ostaše obješenih ruku
već oružju primiču se svome
i polaze gradu Imotskome.
Još Nedići što su niže morka
iako im nije muka gorka
svi su spremni pod oružje poći
da bi mogli Šimici pomoći
cijela sila ustanika biše
ovom kraju da se svaki piše
hitro sebi načelnika zove
te se skupa obojica čude
gledajući pod oružjem ljude
ja vjerujem ima nešto nova
dok se masa okupila ova.
Providuru drago ne bijaše
gledajući ustanike naše
sila ova koja grada čuva
iz pušaka počela da gruva
ova vatra u jednoj minuti
prisiljena biše da ušuti
ustanici zadadoše ranu
desetaru Prišlić Fabijanu.
Palača se bijeli usred dana
to je kuća providura znana
na vratima or’o krstaš blista
i još pleter maslinova lista
pred palačom puno ustanika
koji zovu gradonačelnika
iziđite vani među ljude
i providur neka s vama bude
obojica na noge se skaču
i evo ih za tren pred palaču.
Pitanje im odmah postaviše
koji za to određeni biše
gospodine gradonačelniče
narod zbog vas puno puta plače
i još kažu da imaju pravo
jer je vaše vladanje krvavo
gospodine puno plemeniti
tko vam može ovo odobriti
da s turskom zemljom trgujete
ljudske glave agama prodajete
i Šimicu što zatvoren pati
zar mislite agam’ darivati
uz Kutlešu Mateško izusti
deder brzo Šimicu nam pusti
bude l’ možda da se noži vade
odjeću ćeš kupit’ na komade.
Sad providur uznemiren stoji
na sve strane pamet mu se broji
ovih ljudi velika je snaga
moram ostat’ sramotan u aga
hitro svome stražaru naredi
hajde brzo Šimicu izvedi
u stražara nema pogovora
naređenje izvršit’ se mora
stražar ide u hladnu tamnicu
ide natrag i vodi Šimicu
sad nastade veliko veselje
pozdravljaše Šimun prijatelje.
Pobratime još ti kažem ovo
tu se nađe Kadijević Jovo,
Sava Brkan iz Glavine ravne
obojica vjere pravoslavne
Kadijević providuru veli
ovaj narod tebe i ne želi
ja ti kažem da ti ne ćeš moći
u Imotskom pod kapije proći
ove puste dalmatinske strane
u stanju su Šimicu da hrane
na terenu slavne Dalmacije
ej tri godine Šimica se krije.
KRAJ
ovo iz vakta kad smo turčićim kidali glooove
HAHAHAHHAHAHAAHA OPET SAGA LAGA O NEKOM KARAVLAŠKOM ĐIKANU DRUMSKOM RAZBOJNIKU KOJI JE ČITAV ŽIVOT BJEŽAO OD GOSPODSKIH BOŠNJAČKIH BEGOVA I AGA I ŽIVOT PROVED U PEĆINI…
…. SVATRI STE MI NASISI ĆAPĆALA HAHAHAHAH DA NE KAŽEM NAKITI XAXAXXAXAXAXA
JESSS…. KAD SU NAM VAŠE KEVE KIDALI GLOOOOBVE sve DO BALČAKA….
I sad se GUUUSLA :
Aman NEMA…. URCA BEZ URCA… T… K…
I OBRNUTO.
Ajduk MIRSO ČOMAGA
Od koga vas je taj Čomaga branio! Od samoga sebe!!!???
Meni nikad nece biti jasno zasto je krscansko stanovnistvo nosalo turbane? Mozda su se razlikovali od muslimanskih. Po drustvenom sloju jesu sigurno ali pretpostavljam i po vjerskom. To me nekako uvijek zbunjuje jer su najistaknutiji hajduci nosali turban ili nesto nalik turbanu sto je turskog pporijekla na ansim prostorima a borili su se protiv istog. Samo kazem.
Turban kao turban jest turski ali nije turski izum, turci su ga preuzeli od perzijanaca i indijaca. Medjutim nesto slicno je noseno i na zapadu. Katolici po Bosni ga nisu nazivali turban vec jednostavno sal, a sal se motao oko kape radi zime.
Da, ali u osmanskom dobu, sal, mota se u “obliku turbana”. U srednjem vijeku Bosanci su nosali kape i sesire a ne sal. Jer u srednjem vijeku nemamo ilustracije da nosaju sal namotano, kao turban, dok kasnije imamo.
Dok u kasno doba OC ima situacija da su svi (i musl i krsc) nosali fes (kapu) bez namotavanja sala.
Nisam pametan ali bi volio poznavati hronoloski sta su svi Bosnaci nosali u kojem periodu i kako se odjeca razlikovala po stalezu, vjeri i gradskoj/seoskoj sredini.
Malo si priglup. Drzi se ti tvog kanistera po_ture.
Gluplji od tebe nisam. Sad na koljena da te svecenik pricesti!
Zato sto se u osmanskom svijetu nosila moda islamskog svijeta. Nije bilo doticaja našeg naroda s europskim stilom odijevanja. Nisu ni židovi u osmanskom carstvu nosili šešire i solupe
Turska je tada bila moćno carstvo,gledalo ih se sa respektom,bio prestiž oblačiti se kao oni.Kako je njihova moć opadala,rastao je uticaj zapada.Kao što je odavno u velikom dijelu svijeta I kod nas prisutna amerikanizacija.Trend je sve što dolazi od njih:jelo,piće,moda,muzika,film I drugo.
Nije ih se gledalo s respektom nego je to bija jedina modna spoznaja
Nije od njih,već od njiha
BOGME NEKE SU VIKALE 500 GODINA “NJIHA….. ĐIHA…. ĐIHA…. ĐIHAD”
NARAVNO, NAJSAVREMENIJE, NAJUREĐENIJE, NAJPRAVEDNIJE I NAJVEĆE CARSTVO, BILO JE OSMANSKO SA 37 NACIJA I SVI SU IMALI JEDNAKA PRAVA..
A KADA SE ISELIŠ U IRSKU ILI HOLANDIJU, OTIĐI U NEKI MUZEJ SA EKSPONATIMA KRALJEVSKE GARDEROBE, PA ĆEŠ VIDJETI DA SU SVA UKRAŠENA KALIGRAFIOM I KUR’ANSKIM AJETIMA JER SU OSMANI DIKTIRALI SVE, PA I MODNE TRENDOVE NEKOLIKO STOLJEĆA, A EVROPA JE SVE ISLAMSKO KOPIRALA POSEBNI ZA VRIJEME “HUMANIZMA I RENESANSE”